ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
Za magazin Azra

Dragana-Bakula-6-e1616182994459.jpg

 

Dragana Bakula (21) hrabra je i snažna djevojka iz Kiseljaka za koju je život pravi izazov. Snaga uma i volje tjera je da ide naprijed, bez obzira što se bori s vidnim deformitetom, a rođena je bez desne ruke i ramena. Tugu i bol zbog nesretne sudbine nosi na mladim plećima, ali nikada nije pokazala koliko joj je teško, jer je pokušavala što više od patnje sačuvati svoju majku. Djetinjstva se posebno s bolom prisjeća. Do svoje šeste godine jedini prozori kroz koje je gledala bili su bolnički, a zauvijek su joj ostale urezane suze u maminim očima dok je noći i dane provodila na stolici pored nje. Bojala se odrastanja, školovanja, reakcija okoline koja, nažalost, nije imala razumijevanja prema Dragani. Često se susretala sa začuđenim pogledima i uperenim prstima u nju, zbog čega se osjećala kao da je s druge planete. Još to sve nije iza nje, ali sada se barem zna nositi s predrasudama koje je naučila poraziti osmijehom. Završila je srednju trgovačku školu, trenutno je nezaposlena, iako želi da radi i privređuje, jer je jednako sposobna za to kao i svi drugi, samo joj treba neko pružiti priliku.

Borba za život

– Rođena sam s vidnim deformitetom, bez desne ruke i ramena. Kroz odrastanje sam prolazila različite faze i mišljenja o tome. Ali, s tim sam se borila sama, nisam željela dozvoliti da moja majka pati. Čak ni danas ne znam pojedine stvari i kako se sve po rođenju odvijalo, jer bi se vjerojatno ona osjećala krivom samo zbog jednog mog pitanja. Meni osobno, nije bilo teško prihvatiti, jer roditi se s nečim znači automatski i prihvatiti to. Kako sam odrastala, više sam imala strah od okoline i razna pitanja su mi se motala po glavi. S obzirom na to da imam dvije starije sestre, gledajući njih kroz školovanje, druženje i izlaske, bojala sam se kako će se to odvijati u mom slučaju, hoću li biti prihvaćena ili osuđena i odbačena – priča Dragana za magazin „Azra“.

Kroz školovanje i životne izazove polako je shvatala da je u mnogo čemu ograničena i da nije ista kao njeni vršnjaci. Ali, za nju su najteži period obilježile bolničke sobe i doktori koji su davali prognoze koliko će još živjeti. Odupirala se tome hrabro i dokazivala da nisu u pravu – borila se za život!

– Prolazila sam stalno kroz velika životna iskušenja. Do šeste godine nisam viđala ništa osim bolničkih soba, liječnika i suza moje majke, koja je godinama izmučena sjedila i spavala na stolici pored mene. Iako sam tada bila dijete, život me forsirao na prevelika razmišljanja i patnju moje duše. Bilo je teško, ali ja sam demantirala svaku dijagnozu liječnika, produžila svaku određenu životnu dob, te pokazala da ne određuju oni kako i koliko ću živjeti, već Bog i ja. Kroz školovanje, na moju sreću, bila sam apsolutno prihvaćena od svojih vršnjaka, štaviše, čuvali su me i pazili kao veliki – kaže nam mlada heroina.

Na pitanje koliko je imala podrške i razumijevanja okoline, je li bila prihvaćena ili odbačena, Dragana odgovara sa sjetnim pogledom.

– Bilo je predrasuda, možda i previše. U jednom periodu osjećala sam se kao da sam sletjela s neke druge planete. Primjećivala sam začuđene poglede, upiranje prstima, neki su čak bili i zgroženi, kao da ne zaslužujem da dijelim isti zrak i živim normalnim životom. Sve sam to preteško podnosila, do trenutka kad sam odlučila da stanem na crtu i pokažem svoje kvalitete. Prvi korak je bio da se nasmiješim i pozdravim svakog takvog čovjeka. Ne možete ni zamisliti reakciju tih ljudi tada, ali to je bio početak mog uspjeha. Poraziti čovjeka, punog predrasuda – to je moja najveća pobjeda. A, kad je riječ o mojoj bližoj okolini, nikada mi nisu bili podrška, osim porodice i prijatelja.

Iako nehumano, nezamislivo i nemoguće za shvatiti, Dragana je dobila mnoge uvrede, a dobija ih i dan-danas. Sada je ojačala i to je više ne dotiče, te tvrdi da je više ništa ne može iznenaditi. Takvi ljudi su, kako kaže, sposobni na sve. Više se ne obazire na tuđa mišljenja o sebi.

– Uvreda je bilo, ima ih i sada. Jer ljudima danas ništa nije sveto, zdravom i pravom čovjeku nađu manu i udaraju na njegovu slabost, tako da se ni ja  previše ne iznenadim. Ono što treba da im bude jasno, jeste da mene sada osobno ne može ništa uvrijediti, jer sam toliko toga prošla u životu i ojačala u toj mjeri da ni sama ne vjerujem koliko me ne zanima tuđe mišljenje, a pogotovo uvreda. A najveća uvreda, koju ne mogu izbrisati iz sjećanja, jeste poruka upućena mojoj sestri s pitanjem da li je i ona iskrivljena kao ja. Ali mi je teško bilo samo zbog njenih osjećaja tada. Jer, ja sam jedna aždaja koja gazi sve ispred sebe – odlučna je Dragana.

