Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj biskup Jure Bogdan uputio je krajem srpnja poslanicu u povodu proslave Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta - zaštitnice Vojnog ordinarijata, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice „Oluje“ koji će se obilježiti 5. kolovoza.
Poslanicu naslovljenu Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.“ (2 Kor 6,2) koju je objavila IKA, prenosimo u cijelosti:
1. U konkretnosti ovoga našeg danas
Riječi Sv. Pavla koje smo istaknuli u naslovu potiču nas da i mi upravo ovomu našem sadašnjem trenutku poklonimo primjerenu važnost i pažnju! Ovo naše sada, ovo naše danas, ovaj današnji konkretni trenutak našega življenja u ovome vremenu, u ovome našem prostoru, u ovome našem narodu neponovljiv je i jedinstven dar. To je dar kojega počesto nismo niti dovoljno svjesni misleći da imamo možda neko drugo vrijeme i neke druge uvjete koje još treba otkriti, a koji nisu ovo naše sada, nego neko drugo. Opasnost je to koja nas može otuđiti od realnosti života, danas i ovdje, može otupiti trezvenost našega svakodnevnog djelovanja te učiniti da darovani dar propadne, ostane neshvaćenim i neproživljenim.
Za nas kršćane ovo je naše sada jedinstveno i neponovljivo. To smo, mi hrvatski biskupi, htjeli naglasiti i kada smo u našemu Pastirskom pismu objavljenom u prigodi Jubilejske godine 2025., 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga kraljevstva, istaknuli: „Svakomu je od nas i svima zajedno darovano povlašteno vrijeme da ga živimo na dobro i na spasenje. Upravo u ovome trenutku povijesti odgovorni smo pred Bogom i pred ljudima za darovanost kršćanske vjere, za sve članove Crkve i, konačno, za svakoga čovjeka, ne previđajući da nam je posebna briga povjerena za hrvatski narod. Ta je odgovornost još veća na onima koji su na za društvo osobito odgovornim položajima, kako u Crkvi, tako i u državi, u svim granama vlasti (zakonodavne, sudbene i izvršne) te u društvu, u odgojnim, obrazovnim, znanstvenim, umjetničkim, športskim i svim drugim ustanovama, tijelima i sastavnicama koje imaju utjecaj na društvo. Gledajući prošlost, vidimo kako su prije nas vjernici prepoznavali i prihvaćali kairos. Što se tiče nas, ne možemo preslikavati prošlost, nego milosni trenutak za nas živi u sadašnjosti, nama darovanomu vremenu za plodove milosti. On je Božji dar i njegovo zanemarivanje bilo bi neprihvaćanje Božjih nadahnuća, ali i grijeh propustom. Ne postoji za nas drugo vrijeme ni druge okolnosti osim sadašnjih i samo nam je u njima moguće ostvariti svoje ljudsko, kršćansko i narodno poslanje.”[1]
2. U zahvalnosti za sve darovano
Svjesni smo te odgovornosti! Duboko je proživljavamo i doživljavamo. Danas i sada zahvaljujemo Bogu za ovo milosno vrijeme života u vjeri Katoličke Crkve, za ovo milosno vrijeme života u teško stečenoj slobodi u slobodnoj Domovini, za ovo milosno vrijeme mogućnosti darivanja našega vlastitog vjerničkog i građanskog doprinosa izgradnji pravednijega i plemenitijega hrvatskog društva i hrvatske države.
Na sve to gledamo osvrćući se i na našu prošlost, i to baš u perspektivi odgovornosti življenja u kojoj, upravo gledajući na našu prošlost, želimo vidjeti kako su prije nas vjernici u našem narodu prepoznavali i prihvaćali svoj kairos. A znamo vrlo dobro da su ga hrabro prihvaćali i u prikladno, i u neprikladno vrijeme, i kad je bilo lako, i kad je bilo teško, u trenutcima radosti i nade, ali i u trenutcima patnje, boli i klonulosti, u vremenima spokoja, ali i u vremenima teških progona, ugušene slobode i obespravljenosti… Sve to znademo vrlo dobro i svega se toga sjećamo. Danas, kada slavimo 30. obljetnicu veličanstvene pobjede hrvatskoga naroda izvojevane u vojno-redarstvenoj akciji Oluja, prebiremo po našoj nacionalnoj povijesti tolike kairose naših slavnih predaka, ponosni na njihove jasne i spremne odgovore i njihovo odlučno prihvaćanje izazova pred kojim su se nalazili. A sve to ne bilo kako, nego uvijek u svjetlu kršćanske vjere: upravo na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve i kao hodočasnici nade kroz povijest i vrijeme.
