× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • Poginuli u obrani Lepeničke doline

vijenci_groblje.jpg

12. listopada 1993. godine  na crti obrane Golubac iznad Lepenice poginula su petorica hrvatskih branitelje od kojih su četvorica bili Travničani;  Frano Marjanović, Perica Kovač, Franjo Žilić i Ilija Bjelobrk. Zajedno s više od 800  Travničana sudjelovali u obrani Lepeničke doline, dajući opstanku hrvatskog naroda na ovim prostorima, nakon progona s vlastitih ognjišta, ogroman i nesebičan doprinos. 32 godine poslije,  na dan pogibije,  počast žrtvama okupljanjem na gradskom groblju u Kiseljaku,  odali su njihovi najbliži, obitelji, prijatelji i suborci.

 

unnamed.jpg

 Ove godine, organiziranog obilježavanja i odavanja počasti ispred spomen obilježja poginulim braniteljima u Kiseljaku u organizaciji Udruga proizašlih iz Domovinskog rata  Kiseljaka kao u prethodne dvije godine, nije bilo. Razlog je do dana obljetnice ostao nepoznat što žalosti jer su u jednom danu živote za svoj narod položila petorica branitelja, od kojih su četvorica bili Travničani. Peti poginuli Stjepan Laco bio je Lepeničanin i vodič Travničanima. Na ovakav stav udruga, počevši od Udruge dragovoljaca do Udruge obitelji poginulih i nestalih u Kiseljaku, reagirala je Ana Šindrić, članica obitelji jednog od četvorice poginulih Travničana  koji su 12. listopada 1993. godine na crti  obrane iznad Lepenice imali najteže gubitke u ratu u Lepeničkoj dolini.

Boli me kao člana obitelji jednog od naših poginulih branitelja što od Udruga iz Kiseljaka do obljetnice unatoč pozivima i traženju nisam dobila nikakvo objašnjene, ni zašto ni zbog čega prekidaju odavanje počasti našim poginulim s kojim su počeli nakon 30 godina od njihove pogibije na moju i inicijativu nas obitelji poginulih. Naravno, mi članovi obitelji svake se godine okupimo, većina nas dođe iz Travnika.  Tako smo uradili i ove godine, obišli smo grobove naših najmilijih, upalili svijeću i pomolimo se za njih. Za to nam nisu potrebne udruge. Ali ostaje praznina jer osjećamo da oni koji bi trebali ne cijene njihovu žrtvu. S druge strane, sigurna sam da to nije slučaj s običnim ljudima, samo onima iz pojedinih Udruga koji po meni, ovakvim ponašanjem i odnosom prema sjećanju na poginule branitelje, pokazuju da njihovo postojanje gubi smisao“, kazala nam je Ana Šindrić.

Od organiziranog odavanja počasti pogibije četvorice Travničana u Kiseljaku ona kaže neće odustati. Prije svega zbog žrtve koju su podnijeli Travničani koji su Kiseljak nesebično branili kao što bi i svoj Travnik da je bilo i najmanje šanse obraniti se od agresije Armije BiH na ovu općinu. Ali i zbog zajedništva koje je u proteklom ratu obranilo hrvatski narod od višestruko brojnijeg agresora.  Zahvalnost i sjećanje na nesebičnu  žrtvu hrvatskih branitelja i zajedništvo koje je upravo u Lepeničkoj dolini  pokazalo snagu koja je prkosila i jačem i brojnijem zadaća je svih za čiji su se opstanak izborili. No, za razliku od obitelji i običnih ljudi koji zahvalnost i sjećanje čuvaju u srcu, Udrugama proizašlih iz Domovinskog rata je to jedna od primarnih zadaća. Ukoliko je neke od njih ne ispunjavaju,  s pravom se postavlja pitanje smisla njihova postojanja!?

AP/Artifo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • Poginuli u obrani Lepeničke doline

vijenci_groblje.jpg

12. listopada 1993. godine  na crti obrane Golubac iznad Lepenice poginula su petorica hrvatskih branitelje od kojih su četvorica bili Travničani;  Frano Marjanović, Perica Kovač, Franjo Žilić i Ilija Bjelobrk. Zajedno s više od 800  Travničana sudjelovali u obrani Lepeničke doline, dajući opstanku hrvatskog naroda na ovim prostorima, nakon progona s vlastitih ognjišta, ogroman i nesebičan doprinos. 32 godine poslije,  na dan pogibije,  počast žrtvama okupljanjem na gradskom groblju u Kiseljaku,  odali su njihovi najbliži, obitelji, prijatelji i suborci.

 

unnamed.jpg

 Ove godine, organiziranog obilježavanja i odavanja počasti ispred spomen obilježja poginulim braniteljima u Kiseljaku u organizaciji Udruga proizašlih iz Domovinskog rata  Kiseljaka kao u prethodne dvije godine, nije bilo. Razlog je do dana obljetnice ostao nepoznat što žalosti jer su u jednom danu živote za svoj narod položila petorica branitelja, od kojih su četvorica bili Travničani. Peti poginuli Stjepan Laco bio je Lepeničanin i vodič Travničanima. Na ovakav stav udruga, počevši od Udruge dragovoljaca do Udruge obitelji poginulih i nestalih u Kiseljaku, reagirala je Ana Šindrić, članica obitelji jednog od četvorice poginulih Travničana  koji su 12. listopada 1993. godine na crti  obrane iznad Lepenice imali najteže gubitke u ratu u Lepeničkoj dolini.

Boli me kao člana obitelji jednog od naših poginulih branitelja što od Udruga iz Kiseljaka do obljetnice unatoč pozivima i traženju nisam dobila nikakvo objašnjene, ni zašto ni zbog čega prekidaju odavanje počasti našim poginulim s kojim su počeli nakon 30 godina od njihove pogibije na moju i inicijativu nas obitelji poginulih. Naravno, mi članovi obitelji svake se godine okupimo, većina nas dođe iz Travnika.  Tako smo uradili i ove godine, obišli smo grobove naših najmilijih, upalili svijeću i pomolimo se za njih. Za to nam nisu potrebne udruge. Ali ostaje praznina jer osjećamo da oni koji bi trebali ne cijene njihovu žrtvu. S druge strane, sigurna sam da to nije slučaj s običnim ljudima, samo onima iz pojedinih Udruga koji po meni, ovakvim ponašanjem i odnosom prema sjećanju na poginule branitelje, pokazuju da njihovo postojanje gubi smisao“, kazala nam je Ana Šindrić.

Od organiziranog odavanja počasti pogibije četvorice Travničana u Kiseljaku ona kaže neće odustati. Prije svega zbog žrtve koju su podnijeli Travničani koji su Kiseljak nesebično branili kao što bi i svoj Travnik da je bilo i najmanje šanse obraniti se od agresije Armije BiH na ovu općinu. Ali i zbog zajedništva koje je u proteklom ratu obranilo hrvatski narod od višestruko brojnijeg agresora.  Zahvalnost i sjećanje na nesebičnu  žrtvu hrvatskih branitelja i zajedništvo koje je upravo u Lepeničkoj dolini  pokazalo snagu koja je prkosila i jačem i brojnijem zadaća je svih za čiji su se opstanak izborili. No, za razliku od obitelji i običnih ljudi koji zahvalnost i sjećanje čuvaju u srcu, Udrugama proizašlih iz Domovinskog rata je to jedna od primarnih zadaća. Ukoliko je neke od njih ne ispunjavaju,  s pravom se postavlja pitanje smisla njihova postojanja!?

AP/Artifo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više