ART BLOG KALENDAR DOGAĐAJA OSMRTNICE NATJEČAJI MARKETING
Pismo

maska prozor izolacija

Foto: Ilustracija

 

Na naš redakcijski mail pristiglo je jedno sasvim osobno pismo Kreševljaka koji je vlastito iskustvo borbe sa virusom odlučio podijeliti sa javnosti. Naime krajnje iskreno je predstavio vlastitu situaciju trenutka kada se zarazio, borbe i brige za najmilije, pohvalio nadležne službe ali i izrazio žaljenje reakcijom dijela javnosti zbog koje se, kao i brojne druge zaražene osobe, osjećao krajnje stigmatiziran.
Pismo prenosimo u cijelosti bez uredničke intervencije:

 

Moje ime je Berislav i prije dvadesetak dana testiranjem je potvrđeno da sam pozitivan na Covid-19, odnosno korona virus. Od tada se dogodilo puno stvari koje su značajno utjecale na moj život i život moje obitelji. Odlučio sam ovo iskustvo podijeliti s drugima jer možda bude korisno osobama koje bi se u budućnosti, eventualno, mogle naći u situaciji u kojoj sam se ja našao.
Jesam li uistinu bio pozitivan ili ne? Ja ne vjerujem da jesam a svima vama ostaje da sami o tome prosudite.


Naime, moj kontakt sa osobom koja je bila pozitivna na Covid19 je bio na distanci koja je i više nego preporučena socijalna distanca. Uistinu smo bili za istim stolom dužim nešto više od 2 metra. Između nas su bila dva druga čovjeka. Nakon 10-15 minuta mog boravka za stolom, uslijedio je telefonski poziv kojim se mom kontaktu priopćava da je pozitivan na Covid19. Odmah smo se razišli a kada sam došao kući uradio sam osobnu dezinfekciju. Dezinficirao sam kompletnu garderobu i odložio zasebno. Odvojio se u zasebnu prostoriju i distancirao od ukućana. Uistinu, ostali su nam zajednički dodiri šteka na vratima i upotreba kupatila. U takvim situacijama polu šoka ne možeš biti na sve koncentriran. Nakon konzultacija sa određenim osobama, sam se prijavljujem nadležnima iz Doma zdravlja za testiranje. Testiranje je napravljeno ujutro, narednog dana, a osim mene testirani su i svi drugi s kojima sam bio kod osobe pozitivne na Covid 19. Na moj upit trebaju li se testirati i članovi moje obitelji, odgovoreno je da to nije potrebno dok ne dođe moj nalaz, jer oni nisu bili prvi kontakt. Na moje pitanje: „Trebam li u samoizolaciju“? Odgovoreno mi je da trebamo sačekati šta će reći epidemiolog. Tek nakon tri dana od dana testiranja dobivam obavijest da sam i ja pozitivan na covid19. ( Ni u kom slučaju nema krivnje djelatnika Doma zdravlja za toliko čekanje, jednostavno je bio velik broj testova). Pitam: „A ostali“? Nitko! Samo ja. Osobe koje žive sa prethodnim pozitivnim su negativne, osobe koje su imale i fizičke kontakte sa prvo pozitivnim, osobe koje su u trenutku mog prisustva sa pozitivnim bile do njega su negativne. Nakon informacije da sam pozitivan nastupio je blagi šok i nevjerica.

Iz Doma zdravlja javljaju da dolaze testirati ostale ukućane, djecu i suprugu. Istog trenutka informiram sve osobe koje su bile u kontaktu sa mnom i mojom djecom. Strepnja je postala veća jer je sin u među vremenu bio na nogometnom treningu. ( Napomena još jedanput da su nadležni rekli da djeca i supruga mogu nastaviti svakodnevne aktivnosti dok ne dođe moj test). Naredni dan stižu rezultati testa za djecu. Negativni su. Dan poslije i za suprugu stiže rezultat testiranja- Negativna. Veliko olakšanje. Javljam na viber grupu roditeljima čija djeca treniraju nogomet. I dalje se pridržavam uputa struke o mjerama opreza.
Ono što je meni najvažnije a ujedno zbunjujuće je to što cijelo vrijeme nisam imao apsolutno nikakvih simptoma i osjećao sam se dobro, jedino što me zabrinulo je što mi se apetit pojačavao pa sam izašao iz izolacije sa kilogramom - dva viška.

