Nedjelja je, Dan gospodnji, ako govorimo jezikom vjernika katolika, iako mi nije namjera praviti od sebe „većeg katolika od pape“. Bože sačuvaj! Ipak, bila sam na nedjeljnoj misi čiji je kraj rezerviran za župne obavijesti. Među njima župnik pročita i poziv vjernicima da se pridruže obilježavanju godišnjice pogibije fojničkih fratara. Riječ POGIBIJE, u ime izazva šok i nevjericu! Zar je moguće da se okrutno ubojstvo fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, tadašnjeg gvardijana i vikara, ubijenih na pravdi Boga jer su ostali uz svoj narod ratne 93. godine, može nazvati pogibijom? Zar je moguće da ovaj zločin čiji nalogodavci nikad nisu otkriveni ni procesuirani njihova subraća toliko relativiziraju kao da ih je pogodio slučajni metak dok su bili u rovu ili su išli po vodu!? Moguće je jer jasno sam čula što je rečeno, a i drugi su mi potvrdili kad sam ih u nevjerici pitala. Na kraju i sam župnik koji je izgovorio sramotnu riječ!
Zašto je sramotna najbolji opis izgovorene riječi! Ne samo zato što relativizira okrutan zločin koji je počinjen 13. studenog 1993. godine kada je Miralem Čengić, pripadnik Armije BiH likvidirao tadašnju Upravu samostana, već je jednostano kap koja prelijeva čašu nezadovoljstva odnosom prema ovom monstruoznom zločinu. Pojedincima nije bilo dovoljno što su svi najviši bošnjački političari, od rahmetli Alije Izetbegovića do Ejupa Ganića, više puta pomilovali ubojicu fojničkih fratara. Nije im zasmetalo, barem većini, ni što motiv ni nalogodavci nikad nisu otkriveni, a kamoli procesuirani. Čak je i zapovjedniku 302. motorizirane brigade Armije BiH Hasibu Mušinbegoviću, postrojbe čiji je pripadnik bio Čengić, proradila savjest te mi je osobno prije točno osam godina rekao da su Čengić i njegovi pomagači na dan ubojstva izuzeti od njegova zapovijedanja. Tko im je naredio da 13. studenog 1993. godine ubiju gvardijana i vikara ne zna se ni nakon 25 godina. Pokušaji obnove postupka pokrenut nakon izjave časnika Mušinbegovića nije urodio plodom, a prošlo je osam godina. No, pojedini fratri su ipak našli krivca. U politici koju prozivaju za vlastiti sramotan odnos prema ubijenoj subraći. Dakako, misle na hrvatsku politiku jer bošnjačku se nikad ne bi usudili prozvati. Bože sačuvaj, pa da padnu u nemilost i ostanu bez privilegija! U politiku koja je pomilovala ubojice fojničkih fratara kao ni onu koja nikad nije otkrila motive i nalogodavce ubojstva se ne dira! Lakše je ubojstvo nazvati pogibijom!
Ja ću usprkos tomu istinom, a ne relativiziranjem zločina odati počast ubijenim fojničkih fratrima. I na istini po čijem nalogu i iz kojih motiva su ubijeni fra Nikica i fra Leon inzistirat ću uvijek! To je moj način da im kažem hvala što su ostali uz svoj narod i pružali mu utočište u najtežim vremenima! Fra Nikica i fra Leon trebaju počivati u miru, a mi koji smo ostali iza njih tragati za istinom i pravdom bez kojih nema budućnosti ni BiH kao ni hrvatskog naroda na ovim prostorima.
A.Popović
