Još je davne jeseni ’93. Alija Izetbegović poslao transporter UNPROFOR-a po Ivu Komšića. No, to je bio samo početak bošnjačkog kadroviranja hrvatskih članova Predsjedništva BiH. Lagumdžija je 2006. izmislio (opet) Komšića, samo Željka. A, evo, Ljiljan je Zlatni sada inaugurirao Slavena K. Sve jeftinije od jeftinijeg.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Iako je brdoviti Balkan, a posljednjih desetljeća poglavito njegov središnji dio, Bosna napaćena, glasovit po proizvodnji viška povijesti, ovi će listopadski izbori uistinu biti povijesni. U prvu nedjelju toga ranojesenskoga mjeseca glasovat će se uz pomoć novih tehnologija. Već su, doduše, neki primijetili kako će glasačima biti potrebite prave kladioničarske vještine pri izboru – među silnim brojevima – zastupnika u državni Parlament te entitetske i županijske skupštine.
Ništa lakše?!
Što, zapravo, (i) ne bi trebao biti prevelik problem budući da su nedavna istraživanja pokazala kako u Bosni i Hercegovini 50 do 60 000 ljudi pati od teške ovisnosti. Patološki su, naime, kockari – kladionice u nas rade bolje negoli pekarne. Uz to, prema podatcima Porezne uprave FBiH, građani su tijekom 2025. na klađenje potrošili više od 1,56 milijardi maraka. Snaći će se, dakle, Hercegovci i Bosanci, ma koliko neki naviještali listopadski – kaos. Zanimljivo je, međutim, kako su neki mediji, pa čak i hrvatski, kao radosnu vijest donijeli kako će samo glasovanje za Predsjedništvo BiH biti jednostavno jer na listiću stoje (samo) oznake „hrvatski“ i „bošnjački član“.
Za, dakako, birače iz Federacije. Redoslijed – za sve liste – ove godine nije inače određivan putem čuvenih „kinder-jaja“, nego elektroničkim putem. Tako je prva na popisu – a neki se nadaju kako je to znakovito – HDZ-ova Darijana Filipović koju podupire koalicija dijela stranaka Hrvatskog narodnog sabora; drugi je neovisni Zdenko Lučić kojega podupire Hrvatska petorka, a treći je na tom popisu, u biti, kandidat dušu dao za igricu zapažanja: Otkrij uljeza – Slaven Kovačević iz Komšićeve fronte.
Listopadskim biračima će eto biti tehnički nezahtjevno birati Ljiljanova nasljednika, ali sve ostalo upućuje na dramatičnost ovoga izbora. Posebice pribjegnu li – a hoće! – Bošnjaci svome starom, prokušanom „konceptu Komšić“, koji im je već četiri puta polučio rezultat. Slijedom čega valja podsjetiti na jednu izjavu Zlatka Lagumdžije koji je prije dva desetljeća patentirao toga „poštenog Hrvata“ te bljednjikavoga načelnika novosarajevske Općine i još neuvjerljivijega veleposlanika u Beogradu prometnuo u – predsjednika. Hrvata…
Čovjek kao Ivo
Povjerio je taj aktualni bh. veleposlanik pri UN-u prije nekoliko godina Televiziji N1 kako su Ivo i Željko dvije strane Mjeseca. Ovaj, eto, drugi šef je, kao što pjeva Bijelo dugme, one tamne strane. „Kad bih imao sutra priliku glasovati i kad bi bili izbori između njih dvojice, ja bih i drogiran i pijan glasovao za Ivu, a ne za Željka Komšića. Ali 2006., kad smo istaknuli Željka kao kandidata, djelovao je kao čovjek. Kao Ivo Komšić. Smatrali smo da mladima treba dati šansu da nas vode dalje, pogriješili smo“, priznao je Lagumdžija. Mada, već je tada Haris Silajdžić upozoravao kako će nametanje Komšića – bilo kojega! – zgaditi Bosnu i Hercegovinu Hrvatima.
