I u svibnju 2019. „probosanci“ su mobilizirali patriotski blok, koji i sada zazivaju…
Ova (partizanska) pjesma ima i nastavak: „…nema smrti bez sudnjega dana“. Dakle, uza svo plašenje Izetbegovića & Komšića & Radončića Armagedonom, ništa se epohalno, a poglavito fatalno, neće dogoditi ako oni ne pobijede 4. listopada. Uostalom, gubili su i ranije. I?!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Oni koji slušaju i gledaju – što ćete ima nas svakakvih! – predizborne istupe, a možda i nastupe kako bi to, vjerujem, definirali psiholozi: Bakira Izetbegovića, Željka Komšića i Fahrudina Radončića, poglavito u večernjim informativnim emisijama – slabo spavaju. I onda, tako neispavani, čim ugledaju bijeli dan, lete u prvi dućan po suhi hranu. Konzerve je u Sarajevu – pa i šire – sve "teže naći". Jer ako 4. listopada ne pobijedi ova trojka, Dan poslije – neće svanuti. Armagedon!
Sudnji dan
Ili, budući da je riječ o trojici bošnjačkih mušketira, poslije Velike bitke u subotu, u nedjelju će – Sudnji dan. Komšić, primjerice, poručuje – „ubiste nas, satraste, a ako aktualna vlast ostane – taj će proces biti dovršen – satrani smo, načisto"! Radončić će na to kako nije najgori Milorad Dodik, nego domaći izdajnici. Oni, ponajprije, koji su Hrvatima dali kladionice. Svi su, otkrio je obilazeći mjesta toga teškog zločina, vlasnici kladionica Hrvati, a svi igrači i gubitnici u kladionicama su Bošnjaci. I, dok se oni tako kockaju za hrvatski račun, mislim da poručuje taj intelektualac iz dijaspore, prokockaše Bosnu napaćenu. A, Hrvati samo gledaju i novce broje. A, porez?!
Izetbegović istovremeno uopće ne dvoji kako je Sudnji dan pred nama. „Ukoliko se patrioti ne ujedine, u pitanje će biti dovedena i sama država“, poručuje eno iz Travnika gdje je sudjelovao – ne kao igrač! – na završnici 22. malonogometnog turnira, koji je u znak sjećanja na Aliju Izetbegovića organizirao Savez boraca FBiH. Kako stvari stoje, 23. turnir neće se igrati. Što se, u Alijinu čast loptalo, loptalo se! Jer, eno, i Avazova uvodničarka tako misli: „Izgibosmo!“, poručuje jučer ponajprije Trojki, nadovezujući se zapravo na Bakirovu dijagnozu: napravili pakt s đavolom.
Već smo se patriota nagledali
Jedino malo optimizma, onako (baš!) „probosanskog“ u ovome, kazao bi Izetbegović II., (su)mraku, unosi Slaven Kovačević koji nas uvjerava kako „ljudi zemlje ljiljana ne poznaju strah“. (Što nikako ne znači da strah ne vole raspirivati…) Mada, da mu date dukat ne bi znao točno pokazat gdje je ta zemlja (ljiljana), kojom inače Komšićeva fronta više nasmijava negoli što plaši narode na teritoriju na kojemu se ne širi miris ljiljana. Dapače!
U biti, riječ je o šovinističkoj farsi usred koje se onaj koji je problem, nudi kao njegovo rješenje.
I taj i takav osvjedočeni mutikaša, vjerujući Alijinu jedincu kako „kraj svijeta“ može spriječiti samo jedinstvo bh. patriota, predlaže koncentracijsku vladu. Dobro, drastične situacije (po bošnjačkoj nomenklaturi) zahtijevaju i drastične poteze. Ili, 'ajde da parafraziram rečene sarajevske paničare, očajna vremena zahtijevaju očajničke mjere. Međutim…
U svibnju 2019., u zgradi Predsjedništva BiH, koja, usput budi rečeno, umalo 7. veljače 2014. – za mandata ministra sigurnosti Radončića – nije izgorjela, ova je trojka potpisala zajedničku izjavu kojom su utvrdili načela i prioritete djelovanja patriotskog bloka.
