Mjesec je studeni. Kao niti jedan drugi mjesec u godini, za hrvatski narod prepun je sjećanja na stradavanja ovog naroda ali i povijesne odluke koje su danas aktualnije nego ikad.
Piše Matija Perić
Mjesec je počeo blagdanima Svih svetih i Danom mrtvih. Obilazili smo groblja, molili se za svoje pokojnike. Među njima brojni su hrvatski branitelji koji su živote u proteklom Domovinskom ratu položili na oltar Domovine, Bosne i Hercegovine kao i Hrvatske. Jer hrvatski narod je jedan, bez obzira u kojoj od spomenute dvije zemlje živi. Upravo to jedinstvo kao niti jednog drugog dana u godini, vidjelo se jučer u Koloni sjećanja, kao i uoči 27. godišnjice pada Vukovara. U koloni sjećanja su koračali i mnogi Hrvati iz BiH, od Save, preko središnje Bosne do Neuma. Uoči godišnjice pada grada Heroja diljem BiH, u mjestima u kojima žive Hrvati, gorjele su svijeće, položeni su vijenci u spomen na sve hrvatske žrtve u proteklom ratu. Među njima i stradale u Vukovaru.
Mjesta u BiH U kojima su ove godine gorjele svijeće za Vukovar, nekad su činila Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Utemeljena je istog datuma kada je pao Vukovar. Iako se čini da dva događaja nemaju nikakve veze, ona su itekako povezana. Hrvati u BiH, uvidjevši strahote rata koji se događao u Hrvatskoj, organizirali su se kroz HZ HB kako bi mogli braniti BiH od rata koji je kucao na vrata i ove zemlje. Opravdanost utemeljenja je jasna onima koji žele vidjeti istinu, a ona je takva da tamo gdje nije bilo Herceg-Bosne danas nema ni Hrvata. Bez Herceg-Bosne žrtvama grada Heroja u BiH ne bi imao tko upaliti svijeću niti iskazati počast žrtvama s kojim istinski suosjećamo jer i Hrvati u BiH doživjeli su u mnogim mjestima sudbinu Vukovaraca, etničko čišćenje, kojemu su prethodili stravični zločini, logori, pljačka hrvatske imovine i rušenja katoličkih vjerskih objekata. Među njima su i travničke župe Turbe i Potkraj koje su na godišnjicu pada Vukovara i utemeljenja HZ HB obilježili godišnjicu progona Hrvata iz ovog dijela općine Travnik.
27 godina poslije, vapaji hrvatskog naroda u BiH za HZ HB jači su nego ikad. Za Herceg-Bosnu koju smo unijeli u Federaciju BiH dobili smo višegodišnje sustavno gaženje prava i izborne volje hrvatskog naroda. Plan pretvaranja Federacije BiH bošnjačkih unitarista potpomognut međunarodnim predstavnicima i veleposlanicima kreditiranim u našoj zemlji ulazi u završnicu. Već sutra imat ćemo priliku gledati novi čin tragedije zvane „kako smo Hrvatima po treći put izabrali člana Predsjedništva BiH“. Željko Komšić bez trunke srama sjet će u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH zahvaljujući glasovima Bošnjaka.
Na trenutak se čini kako vapaje za jednakopravnošću Hrvata u BiH nitko ne čuje. No, nije tako. Zahvaljujući političkom vrhu Repubilke Hrvate i hrvatskim europalamentarcima, stanje u BiH i položaj Hrvata nametnuti su kao stalna tema europskih institucija. Uz odlučnost legitimnih hrvatskih predstavnika da se kroz izmjene Izbornog zakona BiH koji su na popisu prioriteta prije provedbe rezultata izbora, to je šansa koju ne smijemo propustiti. Šansa da 27 godina nakon povijesnih događaja koju u nama istodobno bude tugu i ponos, tragediju višegodišnjeg gaženja prava hrvatskom narodu u BiH pretvorimu u pobjednički čin osiguranja jednakopravnosti Hrvata s druga dva konstitutivna naroda u BiH.
I na kraju, uskoro će prva godišnjica sramotne presude Haaškog suda bh šestorci. Slike generala Slobodana Praljka dok ispija otrov u sudnici odbijajući presudu po kojoj su Hrvati zločinci jer su branili svoje, itetako su žive u našim sjećanjima. Ne samo kao sjećanje već i trajna obveza izboriti se protiv nepravdi koje su generala Praljka natjerale na ovaj čin. On je posljednja u nizu žrtava koje su živote položile na oltar Domovine, od Dubrovnika preko Vukovara i Škabrnje do Bugojna, Travnika,Vareša, Kaknja, Uzdola, Grabovice te brojnih drugih mjesta stradanja Hrvata diljem BiH i Hrvatske.
artinfo.ba