Poslije 2006. Bošnjacima se, dakako, „šef tamne strane Mjeseca“ nije – nikako! – zgadio, pa su ga birali – treba na tomu stalno inzistirati – još tri puta. Koliko su, naime, god mogli. A, kako ga sad više ne mogu instalirati u hrvatsku fotelju, on je – osobno! – pronašao svoga savjetnika, uvjeravajući svekoliku bh. javnost, a i šire, kako je Kovačević Hrvat. Iako su mu svi predci – Srbi. Hoćemo li to prebrojati krvna zrnca?! Jašta nego hoćemo, da, evo, citiram (odlazećeg) reisa Kavazovića! Uostalom, taj je – kazao bi njegov predizborni promotor Bakir Izetbegović – ekspert, tužio Bosnu i Hercegovinu Europskome sudu za ljudska prava jer, biva, ne može biti izabran iz reda Ostalih, tj. kao (ponosni) Bosanac.
No, u Strasbourgu, ne samo da je izgubio tužbu, nego je i stigmatiziran kao pravni nasilnik.
Bosanac i – obmanjivač
I, čim je taj Hrvat s, kazao bih slijedom velike popularnosti kineskog internet trgovca jeftinih proizvoda u BiH, Temua obznanio kako će ići (utabanim) stopama svoga šefa, a Središnje izborno povjerenstvo mu ovjerilo kandidaturu, Hrvatska stranka prava se žalila. No, potkraj srpnja Apelacijski odjel Suda BiH donio je rješenje kojim je žalba odbijena. Pravaški je argument bio kako Kovačević nije legitimni politički predstavnik hrvatskog naroda, dok je Sud tumačio kako legitimno predstavljanje u Predsjedništvu nije propisano niti jednim zakonom. Naglašeno je pritom kako Ustav BiH od kandidata za Predsjedništvo BiH zahtijeva samo dva uvjeta: da se nacionalno izjasni i da dolazi s područja entiteta iz koga se može kandidirati. A, Sud je još dometnuo i kako nije ovlašten ocjenjivati političke stavove, nego isključivo ispunjavati zakonske uvjete za ovjeru kandidature.
Ukoliko pak Kovačeviću Titina 16 ostane samo želja pusta, vrlo će se brzo po Sarajevu – a i šire – više govoriti o tomu kako je – i koliko! – Ljiljan Zlatni doprinio sarajevskom ugostiteljstvu, negoli Tisućljetnoj i Nedjeljivoj tijekom ovih svojih četiriju ukradenih mandata
Nepobitna je činjenica samo to da je Kovačević iz Federacije. Uostalom, kad se Strasbourgu žalio kako je diskriminiran kao Bosanac, Sud je utvrdio da je državljanin BiH i Hrvatske, stanovnik Sarajevske županije i Komšićev savjetnik. U postupku, međutim, nije naveo etničku pripadnost, tvrdeći da je ona irelevantna za pitanje aktivnog biračkog prava. Raskrinkan je nakon što je Vijeće ministara BiH dostavilo podatak kako je, tijekom mandata u Gradskom vijeću Sarajeva, na službenoj stranici bio evidentiran kao Hrvat.
Kada je potom Sudu poslao ispis iste stranice s praznim poljem za etničku pripadnost, pokazalo se da je podatak uklonjen 12. lipnja 2024., nakon njegova usmenog zahtjeva. Sud nije problem vidio u samoj etničkoj pripadnosti, nego u tome što aplikant nije rekao da je upravo on tražio uklanjanje podatka prije nego što je izmijenjenu stranicu dostavio kao dokaz. Takvo postupanje ocijenjeno je obmanjujućim.
Kalesijski zvuci
Baš kao što je uostalom sve to s (tim) Komšićima, pa i s onim „šefom svijetle strane Mjeseca“, Ivom, po kojega je Alija Izetbegović ’93. slao transporter UNPROFOR-a da ga vrati u Sarajevo, jedna velika obmana. Konačno, taj je Alijin Hrvat na prvim postdaytonskim izborima dobio deset puta manje glasova od Krešimira Zubaka. Nakon čega ga ni Izetbegović I. (više) nije mogao kooptirati.
