Bliži se 4. listopada, i novi Opći izbori.
Ni ovi neće proći bez riječi "nametnuti". Pobogu, zar itko može ikome bilo šta nametnuti?
Bošnjačka politika još je jednom plasirala svog kandidata i za hrvatskog člana Predsjedništva.
Iako ima hrvatsku putovnicu, Slaven Kovačević je sve, samo ne Hrvat. Pokazuje to i njegova predizborna kampanja, u kojoj ne nudi i ne garantira ništa, osim suverentiteta Bosne i Hercegovine, koji je ionako osiguran Daytonom.
Svoju kampanju nije ni pokušao voditi u gradovima u kojima je većinski hrvatsko stanovništvo. S jedne strane logično, jer odaziv bi bio nikakav.
Bazirajući se na bošnjačko biračko tijelo, kojemu je bitnije tko će biti hrvatski nego bošnjački član, Kovačević i oni koji su ga plasirali šalju jasnu poruku svim Hrvatima koji su ostali u Bosni i Hercegovini, kao i onima koji se namjeravaju vratiti.
Možda i ne bi bio toliki problem da osoba poput Slavena bude u Predsjedništvu. Ali, ako već birate kandidate, izaberite one elokventne, sposobne, odvažne, sa jasnim planom i ciljem. Doduše, i nije ih puno koji bi se za funkciju, na kojoj će biti pijuni i marionete, odrekli svog naroda.
Ali nametanje postaje sve učestalije, a pokazatelj toga su i nedavna događanja u Kiseljaku, koji je oduvijek bio trn u oku.
Nisi dobrodošao u Bosni i Hercegovini, ako ne voliš zastavu sa ljiljanima.
Zastavu s epitetom ratne, zastavu pod kojom su paljena hrvatska sela. Ta zastava budi jako tužne uspomene svim Hrvatima, čak i onima koji nisu bili rođeni za vrijeme ratnih zbivanja.
"Idite u Hrvatsku", poruka je to koju sve češće možemo pročitati na portalima. Kako ćeš biti Hrvat u Bosni, iako su tvoji preci tu ostavili kosti, iako je to tvoje vjekovno ognjište.
Godinama se pokušava nametnuti i reprezentacija za koju se treba navijati.
A brojni Hrvati ne mogu navijati za BiH sve dok se te iste ratne zastave nalaze na tribinama.
I navijaju za Hrvatsku, za koju godinama nastupaju i igrači rođeni u BiH.
Kako možete navijati za reprezentaciju tuđe zemlje? Pa da, u Bosni i Hercegovini je logičnije da se navija za Trinidad i Tobago, Azerbejdžan ili Djevičanske Otoke, samo ne za Hrvatsku.
Hrvati ne mrze BiH, niti će ikada. Nacionalno Hrvati, teritorijalno Bosanci. I nitko to i ne želi negirati. Ali sve dok je ovakve retorike, u kojoj se drugo i drugačije odbacuje s gnjušanjem, u kojoj ne smiješ reći tko si i što si, u kojoj je samo bitno "da nije Hrvat", naprijed nećemo.
artinfo.ba
