h
Pretresno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (Mehanizam) zakazalo je za danas u Haagu izricanje presude u predmetu "Tužitelj protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića".
Jovica Stanišić i Franko Simatović uhićeni su 13. ožujka 2003. u Srbiji i prebačeni u Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 30. svibnja, odnosno 11. lipnja 2003.
Pretresno vijeće MKSJ-a je 1. svibnja 2003. potvrdilo njihovu optužnicu u kojoj se navodi da su dvojica optuženih bili sudionici u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) koji je imao za cilj prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini putem činjenja kaznenih dijela progona, ubojstava, deportacije i nehumanih dela.
Dana 30. svibnja 2013., Pretresno vijeće I MKSJ-a je, većinom glasova, zaključilo da Stanišić i Simatović nisu odgovorni za počinjenje zločina navedenih u optužnici putem sudjelovanja u UZP jer je Pretresno vijeće smatralo da nije dokazano van razumne sumnje da su optuženi posjedovali traženu namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj. Pretresno vijeće je također smatralo da nije dokazano van razumne sumnje da su njih dvojica planirali ili naredili te zločine.
Nadalje, Pretresno vijeće je, većinom glasova, zauzelo stav da nije dokazano van razumne sumnje da su optuženi pomagali i podržavali te zločine. Pretresno vijeće je stoga, većinom glasova, oslobodilo Stanišića i Simatovića krivice po svim točkama optužnice.
Nakon što je tužiteljstvo uložilo žalbu, Žalbeno vijeće MKSJ-a je 15. prosinca 2015. djelimično prihvatilo tu žalbu i poništilo oslobađajuće presude. Žalbeno vijeće je, većinom glasova, zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada je propustilo da donese zaključke o postojanju i obujmu zajedničkog zločinačkog cilja koji je dijelilo više osoba prije nego je zaključilo da postojanje namjere kod Stanišića i Simatovića nije dokazano.
Postupivši tako, Žalbeno vijeće je, većinom glasova, zaključilo da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo pravo zato što je propustilo da presudi i da navede obrazloženo mišljenje u vezi s osnovnim elementima odgovornosti za UZP.
Žalbeno vijeće MKSJ-a je naložilo da se Stanišiću i Simatoviću ponovo sudi po svim točkama optužnice na osnovu pravila 117(C) Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a.
Obojica optuženih su prvi put stupili pred Mehanizam 18. prosinca 2015. i izjasnili se da nisu krivi. Dana 12. listopada 2016, tužiteljstvo je podnijelo javnu redigiranu verziju svog pretpretresnog podneska (koji je na povjerljivoj osnovi podnijet 5. rujna 2016).
Jovica Stanišić i Franko Simatović su 7. studenog 2016. podnijeli svoje pretpretresne podneske na povjerljivoj osnovi. U skladu s odlukom Pretresnog vijeća od 2. veljače 2017., tužiteljstvo je podnijelo svoj revidirani pretpretresni podnesak 9. ožujka 2017, a optuženi su svoje revidirane pretpretresne podneske podnijeli 30. ožujka 2017.
Suđenje pred Mehanizmom započelo je 13. lipnja 2017. iznošenjem uvodne riječi tužiteljstva. Dokazni postupak tužiteljstva okončan je 21. veljače 2019. U sudnici je saslušan ukupno 51 svjedok tužiteljstva.
Dana 9. travnja 2019, Pretresno vijeće je donijelo usmenu odluku na osnovu pravila 121 Pravilnika o postupku i dokazima Mehanizma i odbilo zahtjev za donošenje oslobađajuće presude koji je podnijeo tim obrane Franka Simatovića.
Dokazni postupak obrane započeo je 18. lipnja 2019. iznošenjem uvodne riječi tima obrane Jovice Stanišića. Svjedočenje posljednjeg svjedoka obrane okončano je 8. listopada 2020. U sudnici je saslušano ukupno 29 svjedoka obrane. Strane u postupku podnijele su svoje završne pretresne podneske na povjerljivoj osnovi 12. i 13. ožujka 2021, a iznošenje završnih riječi održano je 12., 13. i 14. travnja 2021.
U sastavu Žalbenog vijeća u ovom predmetu su sudija Burton Hall (predsjedavajući), sudija Joseph E. Chiondo Masanche i sudija Seon Ki Park, priopćeno je iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove.
Notra.ba
