"Službeno ne smijemo imati zarobljenika, tajno ekstremni dio da se likvidira", rečenica je  iz ratnog dnevnika Dževada Mlaće, koja potvrđuje da je Mlaćo kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna imao ključnu ulogu u odvođenju i likvidaciju hrvatskih ratnih zarobljenika u Bugojnu u ljeto i jesen 1993. godine..

Uz ovu, u nastavku suđenja Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva i Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije BiH pred Sudom BiH, Mladen Vukojičić, tužitelj u ovom predmetu iz dnevnika je izdvojio njih još nekoliko. Među ostalim  i rečenicu koju je Mlaćo zapisao 22. srpnja 1993. godine nakon 15. izvanredne sjednice u kojoj konstatira da se odluke mogu, radi ekspeditivnosti, donositi i bez zasjedanja Ratnog predsjedništva. Podsjećamo, bilo je to vrijeme početka provedbe plana etničkog čišćenja u kojem je iz  Bugojna protjerano više od 15 tisuća Hrvata. Kao dokaz u postupku izdvojene su još dvije rečenice koje opisuju tretman ratnih zarobljenika:

"Esktremisti da se izdvoje i nikom ne predaju" i "Bojovnike odvesti u KPD Zenica, a ekstremni dio zadržati u Bugojnu". Podsjećamo, ratni dnevnik Dževada Mlaće dio je dokaza koji su izuzeti 16. travnja 2007. godine prilikom pretresa kuće, stana i poslovnog prostora Dževada Mlaće od strane pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu. Suočeni s nepobitnim dokazima Mlaćina odvjetnica Sabina Mehić postavila je pitanje zakonitosti zapisnika koji su sačinjeni nakon pretresa.

"Pretres je izvršen po nalogu Suda BiH, a zapisnik je potpisao sam Mlaćo", odgovorio joj je tužitelj Vukojičić.

"U pitanju su jako slabe primjedbe obrane jer Mlaćin je dnevnik korišten kao zakonit dokaz u drugom postupku", kaže Bruno Božić, pravni zastupnik oštećenih u ovom predmetu, ratnih zarobljenika i njihovih obitelji.

Dio njih pratio je u sudnici čitanje dijelova dnevnika ne skrivajući emocije jer u pitanju su zapisi čovjeka koji je odlučio o njihovoj i sudbini njihovih najbližih. Posebno im je teško bilo slušati da  je Mlaćo zarobljene Hrvate koji su likvidirani opisao kao ekstremiste.

"To su bili momci koji su srcem i dušom išli braniti svoj narod najprije od srpske agresije ne sluteći da će nam nakon toga,  u to vrijeme Muslimani zabiti nož u leđa. Bili su djeca u dobi od 19 ili 20 godina koji su odvedeni i ubijeni, među njima i moji prijatelji Ivo i Niko Miloš", kaže Marinko Šimić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Bugojna.

"Među odvedenim i likvidiranim bili i školovani i ugledni ljudi, na dobrom glasu, koji su nešto značili u Bugojnu. Pronalazak tijela četvorice njih prije pet godina,  dokaz je da je netko stajao iza ovog zločina", dodaje Marijo Mostarac, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojna. Da se ugledni predstavnici bugojanskih Hrvata koji su nasilno odvedeni iz logora i likvidirani, nazivaju ekstremistima, zaboljelo je i Dijanu Strujić, predsjednicu Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna i suprugu jednog od nestalih logoraša Mihovila Strujića.

"Bilo je preteško slušati čitanje dijelova dnevnika u kojima se naši nestali nazivaju ekstremistima. Po čemu je moj muž bio ekstremist? Voljela bi to pitati Mlaću!", kazala nam je Dijana Strujić. No, Mlaću se ne samo da ne može ništa pitati, on se izlazeći iz zgrade Suda BiH doslovno krio iza svojih odvjetnika i pratitelja ne dopuštajući ni da ga se fotografira. U sudnici je međutim bilo sasvim drugo ozračje jer nije dopušteno unošenje ni kamera ni mobitela. I Mlaćo i Cikotić koji je u sudnicu doveden iz pritvora jer je na izdržavanju kazne zbog zlouporabe položaja i ovlasti, bili su vidno raspoloženi i nasmijani bez trunke suosjećanja za žrtve s kojima su dijelili prostor u sudnici.

"Oni se nama doslovno smiju u lice i to je po meni nedopustivo", kazao nam je Marinko Šimić.

"Nekad se pitam je li prekasno, iako je osveta jelo koje se servira hladno, previše je vremena prošlo", kaže Dijana Strujić koja redovito prati suđenje Mlaći i Cikotiću.  

Iako su od počinjenja djela, nasilnih odvođenja i likvidacija hrvatskih ratnih zarobljenika u Bugojnu za koje se sudi Mlaći i Cikotiće, prošle više od 32 godine, ovaj važan dio plana etničkog čišćenja Bugojna ratni je zločin koji kao takav ne zastarijeva. Tužiteljstvo BiH predočilo je nekoliko stotina dokaza kojima žele potvrditi da su Mlaćo i Cikotić bili glavni kreatori i nalogodavci zločina, čiji su važan dio bili logori za Hrvate u kojima su mnogi do smrti mučeni do smrti. U nastavku suđenja bit će predočen i dnevnik Selme Cikotića, dokumenti o okolnostima izbijanja sukoba Armije BiH i HVO-a u Bugojnu, certifikat o razmjeni 294 zarobljenika u ožujku 1994. godine, zapisnici sa sastanaka SDA Bugojna i okolnih općina, dopisi prema središnjici stranke u Zenici te niz drugih dokaza. Među njima i zapisnik o ekshumaciji i identifikaciji četiri od 21 nasilno odvedenog logoraša iz Bugojna, Zorana Galića, Franje Jezidžića, Dragana Miličevića i Ante Markulja čiji su posmrtni ostaci pronađeni u ljeto 2020. godine na Rostovu. Tijela žrtava nepobitan su dokaz zločina, a suđenje Mlaći i Cikotiću trebalo bi dati odgovore na koji su način likvidirani, ali i gdje su tijela preostalih 15 nasilno odvedenih logoraša za kojima se još uvijek traga.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. prosinca.

artinfo.ba