Pada snijeg

I tako ideš,prijatelju moj,ideš
Pa si odjednom na kraju zimskog dana,
Pa te zasipaju krupne pahulje snijega,
A ti pomišljaš na proljetno davno
Zelenilo,na vrt u cvijeću,na ruže
Rumene koje su u njenoj crnoj kosi
Mirisale ne predvečerja
Kad si je ljubio u sjeni stare lipe.

A snijeg pada svejednako,
I polako tvoje stope zasiplje:
Nije ga briga,hoće li sutra itko
Tvoj prepoznati trag…Pada snijeg,
Bez prestanka pada,u pahuljama
Mekanim kao krilo tvoje majke.

/ Dragutin Tadijanović /
17.12.1979.