I kao da je sve to u svoj svojoj punini i zamahu došlo do izražaja u događaju čiju obljetnicu svakoga 5. kolovoza slavimo: hrvatska sloboda tada je jasno progovorila, ona se vinula s ove naše zemlje, porobljene i ponižene, u neslućene visine, poput hrvatske trobojnice na Kninskoj tvrđavi, nošena vjetrom tolikih žrtava, tolikih boli i suza, tolikih bezbrojnih molitava… Taj je krik snažno odjeknuo kao što odjekuje pucanj groma u oluji, ali ovaj put u ovoj našoj Oluji, tomu našem dragocjenom kairosu koji nam je prije 30 godina donio slobodu i mir, i od nas porobljenih učinio slobodne, od nas pogaženih uspravne, od nas ušutkanih ljude jasna, glasna i ponosna govora…
Eto, draga braćo i sestre, razloga za duboku, iskrenu, ljudsku i vjerničku zahvalnost! Zahvalnost Bogu na tolikim darovima koje nam je udijelio tijekom naše duge prošlosti. Zahvalnost onima koji su nam prethodili s tako divnim svjedočanstvima ljubavi prema Bogu i Hrvatskoj nam Domovini. Zahvalnosti napose prema našim poginulima, ranjenima, stradalima, nestalima…
3. U odgovornosti vjerodostojnoga kršćanskog identiteta i života
Sve nas to, snažno obvezuje u hodu kroz ovo naše danas. Obvezuje nas na potvrdu svoga kršćanskog identiteta i kao pojedinaca, i kao zajednice Crkve. Identiteta koji će rađati našom kršćanskom odgovornošću za naše društvo, a što također znači: javno se zalagati za dostojanstvo ljudske osobe i za potvrdu vrijednosti ljudskoga života od začeća do prirodne smrti; zauzimati se za naravni i za sakramentalni brak muškarca i žene, i u skladu s tim, za obitelj; promicati ispravan odgoj; podupirati nastojanja koja štite prava djeteta da ima roditelje i prava roditelja na odgajanje svoje djece; zastupati ljudska prava bez ugrožavanja vjerskih uvjerenja i slobode očitovanja vlastita uvjerenja i kulturalnoga, nacionalnoga i vjerničkoga identiteta; promicati kršćansku duhovnost i kulturu te poticati odgovore Božjemu pozivu u duhovna zvanja u Crkvi.[2] Ne zaboravimo pri tome da je to moguće samo „ako se s Božjom pomoći trajno odupiremo svakomu obliku zla, laži, nasilja, nepravde, pohlepe i manipulacije kojom se želi izobličiti i preokrenuti naravni moralni zakon te tako izopačiti društvene odnose sve do stvaranja humusa za ukorjenjivanje i dalje širenje zala našega vremena kao što su: pobačaj i eutanazija, materijalizam i pozitivizam, nihilističko beznađe, diktatura relativizma, rodna ideologija i druge opasne zablude o Bogu, čovjeku i svijetu koje se suptilno promiču, pa čak i nameću. I prošlost i sadašnjost potvrđuju da ideologije koje stvaraju i donose nepravedne zakone kojima se gazi dostojanstvo čovjeka izrabljuju najsiromašnije, a laž postavljaju za nit vodilju u budućnost bez Boga, za posljedicu imaju razdor među ljudima, od obiteljskih razmimoilaženja, do međunarodnih ratnih sukoba.”[3]
4. U otvorenosti Duhom Svetim nadahnutom i vođenom budućnosti
Na kršćanskim temeljima želimo hoditi prema našemu sutra, prema našoj budućnosti. Želimo hoditi u otvorenosti Božjemu Duhu koji sve preobražava i iznova rađa. A to znači da želimo hoditi i dalje u vjeri, prihvaćajući i danas, i sutra, i uvijek snagu Radosne vijesti koja nas preobražava u našemu životu, u živome svakodnevnom susretu s Isusom Kristom te nam otkriva naš pravi identitet djece Božje. Doista, samo takva vjera, vjera koja se rađa iz susreta s Kristom, u nama sve mijenja i otkriva nam naše buduće određenje, istinu o našemu pozivu u povijesti, smislu našega života i svijesti da smo putnici prema nebeskoj domovini.[4]
To je preobrazba koju svim srcem želimo i za koju molimo. Preobrazba koju jedino može izazvati Oluja Duha Svetoga u našoj Domovini, u našim domovima, u našim obiteljima, u našim životima i srcima… Ta Duhovska Oluja jedina može ukloniti ono najvažnije i najteže, a to su naše okovanosti grijehom, i osloboditi nas za radostan i blagoslovljen život u slobodi djece Božje. Ta Duhovska Oluja jedina osvjetljava istinskim i pravim svjetlom naše korake ovim svijetom i ovom poviješću: ona jedina omogućava da na pravi način zahvatimo u duboko bogatstvo slavne nam nacionalne i vjerničke prošlosti. Duhovska Oluja spaja neograničeno i bezvremenski: i Tomislavovu snagu, i Zvonimirovu dobrotu, i Jelenino milosrđe, i neustrašivost naših Zrinskih i Frankopana od jučer, sa žrtvom i mukom tolikih naših branitelja u Domovinskom ratu kojih se danas sa zahvalnošću i poštovanjem sjećamo, kao i sa samosviješću kreativne hrvatske mladeži koja Domovinu vidi ponosnu i slobodnu u našoj budućnosti.
Takvu otvorenost Duhu Božjem želimo od srca svima nama ove jubilarne 2025. godine u povodu proslave Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta – zaštitnice Vojnog ordinarijata, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja.
Neka i ovaj 100. broj našega Vjesnika Vojnog ordinarijata koji Vam predajemo u ruke upravo u ozračju ovog važnog i dragog nam slavlja, bude naš prilog takvoj otvorenosti – kao trajno svjedočanstvo osobnoga i institucionalnog nesebičnog zalaganja svih nas: svih onih koji u našoj Vojno-redarstvenoj biskupiji djeluju, kao i svih onih kojima je to njezino djelovanje upućeno. Sve to, sve naše danas i sve naše sutra povjeravamo Isusovoj i našoj Majci koju žarko molimo: „Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.” Amen.
✠ Jure Bogdan
vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj
[1] HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA – BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE, Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade. Pastirsko pismo biskupā Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u prigodi Jubilejske godine 2025., 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga kraljevstva, Zagreb, 2024., br. 14.
[2] Usp. Isto, br. 17.
[3] Isto.
[4] Usp. Isto, br. 21.
J.M., KT