Uvijek nasmijana

Sebe opisuje kao osobu vedrog duha, uvijek nasmijanu i spremnu da nasmije sve oko sebe. Otkrila nam je da često i zapjeva.

– Jako volim muziku i talentirana sam za pjevanje, što su potvrdili i primijetili profesor glazbene škole i glazbenici s kojima sasam pričala. Ja sam ponekad pjevala. Ali, još nisam imala priliku i mogućnost to javno pokazati.

I s osudama se borila kada je htjela nastaviti svoje školovanje, tokom upisa biva sabotirana. Tada joj nisu dozvolili da upiše medicinsku srednju školu, te je bila prinuđena da ide u trgovačku.

– Moj san je urušen na grozan način. Vjerovatno jer sam odrasla uz njih (doktore, op.a.), željela sam da budem medicinski tehničar, da pomažem ljudima. Trudila sam se, maksimalno učila, međutim, odbijena sam u zadnjem trenutku i škola koju sam završila bila mi je jedini ponuđen izbor tada. Svakako sam se trudila da i nju završim odličnim uspjehom te se zahvaljujem ravnateljici Mirjani Medić, koja se jedina borila da nastavim školovanje – ističe Dragana.

Krila je svoje tijelo, nije željela nikome pokazati kako izgleda. Ali, uz pomoć prijateljice, srbijanske pjevačice Rade Manojlović, uspjela je prevazići strah od mišljenja drugih. Sada ponosno pokazuje svoj izgled.

– Moja dugogodišnja prijateljica i umjetnica Rada Manojlović bila je inicijator da svoje tijelo, svoj izgled bez ustručavanja pokazujem na društvenim mrežama. Zauvijek ću pamtiti njenu rečenicu: “Sebi sam lijepa, sve drugo je nebitno”. Time sam se vodila, a vodim i danas, pogotovo kada je sve više prodanih duša, savršenog izgleda. I ovim putem joj se zahvaljujem, a da je volim to već zna  (smijeh) – govori Dragana.

Rada Manojlović je bila njen uzor od sedme godine. Slušajući njenu životnu priču, Dragana je sebe pronašla. Smatra da su obje veliki borci. Upoznale su se 2014. godine na koncertu pjevačice, a ubrzo su stupile u kontakt. Sada je Rada njena najveća podrška.

 Sposobna za rad

Smatra da živi u primitivnoj srediti, koja rijetko prihvaća drugačijeg.

Mnogi bi voljeli da ne postojim ili da nisam u njihovom okruženju, bez obzira što nisam svoju sudbinu birala sama.

Apelira na sve ljude da prestanu osuđivati druge, da nemaju predrasuda prema drugačijem, a pogotovo da ne vrijeđaju, jer ne znaju kako se neko s tim nosi i kako to na njega utječe. Poručuje svima koji se suočavaju s uvredama da će bol i slabost proći, a sramota zlobnika neće nikada.

– Bitnije je da svoju djecu uče pravim vrijednostima i da su njihovi vršnjaci svi jednaki, bez obzira na izgled, materijalno stanje i vjeru. Da ih uvreda, ruganje, ponižavanje, izbjegavanje neće učiniti jačima i boljima. I naravno, ono što mi je trenutno u cilju, svim srcem želim da podržim sve koji su, nažalost, izloženi takvom nečemu, te da im kažem da će njihova bol i slabost proći, ali sramota zlobnika neće nikada. Poručujem da mi se bez ustručavanja jave, svi kojima je teško psihički se izboriti, rado ću ih uputiti i biti uz njih – iskrena je Dragana.

Šta je sve prolazila i s kakvim se vukovima borila, to najbolje Dragana zna. Ova hrabra djevojka je borac koji nikada ne odustaje, ni od sebe ni od svog života. Sve što joj se desilo učinilo ju je jačom. Sada se ponosi onim što je postala.

– Ponekad nam svima dođe trenutak slabosti u kojemu izgovaramo riječ “odustajem”. Međutim, bitno je nakon toga ubrzo reći  “trgni se, nisi dobro” – dodaje.

Sada želi da se zaposli i da joj neko pruži priliku da dokaže kako može biti jednako sposobna da radi kao i ostali ljudi.

– Pokušavala sam na raznim mjestima da se zaposlim, ali nitko mi nije dao priliku. Željela bih da mogu pokazati svoje sposobnosti i pozivam sve one koji ovo čitaju da mi ne sude po mom nedostatku, već po mom radu, a priliku bih sigurno opravdala, kada bih je dobila – zaključuje mlada Dragana Bakula za magazin Azra.

 

azra.ba

0
0
0
s2sdefault

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2021 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17