Treba pak kazati i kako ima pravnika koji drže da je HSP napravio grešku u koracima. Tvrde, naime, kako se može osporavati – tek! – eventualni Kovačevićev izbor za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka, za što se uporište može naći u presudi Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, prema kojoj dužnosnik mora biti izabran od onih koje prema Ustavu predstavlja. Što je, u biti, vrlo lako. Bilo i ostalo.
Svakomu je – nakon evo 20 godina! – jasno kako su – samo! – Bošnjaci birali Komšića II. Ipak, o bošnjačkome vrzinu kolu glede njihova, zapravo njihovih Hrvata, najilustrativniji su „kalesijski zvuci“. Na prošlim izborima Komšić II. u Kalesiji, u kojoj živi, prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013., svega 20 Hrvata, ili 0,06% i 32 227 ili 97,50% Bošnjaka, dobio je 2 559 glasova, a Borjana Krišto 23 glasa.
Rok trajanja
O tomu kako će Kalesija glasovati i ovoga listopada, nema naročite dvojbe budući da je Kovačević izišao iz Komšićeva šinjela. Pri čemu treba svratiti pozornost na još jedan fenomen. Ti Hrvati s Temua ne traju naročito dugo u Bošnjaka. S Ivom Komšićem je počela, prije svega, sarajevska priča o „poštenim Hrvatima“.
Kada mu se, međutim, učinilo malo pretjeranim prizivanje (dva) vagona za Hrvate i inzistiranje na prebrojavanju Temeljne u Bošnjaka, Komšić I., sad već duboko u mirovini, nije mogao izdržati, pa je Alijinu jedincu poručio kako će ubuduće, pored nacionalističkih retorika Dodika i Čovića, govoriti i o nacionalizmu Bakira Izetbegovića.
I, ubrzo je taj (nekoć) omiljeni sarajevski gradonačelnik, dekan Filozofskog fakulteta te, napose, član Ratnog predsjedništva BiH preko noći postao: „hrvatski vuk u jugonostalgičarskoj janjećoj koži“ i(li) „agent-provokator i falsifikator“. Ne vjerujem ni kako će im i Komšić II. trajati puno dulje. Samo da, evo, još odradi ovo sa Slavenom. Ukoliko pak Kovačeviću Titina 16 ostane samo želja pusta, vrlo će se brzo po Sarajevu – a i šire – više govoriti o tomu kako je – i koliko! – Ljiljan Zlatni doprinio sarajevskom ugostiteljstvu, negoli Tisućljetnoj i Nedjeljivoj tijekom ovih svojih četiriju ukradenih mandata.
Ljiljanova škola
Jasno, nije Ilija Cvitanović dio priče o Temu-Hrvatima, ali i njega su rado, a često i isforsirano sučeljavali Draganu Čoviću, etablirajući ga kao umjerenog, ne, ipak, (još) poštenog Hrvata prema nomenklaturi bošnjačke političke čaršije. No, nakon što je taj lider Devedesetke žestoko reagirao na presudu Suda BiH po zahtjevu HSP-a te inzistirao na legitimnom predstavljanju, preko noći je, prema sudu bošnjačkih medija, postao radikal spreman na sve.
Sve, dakle, ispod Komšića (obojice, a posebice ovoga još aktualnog) njima je malo. Zato je Kovačević – Ljiljanova škola! – njihov novi favorit. Povremeni, dakle, Hrvat koji će, primjerice, za Deklaraciju Domovinskog pokreta, nedavno verificiranu u Hrvatskom saboru, kazati kako je izraz fašističkih ideja i presuđenog UZP-a. Ateste Hrvatskoj, eto, dijeli persona koju je Sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio kao – obmanjivača. A, evo, Sud BiH ovjerio kao legitimna kandidata.
Radujmo se, dakle, listopadu i „prazniku demokracije“. Povijesnom!
nedjelja.ba
