Količina mržnje koja tjera na razmišljanje u kakvoj to BiH živimo!
Pogrešno ili pak nespretno prenesena izjava predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović za njezina službena posjeta Izraelu da je „BiH nestabilna zemlja pod kontrolom militantnog islama“ ponovno je, po tko zna koji put, potaknula političko Sarajevo na izljeve mržnje i netrpeljivosti prema svemu i svakomu tko nosi predznak hrvatski. No, po količini uvreda i mržnje ovaj je slučaj nadmašio sve ostale. Od poziva na bojkot hrvatskih proizvoda i pozivanja „na red“ hrvatskog veleposlanika u BiH od strane čovjeka koji je najviše nereda proizveo na poslijeratnoj političkoj sceni BiH, simbola gaženja političkih prava Hrvatima u BiH, dakle prvog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, do nazivanja hrvatske predsjednice „ustaškom kobilom“ i to od „uglednog“ novinara Bakira Hadžiomerovića čijih je 60 minuta odavno prošlo. Kolindi Grabar Kitarović uspjelo je tako samo jednom novinarskim gafom već poljuljanu titulu kraljice Balkana zamijeniti uvredljivom i nedopustivom „ustaškom kobilom“. Kamo sreće da je i ova uvreda pogrešno prenesena i napisana. Ali nije. Njezin je autor propali novinar Bakir Hadžiomerović na nju ponosan jer u njoj je sažeta sva „kultura“ i odnos političkog Sarajeva prema prijateljskoj Hrvatskoj.
No, ima u Bakirovoj izjavi i istine. Poput vrijedne i plemenite životinje itekako je Hrvatska povuka i još vuče za BiH. U ratu je primila na desetine tisuća izbjeglica iz BiH, među kojima je nemali broj Bošnjaka, Hrvatska je vojska, zajedno s postrojbama HVO-a oslobodila najveći dio teritorija BiH od srpskog agresora, supotpisnica je mirovnog sporazuma koji je BiH donio prestanak rata, ali nikad i trajni mir i stabilnost, preuzela je i ispunjava ustavnu obvezu brige i pomoći projektima Hrvata u BiH, jednog od tri konstitutivna naroda u ovoj zemlji, te na kraju, pomaže nam na europskom putu s kojeg svako malo skrenemo. I to upravo zaslugom političkog Sarajeva koje ima nultu toleranciju na drugačije mišljenje, bez obzira imali u njemu istine ili nema.
I na kraju, pozabavimo se malo pogrešno prenesenom izjavom hrvatske predsjednice. Postavimo samo nekoliko pitanja na koje nikad nećemo dobiti odgovore od onih koji su ovih dana zavidnu količinu mržnje i netrpeljivosti sasuli u lice hrvatskoj predsjednici. Zašto se političko Sarajevo nikad nije ogradilo od postrojbi El mudžahid koje su rame uz rame s Armijom BiH počinile stravične zločine nad Hrvatima i Srbima u središnjoj Bosni? Nikad nitko od vrlih zaštitnika Bosne nije prokomentirao ritualno ubojstvo (odsijecanjem glave) Dragoljuba Popovića u selu Orašac iznad Travnika ratne 1993. godine. Zločini koje su počinili ratnici iz islamskih zemalja su brojni, a strah i smrt radikalni pripadnici raznih pokreta koji se diče predznakom islamski, nastavili su sijati i nakon rata. I velika većina samih Bošnjaka ima ili će tek imati probleme s radikalnim skupinama koje , ma koliko političko Sarajevo o tomu šutjelo, postoje i itekako su aktivne. Obračun s onima čije postojanje negiraju jedini je ispravan način demantiranja izjava hrvatske predsjednice. U tom bi slučaju bilo nevažno što je izjavila Grabar Kitarović ili bilo tko drugi. Bilo bi važno to da se smoglo mudrosti i snage za obračun sa onima koji godinama unose nemir, nesigurnost i nestabilnost u BiH. Ali nije, lakše je „kraljicu“ pretvoriti u „kobilu“. Lakše je mrziti onog tko vam je pomogao i pomaže i nastaviti lagati samog sebe, a račun za postojanje islamskih ekstremista ispostaviti onima koji se usude o njima pričati. U kakvoj to BiH živimo, imali li mjesta za one koji misle i govore ono o čemu u političkom Sarajevu vlada zavjet šutnje i negiranja? Teško, zaista teško.
Matija Perić/artinfo.ba
