
Otkako su stranke "Trojke" prije godinu dana odlučile jednostrano raskinuti partnerstvo sa SNSD-om, funkcioniranje vlasti na državnoj razini praktično je urušeno. Iako u javni prostor iz Sarajeva svakodnevno dolaze optužbe da HDZ BiH i SNSD blokiraju rad Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, stvarni razlog zastoja leži u nepostojanju vladajuće koalicije, a takvo će stanje vjerojatno potrajati sve do izbora.
Sve je počelo odlukom stranaka "Trojke" da izbace stranku Milorada Dodika iz Vijeća ministara. Ti su se napori pokazali jalovima, a cijenu političke kratkovidnosti danas plaćaju svi građani Bosne i Hercegovine. Politolog Danijel Vidović ocjenjuje kako je potpuno jasno da stranke bošnjačke "Trojke" snose odgovornost za trenutno stanje, plaćajući cijenu svog "političkog avanturizma" jer su u promjenu parlamentarne većine krenule bez dogovora s partnerima, prvenstveno HDZ-om BiH. Uz to, ističe se da je politiku sukoba sa SNSD-om poticao bivši američki veleposlanik Michael Murphy, koji je u međuvremenu napustio BiH, ostavivši za sobom političke posljedice.
Zamjenik predsjedatelja Doma naroda PS BiH, Dragan Čović, upozorava da su narušeni svi odnosi u tom domu te da je propušteno jako puno prilika, naglašavajući kako način rada uspostavljen prije godinu dana evidentno ne vodi nigdje.
Ipak, unatoč nepostojanju funkcionalne parlamentarne većine, hrvatski i srpski politički predstavnici pokušavaju ishoditi usvajanje barem nekoliko europskih zakona kako bi zemlja dobila pristup stotinama milijuna eura. Nikola Špirić, zamjenik predsjedatelja Doma naroda, najavljuje kako će se u narednom razdoblju pokušati usuglasiti mogući dnevni red koji bi jamčio prohodnost kroz klubove naroda, poručujući kako bi napredak bio kada bi Kemal Ademović zajamčio takvu prohodnost u bošnjačkom klubu.
S druge strane, predsjedatelj Doma naroda Kemal Ademović, donedavni član Naroda i pravde, na dnevni red sjednica stavlja točke koje nemaju suglasnost hrvatskog ili srpskog kluba, dok se ključni europski zakoni ostavljaju po strani. Uz to, predbacuje mu se da samostalno određuje što su točno interesi BiH. Sam Ademović na to odgovara tvrdnjom da isključivo prati interese države te da se dogovara o svim pitanjima o kojima je dogovor moguć.
Građani Bosne i Hercegovine tako ostaju taoci neodgovornih politika, a europski put i dalje je na čekanju. Ako postoji politička volja za dogovor oko europskih pitanja, ruka je ispružena, što bi bilo racionalno i izravno bi se reflektiralo na dobrobit BiH, zaključuje Vidović. Naposljetku, rasplet aktualne političke krize očigledno će morati pričekati ovogodišnje izbore.