U Velikom tjednu užurbano se sve priprema za nastupajući blagdan: hrana i piće, odijelo, boje i ukrašavaju se uskrsna jaja. Osobita pozornost pridavala se bojanju i šaranju jaja.
Jaja su se bojala u ljuskama crvenog luka (lučini), a rjeđe u koprivama i jehovoj kori. Ukrašavala (šarala) bi se drvenim alatkama (šaraljkama) za jaja.
Na Veliki četvrtak u pojedinim krajevima Središnje Bosne jelo bi se koprive i pilo vino u spomen na posljednju Isusovu večeru. Dan treba proći smireno, bez žurbe i vike, javlja vitez.info.
Na Veliki petak strogo se postilo na kruhu i vodi. Post je obvezan za sve osobe od 18 do 60 godina. Zanimljivo je da se u Kreševu običavalo na Veliki petak piti crno vino jer se vjerovalo, koliko popiješ vina, toliko ćeš krvi dobiti.
Na brdu Kalvarija iznad naselja Mali Mošunj kod Viteza, tradicionalno se moli Križni put, te se slavi sveta misa.
Na Veliku subotu blagoslivljalo se jelo koje se u Središnjoj Bosni naziva posvećenje. Obično su posvećenje nosila djeca u crkvu na blagoslov. No, posvećenje se nije smjelo bilo kakvo poslati na blagoslov. Domaćica je trebala uložiti mnogo truda kako bi ukrasila posvećenje. Prvo je morala odabrati košaricu u kojoj će se nositi posvećenje. Obično bi to bila okrugla košarica u kojoj bi se u sredinu stavio tanjur s okruglim sirom, oko kojega se poredaju oguljena jaja. Između jaja posložio bi se mladi crveni luk u glavicama, tako da perke luka idu prema van. Na siru se u sredini ostavi prostor na koji će se postaviti komadić mesa, pečenice ili slanine, a u pojedinim krajevima u Bosni na meso se stavljao čakmak (kresalo) i komadić kremena kao simbol žive vatre. Perke luka, simboliziraju sunčeve zrake (izvor života), sir simbolizira hranu za održavanje života, a meso predstavlja užitak. Košara s posvećenjem sadržavala je beskvasni kruh koji se naziva pogača. Pogača bi se prije pečenja ukrašavala različitim formama, ponajviše motivima križa pomoću noža, šila ili vilice, a potom bi se prelila razmućenim jajetom.
Večer slavlja Kristovog uskrsnuća započinje procesijom u kojoj svećenici i vjernici sa svijećama zapaljenim na blagoslovljenom plamenu ulaze u crkvu.
Na uskrsno jutro u prošlosti se doručkovalo na sofri. Blaguje se posvećenje, odnosno domaći sir, pečenica, kuhana jaja, pogača, sol te mladi zeleni luk uz još poneki prehrambeni prilog. A čašica rakije bila je neizostavna za muškarce i žene. Posvećenje nije smio jesti onaj tko se za Uskrs nije ispovjedio. Pazilo se da koja mrvica ne padne na pod jer se posvećenje nije smjelo rasipati. Po svršetku objeda, mrvice koje su ostale, dale bi se blagu odnosno stoci od koje se nekada živjelo. Za uskrsni ručak na trpezi bi se našla brojna tradicionalna bosanska jela poput bureka, pite jajuše, kokošje juhe, pilava, pečenja, lutme, itd. Poslije objeda slijedi tucanje jajima. Običaj je to koji bi se često pretvorio u nadmetanje među članovima obitelji, a u kojem su osobito uživali stariji i djeca. Vjernici se obično okupljaju ispred crkve prije ili poslije svete mise te čestitaju Uskrs i tucaju jaja. Onaj tko bi pobijedio odnosno čije je jaje tvrđe odnio bi ono razbijeno.
Na uskrsnu nedjelju nakon mise na području Središnje Bosne (Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak, Fojnica, Kreševo) održavaju se turniri u tucanju jaja koje prate šale na račun tvrdoće jaja i veselo druženje. Bilo je i onih koji su pravili nalivke i tako nepošteno pobjeđivali, ali malokad nisu bili brzo otkriveni. Nalivak se pravio tako što bi se jaje probušilo iglom pa se napuhalo ili bi se ulio vosak ili što drugo što bi se stvrdnulo i učinilo ga neprobojnim. Ne može se sa sigurnošću reći od kada postoji tradicija potkivanja jaja, ali je jako stara, piše na portalu vitez.info.
Nepisano pravilo u Kreševu je da svaki mladić koji je izučio zanat za kovača mora znati potkivati jaje, a to je bio i kao maturalni rad kojim dokazuje da je dobro izučio zanat. Ovo je ujedno bio znak djevojkama da je mladi kovač spreman i za ženidbu. Ako mladić zna potkovati jaje, zna obraditi željezo, može prehraniti obitelj.
KT
