Život piše čudne priče, a mi sami odlučujemo hoće li one biti lijepe ili ne. Kiseljačanka Anja Puljić je jedna od onih koja je uspješno završila studij, ali ipak ne može pronaći posao u struci. Bez obzira na to, Anja ne gubi nadu i ambicije, a ni ne pomišlja na odlazak van granica Bosne i Hercegovine. Iz hobija je osnovala i instagram stranicu dnevnikmladogpedagoga. Kako sama kaže , slobodno vrijeme ispunjava pisanjem, a stranica je u kratkom vremenskom roku pokupila simpatije i privukla lijep broj pratitelja.
"Upisala sam 2013. godine pedagogiju na Fakultetu prirodoslovnih matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru, a 2018. godine sam obranila svoj magistarski rad i stekla titulu magistra pedagogije. Voljela sam učiti što se pokazala i svojim ocjenama, pa sam tako bila među najboljim studentima na svojoj godini, na što sam jako ponosna. Prošli mjesec sam položila i stručni ispit, ali ne planiram stati sa obrazovanjem i usavršavanjem. Trenutno me fascinira psihoterapija, naročito psihoterapija djece, no to će za sad pričekati jer je školovanje u tom polju dosta skupo", započinje naš razgovor mlada Kiseljačanka.
Ipak, ističe kako joj upisivanje studija pedagogije nije bio prvi cilj, ali da je ubrzo zavoljela ono što studira i to je postalo sastavni dio njene svakodnevnice.
"Oduvijek sam voljela djecu, to sam naslijedila od svoje majke koja je uvijek okružena djecom. Pedagogija nije bila moj primarni cilj, ali igrom slučaja sam je upisala i od prvog dana zavoljela. Mislim da je svako čovjek došao na ovaj svijet s nekom misijom, a da je na nama da otkrijemo koja je naša. Mislim da je moja misija pomagati ljudima, a naročito pomaganti djeci, hrabriti ih, bodriti, poučavati, odgajati i učiniti ih sretnim i prihvaćenim.Dok sam studirala najviše me fascinirala specijalna pedagogija, kao i neki specifični problemi u odrastanju kao što je ovisnost i agresivnost kod djece. Zbog toga sam se dosta bavila tim temama, pa je i moj diplomski rad bio na temu ovisnost kod adolescenata."
Anja trenutno ne radi kao pedagog, ali to ju nije obeshrabrilo. Naprotiv, i dalje je motivirana i puna zanosa, a ona i njen suprug nemaju u planu napuštanje domovine.
"Istina je da ne radim svoj posao pedagoga, ali sam u školstvu i trenutno radim kao pomoćnik u nastavi djeci s poteškoćama. Ugovor mi je na jednu školsku godinu i uvijek je pitanje da li će država imati novca za pomoćnike i narednu školsku godinu. Žalosno je da škola koja ima preko 500 učenika ima samo jednog pomoćnika u nastavi. Trenutno radim sa 4 učenika, ali me boli srce jer im se ne mogu dovoljno posvetiti budući da svaki dan imam drugog učenika. Djeca i njihovi roditelji su divni i toliko toga su me naučili, osnažili i pokazali što znači biti uporan. Biti roditelj djeci s posebnim potrebama u BiH znači konstantno se boriti - sa školstvom, zdravstvom i općenito cijelom državom. Ne znam gdje ti roditelji crpe snagu, ali ja svoju crpim gledajući njih. Nadam se da ću pronaći posao u struci i da će ljudi prepoznati moj rad."
"Nedavno sam se udala, a muž i ja smo odlučili ostati ovdje. On je po zanimanju automehaničar i pokreće svoj privatni posao. Svi su vam u fazonu da se nešto treba pokrenuti, da mladi trebaju ostati ovdje, a kada krenete u realizaciju svega tog shvatite da ste sami, podrška države izostane. Samo dok riješite svu papirologiju dođete do cifre od koje vas zaboli glava, a da ne spominjemo same radove i izgradnju. Ako uzmemo u obzir da ja nemam stalnog posla, a muž nije zaposlen razumljivo je da bez podrške naših obitelji prvenstveno roditelja to ne bi bilo moguće. Tu su i naši prijatelji koji su se rado odazivali na sve radne akcije, iako su znali da ih nećemo moći platiti. Nadam se da ćemo se jednog dana moći svima njima odužiti, jer smo im neizmjerno zahvalni."
Instagram stranica Dnevnik mladog pedagoga broji skoro 5 tisuća pratitelja. To je ono što Anju opušta, i gdje ponekad bježi iz monotonije i svakodnevnice. Brzo je stranica postala mjesto velikog broja dnevnih posjeta, a pratitelji svakodnevno šalju poruke i komentare, kojim daju do znanja kako im se jako sviđaju Anjina razmišljanja i citati.
