U protekloj godini koja je em prijestupna, em sama po sebi bila grozna, u moru loših vijesti bila je i poneka lijepa poput one o snimanju filma “Švedsko srce moje majke“ u Kiseljaku. Ova vijest podsjetila nas je na davno zaboravljeni film koji se snimao u Kiseljaku. Istina, mnogi mlađi naraštaji i ne znaju za film „Mačak pod šljemom“ a kamoli to da se snimao baš u Kiseljaku, davne 1962. godine.
800 dinara
Upravo je naš Kiseljak odabran od strane „Bosna Filma“ i direktora filma Sejfudina Tanovića, da uz redatelja Žorža Skrigina (Georgij Vladimirovič Skrygin) snime film „Mačak pod šljemom“, po scenariju i istoimenom romanu Jože Horvata. Potpisali su se ugovori sa svim relevantnim stranama, od majstora koji su bili zaduženi za izradu špice, glazbe, fotografija, sa „Areo-klubom“ iz Sarajeva koji je „bombardirao“ Kiseljak, itd. Skromno je zaradilo „Zadružno poljoprivredno dobro Brestovsko“ koje je potpisalo ugovor sa „Bosna Filmom“ kao producentom za iznajmljivanje zemljišta, radnih mašina i voznog parka za 15 000 dinara. Najam radnika po satu je iznosio 100 odnosno 800 dinara po dnevnici. Kompletan film je pak koštao 90.458.193 dinara, dok je pri snimanju ušteđeno 13.620.382 dinara. Po nekim današnjim parametrima rekli bismo da je ovo bio niskobudžetni film sniman točno dva mjeseca i dva dana.
Prva crta bojišnice
Za glavnu ulogu Ilije Kapara tj. Mačka, odabrali su ljudsku i glumačku gromadu Pavla Vuisića, za kojega je svojevremeno i Orson Welles kazao da poznaje još jednog velikog glumca - "Paju", ali da ga neće pozvati jer je "Amerika mala za njih dvojicu".
U filmu se pojavljuju i druge mlade zvijezde tadašnje kinematografije kao što su Zaim Muzaferija, Davor Antolić, Husein Čokić, Mladen Šeremet, Dragomir Bojanić Gidra ( Žika) te brojni drugi. Radnja filma se odvija u Hrvatskom Zagorju, a naš Kiseljak glumi neki gradić u Zagorju. Palež je pak bio Kraljin, Podastinje Hum, Gomionica je simulirala zagorske brege dok je Hrvatski dom glumio Hrvatsku poštu. Tadašnji UTP Putnik je pak predstavljao, a što drugo već kafanu. Brestovačka crkva s poznatim licem u svećeničkoj odjeći se savršeno uklopila u zagorski ambijent. Most u središtu Kiseljaka, koji je danas renoviran do neprepoznatljivosti, predstavljao je prvu liniju bojišnice. Čitav grad, velika bojišnica, puca se i bombardira kao u pravom ratu sve dok naši hrabri partizani u jednom odlučnom jurišu ne prijeđu preko mosta i upadnu u Hrvatski dom odnosno u Hrvatsku poštu. Tu zarobe ni manje ni više, i na njihovo veliko zaprepaštenje, Hrvatsku mornaricu koja upravo ovdje daleko od mora, u sred Kiseljaka odnosno Zagorja, čuva poštu!
Netko mora, rat je rat
Nije to bio neki herojski film kao ovi američki u kojima uglavnom jedan junak u zadnjoj sekundi spašava ne samo Ameriku već cijeli svijet. Bio je to film onako, tipično jugoslovenski, o ratu, zločestim švabama, malo manje zločestim domobranima i naravno, herojskim partizanima. Zapravo je to film koji iako žanrovski svrstan u komediju više šalje poruka o besmislenosti rata i svega što isti donosi. Glavni junak, Ilija Kapara “Mačak“ je desetar u partizanskoj jedinici koji sebe nesebično daje u svim ratnim situacijama, bilo da treba izvesti napad, ići u izvidnicu ili izvući suborce iz obruča... Uvijek spremno i s dozom humora znao bi reći: „Netko mora, rat je rat.“ U jednom trenutku tako iscrpljen i na izmaku snaga zaspe na položaju, upravo kada su Nijemci iznenadili njegovu brigadu te je potisnuli dalje. Kada su suborci iz brigade shvatili da je Mačak ostao, isti se odluče na protunapad kako bi spasili, možda sad već mrtvog, Mačka, koji je opet obje ove akcije prespavao, pa zbog toga završi pred vojnim sudom. Uglavnom, glavni junak ovog filma u zadnjim danima rata biva ustrijeljen smrtnim hicem a zadnjim riječima svog života tješi svoje drugove govoreći im: „Netko mora i ovako, rat je rat.“ Upravo tim riječima on duboko osuđuje rat i sve ono nehumano što s njim dolazi. U prošlosti smo puno puta gledali ovaj film, ali malo toga naučili...
Milan Tuzlak/artinfo.ba
