U Domu kulture u Novom Travniku održan je komemorativni skup povodom smrti dr. Drage Džambasa, koji je preminuo u 68. godini života. Od dugogodišnjeg liječnika, prijatelja i sugrađanina, kojeg su mnogi cijenili i poštovali, oprostili su se članovi obitelji, kolege, prijatelji i brojni građani.

Nazočnima su se obratili oni koji su ga poznavali i koji su s njim dijelili godine rada i prijateljstva, prisjećajući se njegove predanosti liječničkom pozivu, humanitarnom radu i spremnosti uvijek pomoći drugima.

 U emotivnom govoru, dr. Vlado Tabak se prisjetio zajedničkih dana iz razdoblja rata, kada se u nemogućim uvjetima borilo za svaki život. Istaknuo je Dragu kao nepokolebljivog profesionalca i kolegu na kojeg se čovjek mogao osloniti u najmračnijim trenucima.
​Branislav Lovrić, šef radiologije u Hrvatskoj bolnici "Dr fra Mato Nikolić" Nova Bila se osvrnuo na profesionalni doprinos dr. Džambasa, posebno u razvoju dijagnostike i radiološke službe. Opisao ga je kao mentora koji je nesebično dijelio znanje i inzistirao na stalnom napretku, uvijek stavljajući dobrobit pacijenta na prvo mjesto.

​Posebno dirljiv trenutak bio je obraćanje sina Brune Džambasa. On se zahvalio svima na iskazanoj potpori i prisutnosti, govoreći o dr. Dragi ne samo kao o cijenjenom liječniku, već kao o brižnom ocu koji je svojoj obitelji bio najveći uzor i moralni kompas.

​”Njegov odlazak ostavlja prazninu koju je nemoguće popuniti, ali ostavlja i ponos jer smo imali privilegiju učiti od najboljeg,” poruka je koja je odjeknula dvoranom.

Među govornicima bio je i gradonačelnik Stjepan Dujo, koji se od doktora Džambasa oprostio emotivnim riječima, a njegov govor prenosimo u cijelosti:

"3. prosinca 19993. godine Hrvatska izvještajna novinska agencija prenosi (HINA) prenosi:

Zapovjednik Viteškog zbornog područja za zdravstvo dr. Drago Džambas izjavio je da prvu obljetnicu Franjevačka bolnica u Novoj Biloj iščekuje u tragičnom stanju. U bolnici je trenutačno smješteno 91 ranjena osoba, od toga je 55 teških ranjenika kojima je potrebna hitna evakuacija. Dr Džambas poziva međunarodne udruge i UNPROFOR da omoguće dolazak liječnika dragovoljaca iz Mostara i Kiseljaka jer će u protivnom bolnica zbog iscrpljenosti liječnika ostati bez ionako malobrojne ekipe. Upozorava da su u najtežem stanju stariji i djeca. U bolnici i u cijeloj Lašvanskoj dolini s velikom se nadom očekuju rezultati akcije "Bijeli put". Inače, „unatoč dramatičnim okolnostima bolnica je otvorena svima, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, kaže dr. Džambas.

Tko bi danas od nas mogao iskreno kazati ovako nešto u danima mira i blagostanja. A ne u tom vremenu krvi, jauka i smrti.

Poštovani skupe,    

rijetko sam bio istinski emotivan tijekom godina koliko sam na čelu ovog grada. Danas je takva prigoda

Rijetko sam u životu pustio suze kao jučerašnjeg dana.

Dr. Džambas je za mene bio prijatelj, vrhunski liječnik, principijelan političar, no prije svega dobar čovjek!

Uz maksimalno poštovanje i izraze sućuti cijeloj obitelji, njegovim odlaskom osjećam i osobni gubitak. Bio je prijatelj mog pokojnog oca ali s ponosom kažem i moj prijatelj. Moj Bučićanin koji je uz moju obitelj bio u najtežim ratnim tragedijama, ali i poratnim kalvarijama koje smo prošli.

Postoje osobe koje ti poprave dan, koje te učine boljim čovjekom nakon svakog susreta.  Koje te nagnaju da se postidiš svojih misli ili očajavanja te ohrabre samim osmijehom ili šalom, vrate vjeru u ljude i svrhu postojanja. Takav je bio dr. Džambas.

O njegovoj karijeri liječnika, koja nije bila samo zanimanje nego istinski poziv govorit će pozvaniji od mene. Reći ću samo da je iskreno živio onu  izreku kako "Biti liječnik znači imati suosjećanje, a ne samo znanje."

Po najviše će zasigurno biti pamćen po ratnom djelovanju i ulozi u ratnoj bolnici.

„ Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti “ franjevačko geslo pod kojim je nastala i Bolnica u Novoj Biloj. Tako je živio i Drago Džambas, liječnik koji je sebe ugradio u svaki kamen tog zdanja koje je i nastalo na leđima liječnika i drugih skromnih ljudi poput njega. Čovjek koji je dao svoj doprinos svakom segmentu društva Lašvanske doline koji se odazvao svakom pozivu, svakoj poruci i pruženoj ruci.

Nije ni čudo. Iz malog sela, skromne radničke obitelji, stekao je diplomu  liječnika.

Bučićka župa je bila obitavalište težaka, radnika.

I danas čujemo kako "samo Bučićani natežu gredu" :) Riječ je o tehničkoj izvedbi ali i stanju duha. Prgavog ali ponosnog. Takav je bio i dr. Drago. Uvijek spreman na šalu ali i na djelovanje. Nikad se nije odricao svoga porijekla, svojih susjeda, bez obzira na uspjehe bio je jedan od nas. A imao je priliku otići.

Bio je i ostao jedna od najvažnijih ličnosti Novog Travnika i Lašvanske doline.

Dr. Drago Džambas ove je godine jedan od dobitnika Plakete Grada Novog Travnika. Žalim što istu neće primiti osobno no kao čovjeka me tješi činjenica da su njegove patnje i bol koju je trpio okončani.

Vjerujem da ćemo kao Grad ali i društvo pronaći još načina da mu odamo počast i ugradimo njegovo ime i djelovanje u kolektivno sjećanje Novog Travnika i cijele Središnje Bosne. No, još više od toga, nadam se kako ćemo i dalje učiti od njega, dijeliti vrijednosti u koje je, ne vjerovao, nego koje je živio. Neka to bude njegova najveća ostavština a naš najvrijednije način odavanja počasti.

Jer, kako je rekao veliki Ivo Andrić, Svaki čovjek je dužan svom  kraju.

Ako je itko ispunio ovaj dug, to je dr. Džambas.

Dobri čovječe, odmori…ali i nastavi paziti na nas kako si činio i dosad.

Neka ti je laka zemlja i počivaj u miru!", zaključio je Dujo..

Doktore hvala Vam na svemu, počivajte u miru Božjem!

Artinfo.ba