Nakon četrnaest dana, retestiranje, nalaz – NEGATIVAN !

Želio bih se zahvaliti dragom Bogu što mi je podario ovu kušnju sa virusom. Za to kratko vrijeme sam mnogo toga spoznao o ljudima iz mog okruženja.
Također želim se zahvaliti supruzi i svojoj djeci što su postojano, svjesno i hrabro prihvatili ovo.
Posebno se zahvaljujem velikom broju prijatelja, poznanika koji su nam pružili podršku i ponudili nesebično pomoć u svakom obliku. Zahvaljujem se i onima dušobrižnicima koji su nas lažno prijavljivali za kršenje samoizolacije, i onima koji su uživali u našoj situacije i širili dezinformacije hraneći svoj duh. Pojedinci su znali bolje od mene kada sam testiran, znali su bolje od liječnika trebam li u izolaciju i kada i kako se ponašati. Informacije je bilo lakše dobiti na kiosku nego u Domu zdravlja. Jer bez takvih bilo bi sve monotono i kakav bi to bio svijet da nema njih. Mala smo sredina pa smo jako brzo doznali koje su to osobe i što su sve govorili.


Zahvaljujem se i onima koji su iz znatiželje virili iza uglova susjednih kuća i zgrada i prozora općine jer sam najveći dio vremena provodio na terasi svog doma. Baš sam se osjećao kao umjetnička skulptura u muzeju apstraktne umjetnosti gdje te posjetitelji promatraju proširenih zjenica sa neizvjesnošću i čuđenju što će to ugledati. I oni su pokazali pravo lice.
Hvala i onima, meni bliskim a u stvari sada jako dalekim, što su se bojali nazvati ili porukom pitati me, kako sam. Jer valjda su mislili da se virus prenosi i mobilnim putem.
Doktorica Olivija (o.a. ravnateljica DZ Kreševo) u jednom intervju kaže: „nemojte stigmatizirati ljude u izolaciji a naročito one koji su pozitivni na Covid19“. Hvala doktorici na podršci ali mi smo mala sredina i to ne vrijedi jer je to jače od nas.
Izbjegavaju se i ljudi koji su bili u našoj blizini, u trgovinama, crkvi, gleda ih se isto kao da su inficirani pokazujući prstima na njih.
Ništa nije bolje ni u danima poslije negativnog nalaza. Kada se susretnem s ljudima ili se češu po glavi i naglo promjenu smjer, ili kao da im je telefon zazvonio pa te kao nisu primijetili. Desi se i to kada dođeš na neki šalter radi računa, ili drugih administrativnih obveza uposlenici skoče uz psovku '“j… ga ti kud ćeš ti ovamo“ i napuste šalter. Oni su preuzeli ulogu liječnika i epidemiologa i određuju koliko bih ja trebao biti izoliran nakon što je ustanovljeno da više nisam pozitivan. Možda mjesec, dva, možda godinu da bi oni bili sigurni. U početku mi je smetalo a poslije sam se smijao tim ljudima kako su se na jednostavan način svrstali tamo gdje trebaju biti.

Ovim putem bi se još ispričao svima koji su zbog mene imali strepnje i strah od prenošenja virusa na njih i njihove najbliže. Veliku ispriku mojim prijateljima iz Lepenice koji su nepravedno doživjeli neugodnosti na svojim radnim mjestima i I koji su zbog mene morali u izolaciju.
Nadam se da ovo neće proći više nitko ili bar što manji broj ljudi. No ako vas pak ovo i zadesi, nemojte se obeshrabriti, preokrenite to u pozitivnu stvar, zbližite se sa svojima, iskoriste vrijeme izolacije akumulirajući pozitivnu energiju za dane nakon.


Glavu gore i ljudskost pobjeđuje. Ne okrivljujte medicinsko i policijsko osoblje kada nešto od vas traže. Oni rade svoj posao najbolje što mogu. Pohvala za djelatnike kreševskog Doma zdravlja, posebno med. tehničaru Dadi (o.a. Davor Kuliš, mag.sanit.ing) , medicinskoj sestri Jelki i doktoru Vladi.

 

artinfo.ba

0
0
0
s2sdefault

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2020 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17