Franjo Kuharić je rođen 15. travnja 1919. u Pribiću kraj Krašića. Sjemenište i klasičnu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu. Studij teologije završio je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Tijekom 1945. godine bio je kapelan u župi Radoboj kraj Krapine, a od 1946.  do 1957. godine upravljao je župama Rakov Potok, Sv. Martin pod Okićem, a neko vrijeme i župom Sv. Marija Okićka. Godine 1964. imenovan je pomoćnim biskupom te odgovornim urednikom katoličkog dvotjednika Glasa Koncila. Četiri godine kasnije imenovan je Apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 1970. zagrebačkim nadbiskupom te predsjednikom Biskupske konferencije Jugoslavije s mandatom na pet godina te je na tu službu bio biran još tri puta uzastopce.

Otkako je 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osnovala Hrvatsku biskupsku konferenciju bio je njezin prvi predsjednik (izabran 8. lipnja 1993.) i tu je službu obavljao sve do odlaska u mirovinu.

Na konzistoriju 2. veljače 1983. papa Ivan Pavao II. promaknuo ga je u Kardinalski zbor te je bio član Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje te Rimske komisije Sv. Ćirila i Metoda.

Umirovljen je 5. srpnja 1997. a službu zagrebačkog nadbiskupa svom je nasljedniku kard. Josipu Bozaniću predao 4. listopada 1997. Iz njegova života manje su poznate stvari da je preživio dva atentata 1947. u Rakovom Potoku te 1948. u Jakovlju. Kao biskup bio je sudionik Drugog vatikanskog koncila.

Svojim djelovanjem dao je prinos ostvarenju višestoljetnoga sna hrvatskoga naroda da ima samostalnu državu

Kardinal Kuharić preminuo je 11. ožujka 2002., a na isti dan, deset godina kasnije, pokrenut je postupak za njegovom beatifikacijom.