Instagram je odavno postao platforma na kojoj možemo naići na najraznovrsniji sadržaj, a koji nas nerijetko samo zabavlja i opušta. Ipak, da Insta sadržaj može biti puno više od toga dokazuje nam Sandro Slavić koji stoji iz jednog od najpopularnijih profila ovih prostora. @sandrotellingstories je rado viđen repost gost, a njegova posebnost je u krajnje humorističnom diskursu koji progovara o svakodnevnim crticama iz života u kojima se svatko s lakoćom pronalazi. Na @sandrotellingstories dolazimo po dnevnu dozu smijeha i optimizma, ali između redaka tu je i potpora za sve one životne borbe i nedoumice. Potaknuti željom da saznamo tko je zapravo Sandro, u nastavku smo porazgovarali s ovim osebujnim piscem, a što nam je sve otkrio, pročitajte u intervjuu.

Tko se krije iza popularnog Instagram profila @sandrotellingstories ?

Kada čovjeku kažu da se predstavi, on obično, iz tamo neke ladice, izvadi fino složeni, uglancani ego pa krene nabrajati: „Ja sam ovo, ja sam ono, a i ono tamo“. Uvijek volim reći kako ne težim vlastitoj definiciji. Svaki čovjek ima svoje kazalište u kojem mi igramo. Tako sam ja, Sandro Slavnić, nekome sin, nekome brat, a velikoj većini čovjek koji piše i beskrajno uživa u strastvenom odnosu papira i olovke. Ljudi pronalaze čvrstu nit nadahnuća u mom slovu i o nju, kako mi kažu, uspješno kače svoje snove, želje i ciljeve.

Vjerujem da je ovo pitanje s kojim se često susrećeš, no kako je započela priča sa @sandrotellingstories profilom?

@sandrotellingstories je nastao iz čiste matematike, zbiranjem životnih iskustava na putu do ostvarenja osobnih ciljeva, kao i sve što, manje-više, nastaje u životu. U mom domu gledalo se puno filmova američke kinematografije, čijih kaseta devedesetih godina nije nedostajalo u videotekama, a ja sam tada, iz ugla dnevne sobe, gdje su stajale moje igračke, svako malo s pitanjima „Šta piše, šta piše?!“ prekidao uživanje u filmovima svojih ukućana, aludirajući na titlove. Vremenom, s ekranizacijom Harry Pottera poželio sam stvoriti svog Harryja kroz filmski scenarij, na dramskoj sekciji recitirao sam pjesme, stvorio sam zanimanje za jezik i počeo čitati knjige. Ovo je samo jedna cigla u jednom zidu građevine @sandrotellingstories, ali veoma čvrsta i značajna. Sve druge zidove čine iskustvo i ono što pokupiš kraj puta kojem si odlučio ići.

Što je ono nešto što želiš izazvati/postići kod publike svojim objavama?

U životu, svemu što mi dođe, težim dati „wow“ efekt, ponajviše zbog činjenice da bi se mnogi mijenjali s tobom, s čitateljem koji će pomno čitati ovaj naš razgovor ili sa mnom, zbog onog što mi imamo, a taj netko tamo nema. Volim se diviti svemu, u sebi proizvesti divni osjećaj čuđenja. Ja to u sebi, a ne na glas. Uvjeren sam da nisi samo jednom tijekom ljetovanja stajala do gležnjeva u moru i govorila kako je voda hladna. Svi smo se više puta nećkali oko ulaska u „hladno“ more i uvijek isto govorili, kao da nam je prvi put. Ja nižem slovo za slovom tako da čitatelja stavim pred to hladno more, da to što čita vidi po prvi put, s iskrenom namjerom zagrebanja po njegovom umu i posijem sjeme koje on kasnije može uzgojiti do cvijeta predivnog spektra boja i tako obogatiti svoj život.

Odakle inspiracija za svakodnevne citate koje pišeš? Pronalaziš li istu u sebi ili drugima ili je oboje podjednako zastupljeno?

Čovjek mora izaći van i živjeti, a ja mnogo skitam. Tamo je nepresušan rudnik nadahnuća, a njegovo blago kopa se srcem, očima i ušima i čuva na hladnom. Nadahnjuju me život u svojoj nesavršenosti i tragovi koje čovjek ostavlja baveći se Sizifovim poslom, odnosno potragom za savršenstvom. Osim toga, puno čitam i skidam prašinu s gramofonskih ploča, a povoljan vjetar su mi i povratne informacije mojih čitatelja, moje raje. Nevjerojatan je osjećaj pročitati da si potaknuo nekoga na pozitivnu promjenu i da je on danas više radosniji nego jučer.

Možeš li izdvojiti neki najzahtjevniji segment ovog posla, odnosno pisane umjetnosti kojom se baviš?

Ako pomno promotriš moje slovo, primijetit ćeš da mu je vjetar utjecao na frizuru - moje pisanje prilagođeno je načinu na koji kidamo dane s kalendara u 21. stoljeću. Danas sve činimo dok je noga na gas pedali: brzo radimo, vozimo, jedemo, ljubimo se, čitamo. Ja sam prisutan na društvenim mrežama i tamo nema mjesta za duge pasuse. Vrijeme koje ti čitatelj na Instagramu ustupa na raspolaganje je samo jedan pokret prsta, a ti moraš biti kratak, oštar, prezican i bosti u „sridu“ svaki dan.

