Donosimo nastavak uskrsnih običaja u Središnjoj Bosni koje je zapisao Velimir Bugarin..

Uskrsno jutro

Na uskrsno jutro u prošlosti se doručkovalo na sofri. Blaguje se  posvećenje, odnosno domaći sir, pečenica, kuhana jaja, pogača, sol te mladi zeleni luk uz još poneki prehrambeni prilog.  A čašica rakije bila je neizostavna za muškarce. Posvećenje nije smio jesti onaj tko se za Uskrs nije ispovjedio. Za uskrsni ručak na trpezi bi se našla brojna tradicionalna bosanska jela poput  bureka, pite jajuše, kokošje juhe, pilava, pečenja, lutme, itd. 

Tucanje jajima

Poslije objeda slijedi tucanje jajima. Običaj je to koji bi se često pretvorio u nadmetanje među članovima obitelji, a u kojem su osobito uživali stariji i djeca. Vjernici se obično okupljaju ispred crkve prije ili poslije svete mise te čestitaju Uskrs i tucaju jaja. Onaj tko bi pobijedio odnosno čije je jaje tvrđe odnio bi ono razbijeno. Na uskrsnu nedjelju nakon mise na području Središnje Bosne (Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak, Fojnica) održavaju se turniri u tucanju jaja koje prate šale na račun tvrdoće jaja i veselo druženje. Bilo je i onih koji su pravili nalivke i tako nepošteno pobjeđivali, ali malokad nisu bili brzo otkriveni. Nalivak se pravio tako što bi se jaje probušilo iglom pa se napuhalo ili bi se ulio vosak ili što drugo što bi se stvrdnulo i učinilo ga neprobojnim.

Potkivanje jaja

Također, treba istaknuti kako se na području Kreševa do današnjih dana održala tradicija potkivanja jaja olovnom potkovicom i olovnim čavlićima. Potkovano jaje dobije se tako što se ono isprazni od bjelanjka i žumanjka. Na tako potpuno ispražnjeno jaje, uz mnogo strpljenja i vještu ruku, stavlja se potkova. Potkove na jajima mogu biti raznih motiva, od vjerskih simbola, zastava država, pa do navijačkih  grbova. Ne može se sa sigurnošću reći od kada postoji tradicija potkivanja jaja, ali je jako stara. Prema pisanju fra Ivice Kočanina stari kreševski kovači su bili na glasu svoga umijeća i na Istoku i na Zapadu, tj. i na kršćanskom zapadu i na istoku Osmanlijskog Carstva. Nepisano pravilo u Kreševu  je da svaki mladić koji je izučio zanat za kovača mora znati potkivati jaje, a to je bio i kao maturalni rad kojim dokazuje da je dobro izučio zanat.

Ovo je ujedno bio znak djevojkama da je mladi kovač spreman i za ženidbu. Ako mladić zna potkovati jaje, zna obraditi željezo, može prehraniti obitelj. I danas je nastavljena vještina potkivanja jaja.  Danas to radi više stručnjaka za ovaj posao. U članku Kreševski običaji, Tanja Ivičević je zabilježila priču o nastanku tradicije potkivanja jaja: 

"U Kreševu je bila jedna lijepa cura i svi se je htjeli ženiti. Ali ona se dosjeti nečega. Obećala je poći za onoga koji joj napravi potkovano jaje. A poznato je da su u Kreševu najbolji kovači. Svi su se momci zamislili. Nisu znali kako to uraditi. Ali jednom momku je to pošlo  za rukom. Nakon velike muke, razmišljanja i puno pokušaja, napravio je potkovano jaje, odnio ga  toj curi i oni su se vjenčali."

artinfo.ba