16 godina od ubojstva srednjoškolca
Prije 16 godina u prepunom sarajevskom tramvaju bez ikakvog razloga i povoda ugašen je život Denisa Mrnjavca. Trojica huligana su 16-godišnjeg Denisa brutalno pretukla i zbola nožem te je od tih povreda dan poslije preminuo.
Denis je bio učenik drugog razreda gimnazije Katoličkog školskog centra u Sarajevu. Na povratku kući, 5. februara 2008. godine u tramvaju garažnog broja 209, napala su ga tri maloljetna huligana iako nije ništa učinio.
Neko sebi da za pravo da ga ubije
Denis kao i nevino ubijeni maturant Pete gimazije Dobrinja Faris Pendek (19) koji je usmrćen 28. januara na Otoci, nije poznavao ubice, narkomane naoružane pištoljima i noževima.
Ana Mrnjavac, majka ubijenog Denisa, u razgovoru za portal „Avaza“ kazala je da se ni nakon 16 godina, ništa nije promijenilo jer i dalje nedužna djeca Sarajeva stradaju.
- Nažalost, ni nakon 16 godina ništa se nije promijenilo, vršnjačko nasilje je tu, nedužna djeca stradavaju, dok se nasilnici i huligani „ponose svijim djelima“ i ponašaju se kao da su „heroji ulice“. O svom unutarnjem osjećaju ne želim previše govoriti, ne volim da me ljudi sažalijevaju, ali činjenica je da je svakim danom sve teže… Preteško je, zapravo nemoguće, prihvatiti činjenicu i tu okrutnu stvarnost da ste ostali bez djeteta tek onako, bez ikakvog razloga - kaže Ana Mrnjavac.
- Sav život ste usmjerili na njegovo odrastanje, radovali se njegovim uspjesima, bdili nad svakom njegovom boli i dijelili sve sa tim malim bićem koje vam je bitnije i od vas samih i onda, tek tako: Neko sebi da za pravo da ga ubije! I nakon 16 godina teško je prihvatiti da se život tako nemilosrdno poigrao s vama i sa onim koji vam je bio čitav svijet. Sjećam se, kao u transu, onih velikih prosvjeda nakon Denisovog ubojstva. Jedina misao koja mi je tada prolazila kroz glavu je: ‘Bože, zar je tako moralo biti? Je li moje dijete „odabrano“ da napokon ujedini ovaj grad, ove ljude?! Tu, ispred Katedrale, na tisuće prisutnih, a svi su razmišljali isto, svi su slali jasnu poruku svijetu, osuđivali su nasilje i zlo napravljeno jednom nedužnom dječaku, znajući da je to dijete moglo biti i njihovo, svi su napokon bili SAMO LJUDI.
Ana Mrnjavac navodi da je njen Denis postao simbol nedužno stradanja djece Sarajeva.
Simbol nedužno stradale djece
- Moj Denis postao je simbol nedužno stradale djece ovoga grada, a moja jedina želja bila je da se zlo nikada više nikome ne ponovi, a ponovilo se. I ponavlja se… Žalim i tugujem za svakom žrtvom, žalim i roditelje jer ne znaju kroz kakvu agoniju nastavljaju živjeti. Žalim za Farisom, ni taj dječak nije uspio dočekati svoju maturu, kao ni Denis. U svakoj tragediji oplakujem i svoje dijete - navodi Denisova majka i nastavlja:
- Nažalost, ništa se bitno nije promijenilo, sustav je zakazao, vlast, škole, roditelji u odgoju su zakazali, buđenje svijesti mladih i usmjeravanje ka pravim, životnim vrijednostima je izostalo. I šta znači to što pojedini odgajaju i vaspitavaju djecu u skladu sa svim moralnim načelima, kada takvi čak nisu ni kritična masa, kad je većina onih koji su prepušteni ulici i koji su izbjegli proći fazu kućnog odgoja, nažalost. Ovi prvi postaju žrtve neodgojenih nasilnika.
Posvetiti pažnju ovom strašnom problemu
- Ne radi se dovoljno u tom pravcu, stalno bi trebalo podsjećati i ukazivati na zlo koje je tu, među nama… Između ostalog, obećano je i spomen-obilježje mom sinu, kao simbolu nedužno stradale djece našega grada, a koje bi stalno podsjećalo mlade kako nasilje nema smisla niti svrhe, jer donosi samo patnju… Donesena je i odluka o utemeljenju nagrade Denis Mrnjavac, za najbolje škole i pojedince, ali, sve to je samo „mrtvo slovo na papiru“. Dok se na sve načine ne posveti pažnja ovom strašnom problemu, nedužna djeca će i dalje biti žrtve nasilja, a mnogi roditelji osuđeni da ostatak života provedu tugujući - navela je Ana Mrnjavac za „Avaz“.
artinfo.ba
