U nedjelju, 4. listopada, župa i samostan u Gučoj Gori pokraj Travnika svečano su proslavili spomendan svog nebeskog zaštitnika Sv. Franje Asiškog.
Misno slavlje, pred više tisuća vjernika, predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. dr. Tomo Vukšić uz koncelebraciju 30-ak svećenika, među kojima su bili: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, gučogorski arhiđakon mons. dr. Pavo Jurišić, travnički dekan preč. Josip Lebo i župnik i gvardijan Guče Gore fra Davor Petrović, koji je na početku pozdravio braću svećenike i nazočni puk, među kojim posebice predstavnike kulturnog, društvenog i političkog života te predstavnike medija.
Na početku propovijedi nadbiskup je podsjetio kako se Crkva rado, s ponosom i zahvalnošću sjeća svih miljenika Božjih, koji su ponajprije dokaz da je u ljudskom životu svetost ostvariva te kako vjernici stoga od njih uče sveti nauk kako prepoznati pravi put te se trude nasljedovati njihove primjere i svojim molitvama utječu se u njihov zagovor. Jedan o takvih miljenika Božjih, dodao je propovjednik, svakako je Sveti Franjo iz Asiza, koji je u svom životu ostvario ne samo duhovnu sliku Boga samoga, nego je u njegovo tijelo Bog utisnuo i fizičku sličnost Kristu tako što ga je obdario znakovima rana Spasitelja svijeta.
Ostvariti svetost u svome životu
„Ove godine navršilo se osam stotina godina od preminuća Svetoga Franje, pa je u povodu te obljetnice papa Leon XIV., poslužitelj naše vjere i naše radosti, za cijelu Crkvu proglasio posebnu jubilejsku godinu. Blaženi prijelaz Svetoga Franje Asiškog iz ovozemaljskoga života u nebesku domovinu dogodio se 3. listopada 1226. To je povod za ovaj jubilej, koji je vrhunac i ispunjenje nekoliko prethodnih slavlja u čast ovoga sveca: obljetnice postavljanja prvih jaslica, sastavljanja hvalospjeva ljepoti stvorenja, poznatoga kao Pjesma stvorova te primanja svetih rana na brdu La Verni, svojevrsnoj Franjinoj Kalvariji.
Jubilej je, naravno, i poziv svima u Crkvi da, kao pojedini udovi i kao zajednica Tijela Kristova, ostvarimo svetost u svom životu i tako u suvremenom svijetu budemo znakovi prisutnosti svoje svete Glave, Krista Gospodina“, posvjestio je nadbiskup Tomo te podsjetio kako u službenom proglasu ovoga velikog jubileja,Crkva poziva sve kršćanske vjernike da se ponajprije sa zahvalnošću sjećaju oca i brata Franje na slavu Boga, koji ga je ovjenčao krunom svetosti i obilježio znakom Isusovih svetih rana te ga tako uzveličao među ljudima i proslavio među anđelima.
Dionici svete milosti
Uz to, kazao je, Crkva nas poziva da molimo za Franju, to jest da izričemo zahvalne molitve Bogu što nam ga je dao za primjer ali i da, s povjerenjem u Božje milosrđe i blagoslov, molimo Franju sa željom da nas zagovara pred licem Božjim te da Bog i nas učini dionicima svoje svete milosti.
Nadbiskup je uz to tumačio kako kao kršćani, ojačani svjedočanstvom Svetoga Franje, navješćujemo čudesnu istinu da nema pod nebom drugog imena dana ljudima (usp. Dj 4,12) osim Isusa Krista, Otkupitelja čovječanstva.
„Isto tako radosno propovijedamo, da Gospodin stalno i na razne načine, a osobito po nekim osobama, šalje znakove svoje svete prisutnosti među ljudima, što je također zadivljujuća činjenica, koju trebamo prepoznati. U tom nizu Božjih znakova, Providnost je učinila da se u doba takozvanih svetih ratova i drugih oružanih sukoba, česte moralne opuštenosti i nerijetko na kriv način shvaćenoga vjerskog žara te pojave samozvanih učitelja vjere, na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće, 'svijetu rodi sunce'. Tim je riječima, naime, Dante opjevao pojavu Sv. Franje koji je, iako sin bogatog oca, izabrao postati siromašan i ponizan“, podsjetio je propovjednik te naglasio kako je primjer Sv. Franje zaista mnogostruko koristan, ali i vrlo zahtjevan te kako je njegova osnovna poruka, da svako novo dobro i svaka svetost na nov način počinju osobnom obnovom i obraćenjem.
Obući se u novog čovjeka
„Odnosno, da svaki kršćanin treba sa sebe svući staroga čovjeka, to jest Adama, i obući se u novoga čovjeka, to jest Isusa Krista. Točno onako kako veli Sveti Pavao kada piše, da Isusovi učenici trebaju 'odložiti prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine'. (Ef, 4,22-24)“, zaključio je vrhbosanski nadbiskup svoju propovijed.
Na kraju mise nadbiskup Vukšić udijelio je potpuni oprosta onima koji su ispunili uvjete.
Vrijedi spomenuti i kako su se vjernici Guče Gore za proslavu patrona pripravljali trodnevnicom; Prvi dan bila je misa za Trećoredce, dugi dan za Framu, a poslije uočnice upriličeno je pjevanje Obreda preminuća Sv. Franje.
Kažimo i kako gučogorska župa danas broji oko 500 duša, s time što veliki broj ljudi koji su otišli iz svoga rodnog kraja, još uvijek aktivno sudjeluju u njezinu životu. Uz ostalo, u okviru samostanskoga kompleksa urađen je novi muzej koji je svečano otvoren 12. srpnja 2025., a crkva koja je izgrađena 1856.-'57. trenutačno se obnavlja.
O ovome drevnom franjevačkom samostanu čitajte u reportaži Katoličkog tjednika iz 2024.
J.Vr.,KT
