Zadnja dva desetljeća BIH, Daytonski okvir funkcionirao je ovako. Sarajevo bi drugima popovalo što je to država i što je ustavni patriotizam. OHR bi na to kazao “tako je” i mijenjao bi ustav i zakone onako kako je to Sarajevo priželjkivalo. Sve dok se u toj vrtnji, i pucanju po Državi , političko Sarajevo samo nije ogriješilo o državu. Sukobili su se s osnovnim načelom Ustava BIH. Konstitutivnosti njenih naroda. Ludilo unitarizma danas doseže divne, vasionske ispade. Luđaci iz ove il one opcije, svako malo izlete s tezom kako je konstitutivnost komunistički relikt i kako je treba obrisati.
Realno nitko im ne brani da je obrišu. Postoji demokratska procedura za to. Ona se provodi na način da stranke koje žele pobjediti etničku logiku BIH krenu među narod. Dakle napuste sarajevske restorane, A6-ice, ugodan komfor međunarodnih sastanaka, i krenu radništvu i seljaštvu pojašnjavati da postoje stvari važnije od nacionalnih. Potom dobiju izbore širom BIH. Potom kao dvotrećinska većina ugase domove naroda, kantone, entitete, i proglase građansku republiku.
Taj proces je potpuno bezbolan. I u skladu je s Daytonom. Dayton naime omogućje i Zlatku Lagumdžiji i Željku Komšiću da budu vladari Srpske i ZHŽ-a. I da ih ugase. Jedini uvjet je da postanu demokratski pobjednici u državi.
Plakati kako je postojeći ustav takav da protektira etničke stranke naprosto je glupost. I laž. Postojeći ustav omogućuje svima koji mrze ovakav ustav da ga potpuno mirnim i demokratskim putem izmjene. Izmjene do sada išle su nasilnim putem, mimo volje naroda, bonskim ovlastima, kršenjem Ustava itd.
Sjediti dva desetljeća u jednom kantonu, točnije u dva kvarta jednog grada, i govoriti o državi, premda ne znaš šta narod te države misli, i kako ga pridobiti, to naprosto ne ide. To je smiješno. I to nije politika. To je salonska socdemokracija.
OHR je to konačno shvatio. To da građani BIH žive i van Sarajevskog kantona. Da znaju pisati pritužbe, boriti se pravnim sredstvima. Ustavni sud je u slučaju Ljubić, presudio da je odluka OHR-a iz 2000-e bila duboko protuustavna i kontrarna Ustavu Bosne i Hercegovine. Petritsch se nakon tog nije oglasio. Isprikom.Nije se ispričao niti Inzko.
Nitko iz Međunarodne sarajevske zajednice nije kazao: “Pogriješili smo, krivi smo za 20 godinja jačanja nacionalizma u FBIH, upravo smo mi, bili ti, koji su na krivi način implementirali odluku prema apelaciji Alije Izetbegovića, znate jako nam je žao, sve ove godine napadamo Hrvate da su krivi za separatizam i nacionalizam, a upravo smo mi bili ti koji su pogazili Ustav BIH i ojačali nacionalizme u FBIH te većem nacionalizmu dali krila”
OHR također nije rekao “Nije na Paralamentu BIH da ovo izglasuje, jer mi smo ti koji smo nametnuli ovaj Izborni zakon. Kako zakon nikada nije ni prošao ratifikaciju u Parlamentu BIH mi u OHR-u smo dužni da to izmjenimo.
Tako će do 8.5. Inzko morati odlučiti. Ili će spakovati kofere, budući da se 8.5 urušava sistem, ako ne dođe do izglasavanja zakona, ili će simbolički kao čelnik OHR-a pucati u odluku istog tog OHR-a, što je također simboličko samoukidanje OHR-a. Koliki je OHR postao režim u BIH, najbolje govori podatak da niti jedan medij u BIH ne poziva na odgovornost OHR za postojeću krizu u BIH. Niti se o ljudima iz te nadvladine organizije smije išta kritički pisati. Premda su svakodnevni sudionici političkih procesa u BIH.
Već danas imamo dokaz da je OHR institucija koja je bila plaćena da čuva Ustav BIH 20 godina, no umjesto toga ona je držala BIH van ustavnog okvira. Hoće li zbog tog propusta morati vratiti pare državam koje plaćaju OHR? Recimo Hrvatskoj. I Srbiji. I EU.
I umjesto da sada budu galantni, i kažu, budući da se osjećamo kao sukrivci, istim potezom rješit ćemo i način izbora članova Predsjedništva, jer ne želimo da BIH provede idućih 10 godina u pitanjima je li u redu da Bošnjak Hrvatu nameće Predsjednika, kratkovidnosti im ne fali. Niti im je stalo, da se mi u BIH pomirimo, i krenemo dalje.
Jer što je naša polemika u BIH žešća njihov ostanak tu je izvjesniji. Ma koliko gazili po Ustavu BiH.
Koliko će pri tome bosanske i hercegovske mladosti iseliti iz BIH. taj lutak, taj pijani dedo, koji alkoholisan upada na pola emisija u sarajevske studije, kako bi se dodvoravao čaršijskim šovinistima, ta hodajuća štetočina, taj Valentin, to nešto smiješno što zove se Inzko, to zapravo nije niti važno.
Jer da se razumijemo, plaho se šljivi bolan njemu, za nas. On je tu oduvijek samo radi sebe.
artinfo.ba | preuzeto s portala poskok.info
