Akustični nastup je nemilosrdan po jednoj stvari: sve se čuje. Dvoje ljudi, glas i gitara ili klavijature, i publika koja sjedi dovoljno blizu da primijeti svaki pogrešan ton. Upravo to Maja Bagarić navodi kao najveću prednost sviranja udvoje. "Kod sviranja udvoje najbolje je to što lakše možemo iznijeti emocije unutar nas samih, jer i sam ambijent i način akustične svirke ipak ne ostavljaju puno skrivanja iza efekata" kaže. Traži iskrenost, osjećaj i glazbu. Svaka nota i stih dolaze do izražaja".
Piše: Anđela Marić/Večernji list
Od Framafesta do Iluzije
"Sve je počelo audicijom 2019. godine, prvo upoznavanje i audicija na koju sam otišla kod njega kad je otkrio da imam talent za pjevanje", prisjeća se Maja. Bez uljepšavanja dodaje da se čulo da tu treba još dosta rada i vježbe, no da je Silvija (Zlatarevića) "kupila" njezina boja glasa i da su od tada stvari uzimali sve ozbiljnije.
Ono što publika danas vidi kao akustični duo samo je posljednji oblik suradnje koja se u međuvremenu granala u nekoliko smjerova. Zajedno su radili tri autorske pjesme za festival duhovne glazbe "Framafest", a uz njih i scenografiju te kostimografiju.
"Imali smo pomoć i od drugih framaša, ali većinski su to bile naše ideje i projekti" objašnjava Maja. Dobar dio zajedničkog puta odradili su i u bendu Iluzija u kojem je ona vodila sastav a Silvio davao ideje za repertoar i aranžmane. "U međuvremenu je nastao ovaj akustični, koji se možda tek sada najviše ističe, ali u biti duo postoji općenito od 2019.godine.
Priprema za nastup nije improvizacija, koliko god sam nastup ostavljao prostora za spontanost. Repertoar se kaže Maja, slaže gotovo iznova prije svake svirke: ubacuju se nove pjesme, a prati se i kako publika reagira na kojem mjestu. "Nekad traže miks svih žanrova, a negdje se svira samo jedan žanr." Na dan svirke njoj je najvažnije pola sata kvalitetnog upjevavanja, dok se Silvio zagrijava ponavljanjem pjesama. Slijedi manje romantični dio posla: ozvučenje, mikseta, kablovi, stalci. "Ima tu poprilično dosta procedure,, ali sve postane dio rutine".
Društvene mreže obaveza
Dio posla danas se, neizbježno odvija i na ekranu. Društvene mreže opisuju kao ključne za svaki manji privatni biznis, uz sve što one traže: aktivnost, kreativnost i isticanje u masi. Priznaje i ograničenja-glazba im nije primarni posao, pa vremena za objave nema uvijek koliko bi trebalo. "Mislim da Silvio i ja to koliko-toliko dobro radimo i trudimo se". U objavama dodaje, pokušavaju unijeti pozitivu i smijeh.
Na pitanje što je najveća čar akustične glazbe, vraća se na ono što se ne može uvježbati u pola sata upjevavanja: spontanost, intimnija atmosfera i razgovor s publikom. "Mislim da , ako nema nikakve komunikacije, stvori se sterilnost i manjak energije koja nikome nije ugodna." Kada govore o budućnosti, ne nabrajaju velike ciljeve. Žele da ih se prepozna po zvuku: po akustičnim izvedbama domaće i strane glazbe kroz različite žanrove. Za duo koji se, kako sami kažu, nema kamo skriti, ni iza ekrana ni iza montaže, prepoznatljivost je vjerojatno i najteže mjerilo.
artinfo.ba
