U skladu s dugogodišnjom tradicijom svećenici, redovnici, redovnice i bogoslovi okupili su se na Veliku subotu, 4. travnja u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije kako bi čestitali svetkovinu Uskrsa vrhbosanskom nadbiskupu mons. Tomi Vukšiću.
Prisutno je bilo 50-ak članova duhovnog staleža, među ostalim i: vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, kao i provincijalne glavarice redovničkih zajednica koje djeluju u Sarajevu: s. Augustina Matijević, s. Ana Marija Kesten i s. Željka Dramac.
Nakon uvodnog pozdrava predstojnika Ureda za odnose s javnošću i glasnogovornika VN-a vlč. Dražena Kusture prigodnu čestitku izrekla je provincijalna glavarica Sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog s. Augustina Matijević.
„Uskrs nas svake godine zatekne u drukčijim okolnostima, ali s onim istim pitanjima koja nosimo duboko u sebi: o smislu, o žrtvi, o patnji, o ljubavi o budućnosti. Promišljajući o njima, dotičemo dubine ljudskog srca 'koje je nemirno dok se ne smiri u Bogu', Bogu koji nas je ljubio toliko da je sve naše slabosti i boli uzeo na sebe i svojim nas ranama iscijelio. O divne li i neizrecive ljubavi Božje koja je postala čovjekom, koja je prihvatila našu krhkost i smrtnost, a darovala život i besmrtnost! Pred tim otajstvom čudesne razmjene nestaje svako ljudsko razumijevanje i objašnjenje. Promatrajući ga, čovjek ostaje bez riječi, a svijest se povlači pred veličinom koja ga nadilazi. U toj razmjeni Krist uzima na sebe ono što je naše – slabosti, ograničenosti i sumnje kako bi nam darovao ono što je njegovo – snagu, smisao i život u jedinstvu s Ocem“, istaknula je s. Augustina uz napomenu kako je riječ o otajstvu kojega samo beskrajna Božja ljubav može objasniti. „Crkva je iznova pozvana otkriti kako srce kršćanske vjere nije u apstraktnim idejama ili samo u vanjskim oblicima pobožnosti, nego u živoj i djelatnoj ljubavi Kristova srca koje se daruje čovjeku na opipljiv, blizak i utjelovljen način jer uskrslog Krista ne susrećemo u velikim i izvanrednim događajima vjere, nego ponajprije u jednostavnosti svakodnevice, u prostoru ljudske blizine, u siromašnima, u suosjećanju s onima koji najviše pate i dobro znaju 'koliko velike mogu biti male geste ljubavi i koliko utjehe one mogu donijeti.' Takvim, naizgled simboličnim, činima ljubavi ostvarenim u konkretnosti življenja, Isus potvrđuje svevremensku vrijednost. Crkva je pozvana upravo u tim sitnim znakovima prepoznati mjesto evanđeoske autentičnosti. Božji način djelovanja u ljudskoj povijesti polazi upravo od ljubavi i suosjećanja prema najranjivijima. U tom svjetlu Bog od svoje Crkve traži radikalno zauzimanje za siromašne i odbačene jer upravo u njima na osobit način prepoznajemo lice Krista patnika, a ujedno i Krista uskrsloga“, istaknula je provincijalna glavarica sestara milosrdnica te poručila kako godina posvećena Sv. Franji Asiškom dodatno potiče na jednostavnost, siromaštvo i poniznost kao jedini prostor istine. Uz to je istaknula kako ovogodišnji završetak jubilarne 400. obljetnice osnutka Misijske družbe lazarista podsjeća na ono što Sv. Vinko Paulski nenametljivo poručio da karizma nije uspomena, nego živa stvarnost. „Naše vrijeme obilježeno nemirima, nesigurnostima i brzim promjenama, ali i dubokom čežnjom za mirom, smislom i vrijednostima treba istinske svjedoke vjere, nade i ljubavi. Upravo u takvom vremenu snaga uskrslog Krista poziva Crkvu na obraćenje, na prepoznavanje svjetla i otkrivanje vjerodostojnosti, ne u snazi praznih govora, nego u snazi ljubavi koja se daruje, koja vidi i koja podiže. Jer ljubav je beskrajno domišljata. Samo takva Crkva, prožeta svjetlom uskrsloga, može biti znak nade u svijetu koji traži smisao i oslonac. Samo takva Crkva može govoriti srcu čovjeka jer ne naviješta sebe, nego Krista živoga, Božju silu i Božju mudrost. Neka nas uskrsli Gospodin osposobi da budemo istinski svjedoci – ljudi otvorena srca, ruku spremnih na služenje i života koji svjedoči kako ljubav ima posljednju riječ“, zaključila je s. Augustina.
Nakon toga prigodnim riječima zahvale i čestitkom Uskrsa obratio se i nadbiskup Tomo.
Poslije „službenog“ dijela čestitanja uslijedila je zakuska i druženje koje su mnogi iskoristili kako bi međusobno zaželjeli blagoslovljene svete dane.
D. K., KT
