Okupljanjem na mjestu zločina kod Buhinih Kuća u Vitezu, kolonom sjećanja, polaganjem cvijeća i svijeća, te misom zadušnicom obilježena je tužna 32. obljetnica zločina u ovom viteškom mjestu..
Armija BiH je 9. siječnja 1994. godine u Buhinim Kućama ubila i masakrirala 36 civila i pripadnika HVO-a.
Današnji mimohod od mjesta zločina do groblja Topala samo je još jedan pokazatelj da Hrvati ovoga kraja nisu i neće zaboraviti zločine počinjene nad njihovim bližnjima, rodbinom, susjedima, prijateljima, sugrađanima.
Na Spomen obilježju kod groblja Topala vijence i svijeće položili su članovi obitelji ubijenih civila i branitelja HVO-a, predstavnici lokalnih i viših razina vlasti, predstavnici političkih organizacija, predstavnici vojske, te članovi Udruga proisteklih iz Domovinskog rata s hrvatskim predznakom.
9. siječanj 1994. godine ubraja se u najteže i najkrvavije dane u obrani Viteza, ali i cijele Lašvanske doline kada su u ranim jutarnjim satima pod okriljem maglovite i vrlo hladne noći pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH i MUP-a probili crte obrane Prve bojne Viteške brigade HVO-a, upali u viteško prigradsko naselje Buhine Kuće i među vojnicima i civilima napravili pokolj. Ubijeno je i masakrirano 27 vojnika i civila, a među njima je bilo žena i staraca. Slike ubijenih i masakriranih vojnika i civila čija su tijela ležala na otvorenom, kuća i gospodarskih objekata koji su gorjeli, obišle su cijeli svijet.
Ovim upadom presječena je prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj postrojbi Armije BiH bio je spojiti se sa svojim snagama u Vraniskoj, udaljenoj od Buhinih Kuća manje od tisuću metara i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela, te obranu tog područja dovesti u bezizlaznu situaciju. Da bi se u tomu i uspjelo istovremeno su na još nekoliko mjesta napali crte obrane Viteza, a posebno žestok napad bio je s južne strane općine, na naselje Sofa, nadomak gradskog središta. Na tom se području cijeli dan vodila žestoka borba, a zaustavljanje prodora vojske Armije BiH plaćeno je s još četiri poginula i petnaestak lakše i teže ranjenih pripadnika Viteške brigade HVO-a. U tim borbama poginuli su i istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške brigade, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.
U borbama za oslobađanje Buhinih Kuća poginulo je još 9 pripadnika HVO-a, a ranjeno ih je više desetaka. U završnim borbama za oslobođenje Buhinih Kuća, 14. veljače, teško je ranjen Josip Plavčić Đokac, zapovjednik III. satnije I. bojne „Viteške“ brigade HVO-a. Dan poslije, 15. veljače, preminuo je u Franjevačkoj crkvi – bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj.
artinfo.ba