Sila patriotska!
Evo samo početka toga povijesnoga (…) pakta: „Svjesni težine historijskog trenutka, prijetnji i izazova koje za Bosnu i Hercegovinu donose promjene na globalnom, regionalnom i unutrašnjem planu, polazeći od vlastite odgovornosti za ukupno stanje i dalji razvoj odnosa u zemlji i regionu, s namjerom da osiguramo mir, stabilnost i prosperitet u interesu svih građana Bosne i Hercegovine; Demokratska fronta, Savez za bolju budućnost i Stranka demokratske akcije su odlučili formirati snažan patriotski politički blok (boldirali potpisnici op.a.) koji će, kao dio zakonodavne i izvršne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije BiH…“ Navode dalje i prioritete, ali kako ih ta sila patriotska nije realizirala, nema ih potrebe ni navoditi.
Riječ je ionako o frazama koje i danas možemo čuti po predizbornim skupovima gdje bošnjački politički prvaci vazda udaraju u iste stare tambure. A, jedino što je Ljiljan Zlatni uspio, mobilizirajući "patriotske snage" u nekakvu koncentracijsku vladu, jest homogenizacija – Srba. Odmah je, naime, Milorad Dodik pozvao sve Srbe na okup. Oživotvorenje čega neće biti naročito teško. Eresovski vožd, naime, tvrdi kako je jedini probosanac među Srbima – Mladen Bosić, a on je ionako bivši stranački lider.
Nadam se – pomalo i skrušeno! – kako i Hrvati prate što se iza brda (Trebevića) valja…
I domaći izdajnici mogu ruke dati
Neobična je, međutim, ta Komšićeva patriotska uzbuna kako bi se zatvorila vrata pakla te skinuo onaj (Izetbegovićev) upitnik iznad BiH. Razotkrila je Sabina Ćudić, konstatirajući kako taj Alijin mitraljezac u suradnji s Alijinim jedincem i, također, Alijinim omiljenim medijskim magnatom koji ga je proglasio osobom stoljeća (prošlog, doduše…) zapravo postavlja klopku: Oni koji neće u koaliciju s njima, izdajnici su. Domaći!
No ta predsjednica Naše stranke čudi se trojki spasitelja, zašto s izdajnicima, kad eto Bosna zbog njih o koncu visi, prave koaliciju?! Možda, u dvojbi je maloj, zato što su zbog fotelja spremni na sve? (Čuj?!) Ali i…
„… Možda znate da nisu izdajnici, ali to govorite kako bi ih poput siledžija prisilili na koaliciju“, pita se, dojma sam retorički, Ćudić, ali i poručuje kako ima života i poslije 4. listopada.
Dobro kaže Alija!
A bit će i Bosne i Hercegovine, koja je postojala i prije SDA i prije DF-a i prije Naše stranke; Radončićevu Bolju budućnost ne spominjem – neprimjereno je u ova očajna vremena govoriti o – budućnosti. Naročito boljoj. Ali nekakva je – kakva-takva, budućnost ipak pred nama. Čak i ako dežurni predizborni katastrofičari, simpatične (…) starine: Bakir i Fahrudin te nešto mlađi, ali jednako simpatični Željko odu u političku mirovinu.
Zaboravite zato one gore rečene konzerve i pojedite, kako god se ovaj (pred)izborni cirkus završi(o), nešto – žlicom. Dobro, ne morate baš – zlatnom. A, kad smo već kod „zlatnih kašika“, evo za kraj – još! – malo Alije: „Spavajte mirno!“
(Ovo, uistinu, bez ironije. Nisu ovo, ma što vam govorili probosanci-zlosutnici, rane 1990-e!)
nedjelja.ba
