Kipar i kiperaš, po etimologiji ovih riječi, kipar je muška osoba koja izrađuje kipove, dok je kiperaš žargonski naziv za vozača kamiona koji prevozi rasuti teret. Dakle ova dva zanimanja ni po čemu srodna i nemaju baš nikakvih dodirnih točaka, osim u ovoj priči.

Piše: Milan Tuzlak/artinfo.ba

Majka i dijete

Nekada davno, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u našem Kiseljaku su se gradski oci i drugi borci za kulturu, trudili da urede ovo malo srednjobosansko turističko mjesto. Upravo na tragu toga ostvarili su kontakt sa sarajevskim umjetnikom Arfanom Hozićem. Spomenuti Hozić je upravo radio na jednom velikom kiparskom projektu pod nazivom „Majka i dijete“, od kojeg je kasnije,  zbog poroznosti kamena, odustao. Stoga je  riješio da nedovršeno djelo pokloni Kiseljačanima. Sve je bilo dogovoreno samo je trebalo riješiti tehničke detalje poput prijevoza.

S obzirom da su to bile zlatne godine jugoslovensko- jadranskog  turizma, svoju priliku je iskoristio i naš „Sarajevski Kiseljak“ ili „Vrelo“, koji je radeći u tri smjene, pokušavalo utažiti  žeđ, kako turista na Jadranskoj obali tako i domaćih,  vjernih kupaca. Shodno tome, oko samog „Vrela“ danonoćno su se smjenjivali kamioni koji su vršili distribuciju popularnog „kiseljaka“.

Obezglavljeni kip

S obzirom da je u to vrijeme produktivnost „Vrela“ bila znatno iznad prijevozničkih kapaciteta lokalnih prijevoznika, njihove proizvode je prevozio svatko tko je imao neki oblik kamiona, veliki, mali, sandučar, šticar, kiperaš…. Važno je bilo jedino da roba ide. E upravo su ovu činjenicu iskoristili akteri s početka priče kako bi se „ogrebali“ za besplatan prijevoz i prevezli spomenuti  kip. Kako je dogovoreno, tako je i odrađeno. Skoro sve. Prvi dio dogovora koji je kiperaš preuzeo na sebe bio je da u Sarajevo na dogovorenoj adresi  i u dogovoreno vrijeme utovari kip, doveze u Kiseljak  gdje su ga trebale čekati dizalica koje će obaviti istovar. Sve je bilo u redu, osim što u Kiseljaku nije bilo dizalice u dogovoreno vrijeme a sam kiperaš koji nije baš puno mario za umjetnost, našao se u nezgodnoj situaciji. S jedne strane imao je kip težak nekoliko tona koji je bilo nemoguće istovariti bez dizalice, a  s druge strane priliku da „baci“ još koju prijevozničku turu. Kao najbolje rješenje za izlaz iz problema, vozač je „zarikvercao“ kamion u park kod ulaza u „Vrelo“, te lijepo iskipao „Majku i dijete“, koja se u svojoj silini srušila na tlo i tom prilikom „izgubila glavu“.  Vozač je  zatvorio stranicu kamiona i hrabro krenuo u nove radne pobjede, ne osvrćući se na novonastalu situaciju koju je on kao kiperaš  napravio na ovom kiparskom djelu.

Epilog

Tako su naši „Majka i dijete“ sutradan uspravljeni na svoje postolje, a majčina glava je na popravak odnosno lijepljenje čekala punih 40 godina. Naime  2019. god. pri općoj rekonstrukciji spomenutog djela koju je izvršio sarajevski umjetnik Enes Sivac, a koju je financirao HKD „Napredak“ podružnica Kiseljak, nepravda nanesena ovom djelu je ispravljena.

Priča ispričana u spomen i zahvalu Arfanu Hoziću 1928.-1991.

Milan Tuzlak/artinfo.ba