Smatra se zaštitnikom lopova – razumije se, ne stoga što se bavio kriminalom, nego jer je za života na dobar put priveo bandu otimača, koji su ga napali i oduzeli mu svu imovinu. Ne baš svu: kada je otkrio kako mu je ostalo nešto sitniša, rekao je lopovima: „Eto vam i ovo, zaboravio sam na to!“.

Nije to bilo jedino obraćenje što ga je ishodio daroviti Ivan Kentijski, koji je veliki dio svoje kulture i umnosti posvetio, kako bi poljske katolike zavedene husitskim krivovjerjem vratio k pravovjernosti. Za mnoge je od njih postao nadasve prosvijetljeni duhovnik. No, obratio ih nije samo svojim riječima, već i primjerom života obilježena pokorom, milosrđem i poniznošću.

Kralj i pripadnici poljskog plemstva odabrali su revnoga i dobro pripravljenog Ivana za odgojitelja i duhovnika svoje djece. Svoje nadasve hvalevrijedno djelovanje nije ograničio samo na granice domovine, već se uputio na putove Europe, pa i sve do Jeruzalema, gdje je propovijedao Saracenima.

Unatoč brojnim pogibeljima s kojima se bio suočio, uspio se vratiti u domovinu. Umro je u Krakovu 1473., na glasu svetosti, koju mu je 1767. i službeno priznao papa Klement XIII.

Ime mu je hebrejskog porijekla i znači Bog se smilovao. Zaštitnik je i sjemeništaraca te bogoslova.