Kao odgovor na hvalospjeve Misije OESS-a o vlastitoj ulozi u "izgradnji sustava" u BiH, docent Ivan Pepić objavio je analizu u kojoj s povijesnim i pravnim argumentima dokazuje kako je OESS bez mandata provodio političke eksperimente, nametao neustavna izborna pravila i stvorio temelje za dugogodišnju političku krizu i bošnjačko-hrvatske tenzije, prenosi rtv hb.
Sve je počelo objavom Misije OESS-a u BiH na platformi X, u kojoj se promovira dugogodišnje partnerstvo s organizacijom Transparency International BiH. U promotivnom videu, izvršna direktorica TI BiH Ivana Korajlić ustvrdila je kako je "OESS odigrao jednu od najznačajnijih uloga u uspostavljanju države i sustava". Iz OESS-a su se nadovezali tvrdnjom da njihova suradnja pokazuje kako se sustav gradi kroz "desetljeća inzistiranja na integritetu", fokusirajući se na vladavinu prava i antikorupcijske planove.
Na ove tvrdnje oštro je reagirao dr. sc. Ivan Pepić, docent na Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“. Kroz opsežan i argumentiran niz od 11 objava, Pepić je analizirao kakav je to točno "sustav" OESS gradio u Bosni i Hercegovini, podsjetivši na sporne odluke ove organizacije koje su trajno narušile međunacionalne odnose, a napose politička prava Hrvata.
Od Titove slike do političkog "eksperimenta"
Pepić svoju analizu započinje ironičnim osvrtom na pojam "sustava" koji je OESS uspostavio, primjećujući da svatko tko posjeti prostorije OESS-a u BiH na njihovim zidovima može uočiti fotografiju Josipa Broza Tita. "Čekajte... Možda je Tito bio zaposlenik OESS-a koji je promovirao demokraciju?", upitao se Pepić, prije nego što je prešao na konkretne pravne i povijesne činjenice.
On podsjeća da je Aneksom 3 Daytonskog mirovnog sporazuma OESS-u stavljeno u zadatak uspostaviti Privremeno izborno povjerenstvo (PEC) isključivo za prve poslijeratne izbore 1996. godine. Međutim, OESS je tu ovlast iskoristio kao politički eksperiment. Zajedno s Uredom visokog predstavnika (OHR), počeli su nametati tzv. "umjerenost", promovirajući međunacionalno glasanje i favorizirajući antinacionalističke stranke.
Kao dokaz za to, Pepić prilaže dokumente u kojima se eksplicitno navodi "nada da će multietničke, ili barem umjerene stranke, nastaviti sa svojim napretkom na općim izborima".
"Zahvalite OESS-u za slučaj Komšić"
Iako ni OESS ni OHR za to nisu imali nikakav mandat, uspjeli su nametnuti izborna pravila za međunacionalno glasanje. Pepić ističe da je upravo OESS 1996. godine osmislio model izbora za Predsjedništvo BiH koji je i danas na snazi. Prema tom pravilu (Članak 94.), bošnjački i hrvatski članovi biraju se jednim izravnim glasovanjem u Federaciji, što omogućuje brojnijem narodu preglasavanje malobrojnijeg.
"Možete zahvaliti OESS-u za Željka Komšića i bošnjačko-hrvatske tenzije", ističe Pepić. Podsjeća da Hrvati nikada nisu podržali ovakva pravila te da su im se 2001. godine – u jedinoj prilici kada su o tome mogli glasati – oštro suprotstavili. Ipak, pravila su usvojena, a demografska stvarnost u kojoj bosanski muslimani brojčano nadmašuju Hrvate u omjeru tri prema jedan rezultirala je time da se glasanjem mimo etničkih linija određuje hrvatski politički predstavnik.
Nametanje pravila bez pravnog mandata i pritisak na sudove
Analiza dalje razotkriva kako je OESS samovoljno djelovao godinama nakon isteka svojih izvornih ovlasti. Iako je njihov mandat bio ograničen isključivo na izbore 1996. godine, oni su sve do 2001. godine nastavili redizajnirati izborni sustav bez pristanka domaće politike i bez pravnog uporišta.
Kada su domaći sudovi konačno doveli u pitanje ustavnost takvog djelovanja, uslijedio je neviđen pritisak međunarodne zajednice. U srpnju 2000. godine zamjenik šefa misije OESS-a Woltmann izravno je zaprijetio: "Snažno vas upozoravam, ne donosite preuranjene odluke." Tjedan dana kasnije pritisku se pridružio i tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Pod takvim pritiskom, domaći sudovi su odustali od preispitivanja OESS-ovih odluka.
Zanimljivo je, ističe Pepić prilažući dokumente, da je čak i sam OESS kasnije priznao da nije imao mandat za izbore nakon 1996. godine. Svoj su produženi mandat crpili iz odluka Vijeća za provedbu mira (PIC) i OHR-a – institucija koje, s pravnog stajališta, nisu imale nikakve zakonske ovlasti produživati mandat OESS-u.
Najveći udarac: Dom naroda Federacije BiH
Kao najtežu posljedicu OESS-ova djelovanja, koja i danas paralizira međunacionalnu politiku u BiH, Pepić izdvaja nametanje pravila o međunacionalnom glasanju (označava situaciju u kojoj birači glasaju za kandidata ili političku stranku koja ne pripada njihovoj vlastitoj nacionalnoj skupini) za Dom naroda Federacije BiH. Prema njegovoj analizi, to je učinjeno potpuno protupravno iz tri razloga:
1. Mandat im je istekao još 1996. godine.
2. Aneks 3 Daytonskog sporazuma izričito je nabrojao institucije za koje OESS nadzire izbore, a FBiH Dom naroda nije bio na tom popisu (što potvrđuje i priloženi faksimil Članka II Sporazuma).
3. Nametnuta pravila izravno su kršila Washingtonski sporazum i tadašnji Ustav FBiH koji nisu dopuštali ovakav način biranja delegata.
Kada se Ustavni sud BiH 2001. godine bavio ovim pitanjem, izbjegao je rješavanje problema proglasivši se nenadležnim. Takva odluka prošla je tijesnim omjerom 5:4, pri čemu su strani i bošnjački suci preglasali hrvatske i srpske suce, i to usprkos činjenici da je isti sud svega nekoliko mjeseci ranije zauzeo suprotan stav o vrlo sličnom pitanju.
"Protuustavno, ali demokratski"
Svoj niz Pepić zaključuje podsjetnikom na izjavu Roberta Barryja, bivšeg glavnog veleposlanika OESS-a u BiH, koji je svojevremeno vlastita izborna pravila okarakterizirao apsurdnom sintagmom: "Protuustavna, ali demokratska".
"Njegov eksperiment s međunacionalnim glasanjem s ciljem favoriziranja umjerenosti i multietničkih stranaka je propao, stvorivši blokade i međunacionalne tenzije, ali OESS i OHR i dalje na tome inzistiraju", zaključuje dr. sc. Pepić.
artinfo.ba
