Zakon o radu prema kojemu roditelji djece s poteškoćama u razvoju imaju pravo raditi pola radnog vremena uz punu plaću trebao bi biti usvojen i na državnoj razini. Takvo rješenje već postoji na nižim razinama vlasti, no u praksi se primjenjuje selektivno jer pojedini poslodavci svojim internim aktima drugačije reguliraju radni odnos. Zbog toga neki poslodavci imaju dvojbe i oko zapošljavanja roditelja koji su u takvoj situaciji.
Izmjenama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, prema riječima ministra pravde BiH Davora Bunoze, trebala bi prestati diskriminacija roditelja djece s poteškoćama u razvoju.
„Prema ovim odredbama oni će imati pravo raditi na pola radnog vremena, ali uz punu naknadu plaće, a to su poslodavci na razini institucija dužni osigurati“, kazao je Bunoza.
Riječ je o izmjenama koje proizlaze iz odluke Ustavnog suda BiH, koji je naložio izmjene zakona jer su do sada veća prava imali roditelji, odnosno majke porodilje zaposlene na entitetskim ili županijskim razinama vlasti – barem kada je riječ o zakonskim rješenjima.
Daniela Jurčić, majka dječaka iz autističnog spektra, navodi kako njezin suprug već dvije godine radi pola radnog vremena i prima punu plaću. Ističe da su u jednom trenutku imali poteškoće kada je institucija u kojoj radi donijela odluku da više neće tolerirati takav radni odnos.
„On radi u javnom sektoru. Imali smo određene poteškoće kad je institucija donijela odluku kako više neće tolerirati takav radni odnos, da se trebaju vratiti na puni radni odnos. Međutim, stvari su se u roku od 24 sata iskristalizirale i ponovno je na pola radnog vremena“, kazala je Jurčić.
Roditelji ističu da poslodavcima uglavnom nije problem rad na pola radnog vremena, ali problem predstavlja isplata punog iznosa plaće.
„Što svakako nama roditeljima ne odgovara jer su terapije naše djece skupe i u tom kontekstu mi definitivno moramo biti radno aktivni“, dodala je Jurčić.
Slična iskustva potvrđuju i iz Centra za socijalni rad Mostar, gdje se roditelji često obraćaju za pomoć, iako, kako ističu, ta institucija nije nadležna za ostvarivanje tog prava jer za to ne postoji zakonsko uporište.
Ravnateljica Centra Antonija Novak kaže da praksa među poslodavcima nije ujednačena.
„Mogu kazati da neki poslodavci plaćaju puni iznos, a neki ne plaćaju. Imaju obavezu platiti onoliko koliko zaposlenik radi, a ovaj ostali dio može se regulirati i pravilnikom o radu ukoliko poslodavac to želi“, pojasnila je Novak.
Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić svjestan je, kaže, da pojedini poslodavci zloupotrebljavaju postojeća rješenja te poziva roditelje kojima su prekršena prava da se obrate ministarstvu ili nadležnoj inspekciji.
„Drugu polovinu plaće u javnom sektoru snosi poslodavac, ali mislim da treba i u privatnom. Tu imamo dilemu jesu li oni spremni zapošljavati roditelje koji će raditi pola radnog vremena, a dobivati punu plaću. Uglavnom je od slučaja do slučaja i vjerojatno niti jedan nije isti“, rekao je Delić.
Novi Zakon o radu, koji bi trebao jasnije definirati prava roditelja djece s poteškoćama u razvoju, priprema se i na federalnoj razini. Državni zakon s početka priče stupit će na snagu osam dana nakon objave u Službenom glasniku, no prije toga mora biti usvojen u parlamentarnoj proceduri, i u Zastupničkom domu i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Upravo je Dom naroda trenutačno u svojevrsnoj blokadi, gdje u redu za usvajanje čeka već desetak zakona.
Više u prilogu:
