Podrška zaraćenim stranama na Bliskom istoku iz zemlje u kojoj rat nikad nije stao
BiH je zaista čudesna zemlja. Skrojena u Daytonu, država dva entiteta i tri naroda koji se više od četvrt stoljeća od prestanka oružanih sukoba u ovoj zemlji, ne mogu dogovoriti kakvu BiH žele. Zemlja različitosti u kojoj su nemiri i nesigurnost svake vrste postali prirodno stanje. U takvom stanju u kojemu su barem tri različite vizije gdje BiH pripada i gdje je njezino mjesto u budućnosti, svaki se rat u svijetu doživljava na poseban način. Žestoki sukobi na Bliskom istoku, svrstavanje i podrška naroda i građana različitim stranama, palestinskoj terorističkoj organizaciji Hamas ili Izraelu, postali su „preko noći“ pitanje svih pitanja u BiH. Kao da su zaboravljene, a čini se i oproštene, sve kriminalne afere, uključujući i najveću od svih, aferu „Respiratori“, na tren kao da su utihnule i priče o stvarnim i izmišljenim „non paperima“. Sve je stalo, samo sukobi u pojasu Gaze divljaju. S njima na vidjelo ponovno izlazi jedna vrsta psihološkog fenomena naroda i građana BiH koji na svaki rat reagiraju različito. Bošnjaci su očekivano uz Hamas jer gdje god je na svijetu terorističkih organizacija koje se deklariraju islamskim, postoji veza s BiH, ili su njihovi članovi ratovali i obučavali se na teritoriju ove zemlje ili u njima vide vlastitu, nikad završenu borbu za stvaranje islamske države u BiH. Potvrdili su to i povici s „mirnog“ ali ikonografijom zastrašujućeg prosvjeda koji je u petak održan u Sarajevu. Uz povike Bosna i Gaza, uzvikivalo se i Islam i Allahu Ekber. Nasuprot podršci Bošnjaka narodu Gaze, u Republici Srpskoj slike podrške Izraelu, uz kolektivni zaborav priznanju Kosova. A gdje su Hrvati? Osim neformalne skupine koja je Izraelu dala podršku na društvenim mrežama, u stolnom Gradu službena podrška i jednoj i drugoj strani, odlukom gradonačelnika Mostara Marija Kordića, je izostala. Po jednima mudar potez, drugi će mu zamjeriti jer nije prvi put da bh. Hrvati nemaju stava, a kamoli plana za bilo što. Kako god, svatko ima pravo misliti i podržavati koga želi kao i suosjećati sa žrtvama, nadamo se svih strana.
Logično pitanje koje se nameće nakon analize potpuno različitih reakcija na sukobe na Bliskom istoku i rat između Hamasa i Izraela, je zašto je on toliko važan narodima BiH koji imaju mnoštvo vlastitih problema? Možda zato što rat u BiH još uvijek traje. Oružane sukobe zamijenila su druga sredstva, od medija u kojima dominira jedna strana „istine“ i u kojima je samo jednom narodu namijenjena uloga žrtve, a ostalima zločinaca, do otimanja političkih prava najmalobrojnijim. Da se s etničkim čišćenjem nikad nije stalo, najbolje se vidi upravo u glavnom gradu BiH u kojem mogu slobodno živjeti samo podobni Srbi i Hrvati, oni koje Bošnjaci biraju i nameću drugima. Rat za Islamsku državu u BiH nikad nije prestao, otud i solidarnost sa svim organizacijama u svijetu koje se bore za isto, nevažno je što su terorističke. Oni koji su započeli rat, možda su i najiskreniji u onomu što žele, dok su treći i najmalobrojniji, tradicionalno neodlučni iako su podnijeli najveći teret rata. No, glas Hrvata sve ove godine kao da je utihnuo i čeka tko će se izboriti za njihova prava koja su im sve ove godine nakon rata, jedno po jednom, sustavno oduzima. A rat na Bliskom istoku kao i u BiH i dalje bjesni, onaj nama daleki vodi se oružjem, a naš nekim sasvim drugim ali skoro jednako podmuklim sredstvima. Zasad su najveći gubitnici rata u BiH Hrvati, a s njima se tek rijetki solidariziraju. Možda baš zato jer su najtiši i najneodlučniji!
AP/artinfo.ba