Susrećeš li ponekad s kreativnim blokadama?

Kada ti se zamrzne ekran tvog notebook-a, što napraviš? Tako je, restartaš ga. I čovjek se ponekad mora restartati. Blokade su crvene lampice iznad glave. U uputstvu stoji da si prekardašio, prevršio određene mjere i da ti je hlađenje prijeko potrebno. Svi blokiraju, a tako i ja, pa opet idem naprijed. Nije život Instagram: ponekad moraš upaliti mašinu za pranje rublja, odvući auto na servis, platiti račune, pomoći prijatelju. Svijet oko tebe traži tebe i ti se svakome moraš dati. Stoga, dobro je imati u rukavu parče sebe za druge i ne trgati se cijelog na sve strane.

Slobodna sam zaključiti da u svom potpisu imaš istančan humor kojim se nerijetko prožima istina s kojom se lako poistovjetiti, no kako bi ti opisao svoj stil pisanja i koliko se on razlikuje danas od trenutaka kad si krenuo?

Kada bih o svom pisanju govorio kao o svirkama glazbenih sastava, na jednom stage-u vidjela bi Zabranjeno pušenje i Il Divo. Na toj svirci kruže energije „novog primitivizma“, kulturnog pokreta iz osamdesetih, klasike i popa. I svi se dobro zabavljaju, glazba je vrhunska, čitatelji to potvrđuju. U odnosu na ranije, moja riječ danas je usmjerenija, u njenom sastavu više je svojstvenosti i nastaje s jasnom namjerom da u čitatelju pokrene kolo umovanja.

Iako pišeš vrlo realno, voliš li ponekad zaći u svom pisanju i u imaginarni svijet mašte?

Čovjek u čijem svijetu sve vrvi od realnosti, dok mašta ispod kreveta skuplja prašinu, ne zna što propušta. Ja volim letjeti iz dimenzija u dimenzije. Tamo je vraški dobra zabava, da ti ne pričam… Sandrotellingstories je samo jedno poglavlje kreativnog stvaralaštva u mom životu i već sutra mogu okrenuti stranicu. Na mom stolu je mnogo projekata i vjerujem da bi moja raja, odnosno moji čitatelji s njima dobro zakačili frekvencije. Međutim, za neke priče je potrebno drugo vrijeme, zvijezde na nebu trebaju zauzeti neke nove položaje. Ima vremena, ja nigdje ne žurim, a Svemir ima plan, siguran sam.

Nedavno si izdao knjigu ‘Na tezgi godišnjih doba’. Reci nam nešto malo više o tom projektu?

„Tezga“ je zbirka mojih umotvorina i moja prva ljubav. Doslovno je iskapala na papir iz ruke bližoj srcu. Od prve do posljednje stranice, sve je pisano mojom ljevicom. Autentičnost je temelj mog rada pa svaka pričica u „Tezgi“ ima svoju priču, a svaka linija razlog svog postojanja. Kako ljubavi zajedno rastu, tako smo ona i ja zajedno rasli - „Tezga“ je rasprodavana i dotiskivana više puta, a koliko njegujem autentičnost može se zaključiti iz činjenice da svaki primjerak putuje iz moje ruke pravo u ruku čitatelja, s posvetom.

U situaciji poput ove u kojoj se nalazimo, neminovno je dotaknuti se krize uzrokovane korona virusom. Kako se nosiš sa svime i koliko je tvoj posao ‘stradao’?

U ovim vremenima važno je sačuvati zdravlje glave i mudro birati sadržaj za svoj um. Treba otvoriti kišobran pred olujom informacija i ostati suh. Kada je prošle godine svijet zaključao vrata i bacio ključ s mosta, ja ga nisam tražio po koritu rijeke, već sam sjeo, pisao i radio kao nikada do sada. Na slikovit način volim reći kako sam s koronom popio piće, a i dalje se dobro družimo, radimo i stvaramo. Dobro je imati štos ciljeva kraj sebe, pa kada se kreneš sobom i njima baviti, nemaš toliko vremena za dešavanja van tvoje aure. Barem ja to tako činim.

Otkrij nam planove za godinu pred nama?

Odavno sam namjerio udahnuti neki južniji zrak pa sam tu namjeru prije nekoliko dana kalendaru podebljao i podvukao - još ove godine ću trenutnu adresu stanovanja zamijeniti s jednom zagrebačkom. Treba čovjek slušati svoje srce, samo sluh zna kako potrefiti njegovu frekvenciju, dok mozak često zezne stvar. Zaljubio sam se u ovaj grad i njegovo proljeće, a sa mnom u koferima dolaze zrele priče. One će još ove godine postati opipljiva materija. Vjerujem da će moja raja s velikim zanimanjem prebirati stranice koje će 2021. poroditi.

Fashion.hr