"Ne tako davno su mi rekli kako nisam dovoljno dobra za ovaj posao i da za mene u struci posla nema, a stranica je nastala kao mali vid moje borbe koja mi daje unutarnju satisfakciju i omogućuje mi da ljudima prenosim svoje znanje o odgoju, pedagogiji i ljubavi prema djeci i na taj način, ipak radim posao za koji sam se obrazovala.Nema još ni godina dana kako sam pokrenula stranicu, a imam gotovo 5000 pratitelja. Jako sam sretna jer su ljudi prepoznali moj rad i trud. Kada vam poruku podrške pošalju ljudi koji su ozbiljni pedagozi i stručnjaci i koji su godinama u ovom poslu onda je to snažan vjetar u leđa."
Neke njene misli i citati dospjeli su jako daleko, čak su krasili panoe u Hrvatskoj. A to je sigurno veliko prizanje i dokaz da je ova ambiciozna Kiseljačanka dovoljno dobra za posao pedagoga, a ne suprotno kako su tvrdili dežurni dušebrižnici, nažalost instalirani za pozicijama na kojima mogu krojiti tuđu sudbinu.
"Najviše sam ponosna na činjenicu da je jedna pedagoginja iz Hrvatske neke moje citate i poruke izradila i stavila na pano u svojoj školi tako da vide svi učenici i nastavnici. Ponekad se nasmijem sama sebi i mislim se pa Ivo Andrić ide na pano škole, a ne neka tamo Anja Puljić."
Dotakli smo se i teme djece, koja su najveća ljubav naše sugovornice. Konkretno, zanimalo nas je što Anja misli o zlostavljanju djece, to jest koliko to utječe na samu djecu i njihov razvoj.
"Utječe jako. Potresaju nas vijesti o bizarnim trendovima na društvenim mrežama gdje djeca pristaju na različite izazove zbog pratitelja i popularnosti, a koji često završe kobno po dijete. Tužno je da roditelji koji provode toliko vremena na mobitelima, ne mogu iskontrolirati što njihova djeca rade na društvenim mrežama. Ja se slažem da djeca trebaju biti u korak s vremenom, ali se granice i nadzor moraju postaviti, jer sve ovo ide predaleko. Nikad se više nije pričalo o odgoju, a manje se odgajalo."
Magistarski rad je obranila na temu prevencije ovisnosti. Ovisnosti su sve veći problem i u Bosni i Hercegovini i u svijetu, pogotovo kod mlađe populacije.
"Ovisnosti su postale ozbiljan problem u BiH, a prednjači ovisnost o kockanju. Danas ćete teško naći adolescenta koji nije igrao neki vid igara na sreću i to je podatak koji zabrinjava. Država je jednako ovisna o kockanju kao i sami kockari jer se tim novcem pune državni proračuni, a što je kockanje dostupnije i jeftinije više se kocka. Zbog toga kladionice i kockarnice otvaraju sve bliže školama. Najbolja prevencija svih ovisnosti je odgoj, a odgoj je proces koji traje godinama. Najvažniju ulogu u tom procesu imaju roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici.Odgojem se harmonizira rad mozga i utječe na formiranje osobnosti djeteta, a tako odgojeno dijete znat će da je kockanje samo igra u kojoj pobjedu uvijek odnose kladionice."
Živimo u vremenu modernih tehnologije, trenutno je to sastavni dio naših života. No, one često jako negativno utječu na djecu, pa i na odrasle.
"Ne biste vjerovali koliko je loša koordinacija pokreta kod djece. Ono što smo mi kao djeca radili ko od šale, njima je to prava muka. Osim toga, gledajući previše u ekrane i stalno listajući sadržaje, naš, ali i dječji mozak samo površno obradi informaciju, nema dubine i zbog toga je sve više djece sa problemima pažnje i manjkom koncentracije. Ja smatram da djeci treba dopustiti korištenje Interneta jer puno toga mogu naučiti, ali mi je van svake pameti da se djeci dozvoljava pristup Internetu bez ikakve kontrole i nadzora."
Pedagozi su suočeni s raznim problemima i izazovima, koje moraju rješavati. Anja smatra da je najveći problem loša suradnja s roditeljima.
"Mislim da je najveći problem s kojim se kolege susreću je manjak suradnje s roditeljima. Uvijek vam se na raspolaganje i suradnju stavljaju isti roditelji koji zapravo dosta rade sa svojom djecom i posvećeni su odgoju, pa su takva djeca obično uzorna, dok roditelji djece koja imaju probleme u ponašanju, negativne ocjene i loše vladanje obično nisu spremni za neku dublju suradnju. Još jedan problem je perfekcionizam, roditelji često stavljaju nerealna očekivanja pred djecu iako znamo da je nemoguće je da svako dijete bude odlično u svemu."
I za kraj ovog jako lijepog i ugodnog razgovora zanimalo nas je što to našu sugovornicu opušta, šta radi u slobodno vrijeme i koji je njen recept za dobivanje malo predaha.
"U slobodno vrijeme volim pobjeći u prirodu, u planine, one me opuštaju i umiruju. Nema gužve, nema buke ni trke. Sa sobom uvijek nosim aparat pa tu i tamo napravi neku dobru fotku. Volim čitati i pisati, te puniti police dobrim knjigama, a isto tako volim se družiti s prijateljicama, popiti čašu dobrog vina i provesti kvalitetan dan s obitelji. Uglavnom, nikad mi nije dosadno i obično mi je dan prekratak."
BM/artinfo.ba
