Riječ je o početku radova na projektu vrijednom 200 000 maraka, a za koji je većim dijelom sredstva osigurao Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske te manjim dijelom sarajevsko Županijsko ministarstvo graditeljstva.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Kao što je to potkraj siječnja ove godine na portalu Nedjelja.ba i navijestio rektor sarajevskog Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, preč. dr. Zdenko Spajić, u utorak, 2. ožujka, postavljanjem skela, počelo je renoviranje zgrade VBS-a.

Riječ je o početku radova na projektu vrijednom 200 000 maraka, a za koji je većim dijelom sredstva osigurao Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske te manjim dijelom sarajevsko Županijsko ministarstvo graditeljstva.

Rok 120 dana

„Izvođač radova je „Neimari“ d.o.o, građevinska tvrtka koja posjeduje certifikat za renoviranje nacionalni spomenika kulture. Radovi bi trebali biti dovršeni za 120 dana i vjerujem kako neće bit probijanja rokova te da ćemo do tada zatvoriti i financijsku konstrukciju“, kaže rektor dr. Spajić, ne krijući zadovoljstvo što je renoviranje konačno, uz sve zapreke, započelo.

Treba, međutim, podsjetiti kako su radovi odgađani zbog „slučaja Buljovčić“, zbirke umjetnina Ilije Buljovčića koja se u Stadlerovoj 5, posredstvom HKD Napredak, nalazi još od 1994. Ta iznimno vrijedna zbirka, u kojoj je navodno jedno Picassovo te jedno Rembrandtovo djelo, prvotno je smještena u podrumske prostorije, da bi kasnije bila premještena na drugi kat u prostor od 60 četvornih metara.

Sve je do sada priječena obnovu derutne zapadne strane. A poteškoću predstavlja to što se dva prozora, slijedom sudskoga naputka, ne smiju dirati. No, čim su u drugoj polovici prošle godine osigurana donatorska sredstva za ovaj projekt, preč. dr. Spajić obratio se Općinskom sudu u Sarajevu informirajući ga o aktualnoj situaciji. Apostrofirajući prije svega kako je renoviranje blokirano zbog toga što je onemogućen pristup prostoriji, sudski zapečaćenoj 19. studenoga 2009., u kojoj se nalazi ostavština Buljovčić.

Dalekosežne posljedice

„Ta činjenica ima dalekosežne posljedice za ovu ustanovu ne samo zbog onemogućavanja renoviranja zgrade, koje je nužno i hitno, nego i zbog blokiranja sveukupnih planova glede budućega korištenja prostora. Daljnje odgađanje izmještanja ostavštine uvelike će povećati financijsku štetu za ovu ustanovu te će, konzekventno, povećati i naša potraživanja nakon okončanja ostavinskog postupka“, upozorio je rektor VBS-a. Naišao je, međutim, na gluhe uši.

Rektor nam kaže kako više nisu mogli biti kolateralna šteta u „slučaju Buljovčić“ – i zbog obveza prema donatorima a i zbog činjenice da zgrada proglašena nacionalnim spomenikom kulture propada te kako se planova glede budućega korištenja prostora Bogoslovije više ne mogu odgađati.

Novo premještanje?

Važno bi bilo u ovome dugotrajnom (pa i sudskom) slučaju da se dogovore Napredak i Grad Sarajevo, koji baštine rečenu zbirku. Na toj se relaciji, međutim, već stanovito vrijeme ništa ne događa, pa će Bogoslovija vjerojatno, nakon početka renoviranja, povući još jedan potez.

Trenutačno razmišljamo i blizu smo odluke da od Općinskog suda zatražimo izlazak sudske inspekcije koja bi nam svojom odlukom omogućila da umjetnine premjestimo u neku drugu prostoriju u Bogosloviji. Nije to za nas, budući da nam je svaka soba važna, idealno rješenje, ali je, u aktualnim okolnostima, jedino moguće“, najavljuje preč. Spajić.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik