Iako je svaka ljudska priča posebna, ipak mnoge priče doseljenika u Njemačku su vrlo slične, počevši od razloga zbog kojih su napustili svoju državu do borbe koju su po dolasku morali proći. Takva je i Anina, piše Putokaz.eu..

Ana Matić iz Kiseljaka svoje godine i trud ulagala je u obrazovanje dugi niz godina. Mislila je da će živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini kao sociolog. Međutim jako brzo je shvatila da tržište rada ne funkcionira onako kako bi trebalo. Nakon završetka obrazovanja i godinu dana volontiranja u jednom centru za pomoć djeci sa poteškoćama u razvoju, uvidjela je da ipak neće dobiti posao, sjeća se danas, jer nije podobna.

U Njemačku, preciznije u Heilbronn, došla je prije šest godina uz veliku pomoć prijatelja koji su joj našli prvi posao u restoranu i kod kojih je živjela prvih mjeseci. Kako nije imala Iskustva u gastronomiji, a nije poznavala ni osnovne njemačkog jezika pranje suđa u restoranu sasvim je bilo uredu.

Šuti i radi

Ističe kako je svejedno bila beskrajno zahvalna na pruženoj prilici i određeno vrijeme se vodila samo “šuti i radi šta ti se kaže”. Vremenom je shvatila da i sami šefovi itekako cijene njen trud pa sam pa su ju unaprijedili, što je za nju kako kaže bio šok s obzirom na prethodno iskustvo u vlastitoj državi. Čak se nije morala učlaniti niti u jednu političku stranku, priča nam Ana kroz smijeh. Priliku je iskoristila i kroz sljedeće dvije godine došla na poprilično visoku poziciju u firmi.

No, njen trud, borba i učenje nisu ostali u gastronomiji. Uz posao je od početka bila posvećena raznim jezičnim i orijentacijskim tečajevima. Danas savjetuje one koji žele raditi u Njemačkoj da je vrlo važno imati želju za učenjem jezika. Dobro je biti otvoren za nove poslove i način života, jer bez toga smatra da i nije realno očekivati velike uspjehe,posebno ako je čovjek na tom putu sam.

Nakon dvije i pol godine došla do točke točke gdje se učinilo da nije moguće napredovati više od toga i gdje joj je Heilbronn postao premali. Odlučila se preseliti u München i nastaviti posao u većoj filijali iste firme. Radila je na svim pozicijama.

U Münchenu je upoznala svog sada već jako bliskog prijatelja i poslovnog partnera Florian Breuera, koji je bio godinama šef kuhinje u Caffe Münchener Freiheit kao i Cantina in der Pasinger Fabrik. Shvatili su da imaju vrlo slične poslovne ciljeve, u tom trenutku još uvijek snove o vlastitom malom restoranu negdje u Alpama, dalje od grada i gužve.

Udruženim snagama i sa velikom ljubavlju prema gastronomiji, mirnijim krajevima, gdje se uzgajaju i prodaju svježe namirnice, ali i ljubav prema tradicionalnoj bavarskoj kuhinji u koju se umeđuvremenu zaljubila, sa dodatkom njihove note modernog, prikladnijom za mlađe ljude, vegetarijance, vegane… Anu i njenog partera dovela je u predivni Reit im Winkl.

Zierbelstube: San je postao stvarnost

Reit im Winkl je Njemačkoj, a i šire, poznato turističko mjesto sa više skijaških i biathlon staza. Nalazi se na samoj granici sa Austrijom, ne tako daleko od Salzburga i Kitzbühela. No, nije samo popularno zimi. Ljetna sezona je također sjajna s obzirom na to da je brdski biciklizam, kao i planinarenje, sve popularniji sport, a odlično je mjesto i za bijeg i pražnjenje stresa, ali i zabavne odmore sa djecom.

Uz restoran Zierbelstube su osposobili i pet apartmana za sve koji sve koji se požele zadržati duže od tek jednog ručka. Takav koncept zahtjeva mnogo snage i vremena , dobru organizaciju i planiranje svake sezone, ali Ana se ne žali jer živjeti tijekom cijele godine u mjestu gdje drugi dolaze samo na godišnji , u prirodi, na čistom zraku, daleko od gradskih gužvi, ispunjava sve njene kriterije za kvalitetan život.

O susjedima Nijemcima ima samo riječi hvale, te ističe kako su im od samoga početka pružili podršku koja traje, što je također za nju bilo iznenađenje, jer kako kaže, u svom rodnom gradu živjela je u atmosferi međunacionalnih stalnih sukoba i ispada. Također i njihovi dostavljači su mala domaća obiteljska gospodarstva, surađuju i pomažu jedni druge. Matić smatra da je jako važno da pomažete druge jer samo tako će sutra i netko pomoći vama.

Domaća kuhinja

Dobrota i ljubav ne poznaju granice, baš kao ni kuhinja. A u njihovoj kuhinji svakako su najpopularniji klasici, stariji gosti se uglavnom drže svinjskog pečenja, šnicli, bavarskih tapasa, dok mlađe generacije vole isprobati i nešto novo.

Također, njihov štrudl je daleko hvaljen. A kada su pića u pitanju, tu nevezano za godine i naciju, najviše se ispija pivo, a kaže Ana nađe se i koja rakijica. Svakako vrijedi doći, odmoriti se i omastiti brk, a dok to ne učinite uživajte u galeriji i fotografijama specijaliteta koje nam je Ana spremila.

Artinfo.ba