U poslijepodnevnim satima 1. studenoga, sv. misu na sarajevskom groblju „Sv. Josipa“, koje se nalazi na teritoriji katedralne župe, predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić

FOTO: Katolički tjednik

U suslavlju s nadbiskupom bili su: tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés, ekonom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vinko Sičaja, katedralni župnik mons. Ivo Tomašević i još sedmorica svećenika. U asistenciji su bili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a sudjelovalo je i 200-tinjak vjernika među kojima su bile redovnice različitih družbi na čelu sa svojim provincijalnim glavaricama: s. Augustinom Matijević (milosrdnice Sv. Vinka), s. Anom Marijom Kesten (Služavke Maloga Isusa) i s. Željkom Dramac (Školske sestre franjevke) koje djeluju u glavnom gradu BiH.

Temelj nade je nada u vječni život

U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić je progovorio o nadi kao specifikumu kršćanskoga poimanja groba. Najprije je ukazao da ljudi na groblja ulaze s različitim i pomiješanim osjećajima te spomenuo troje: sjećanje, zahvalnost i nadu. Dok prvo dvoje svjedoči o općem ljudskom humanizmu – kao sjećanje na pokojne i zahvalnost što su bili dio čovjekova života – dotle je nada i to nada u vječni život, ono što razlikuje vjernike od ostalih ljudi.

„Zahvalni smo Bogu za dar vjere u vječni život koja je temelj naše nade. I u ovoj Godini nade (...) potrebno je da ovu nadu u život vječni na osobit način naglasimo i njegujemo, jer bez nje svaka nada ima kratki domet“, kazao je nadbiskup Tomo te uputio na tri znaka nade koji su neizostavni dio kršćanskih grobalja: križ, svijeća i cvijeće.

„Najvažniji je križ koji je ne samo početak i temelj svake nade nego iznad svega znak Isusove vjernosti Božjoj volji – da do kraja, usprkos križu, ostane vjeran zakonima ljubavi i pravilima koje je nazvao radosnom viješću – evanđeljem“, naglasio je mons. Vukšić i dodao: „S druge strane, svijeće koje donosima na groblja i palimo naznačuju život vječni: svjetlost vječnu. U obliku molitvenoga zaziva izričemo želju da svjetlost vječna svijetli svima koji su otišli s ovoga svijeta. Svjetlost kao naznaka nama da, vođeni Isusovom željom za vjernošću, i mi u svome životu izgaramo na način svijeće tako da darujemo svjetlo ljubavi onima koji su oko nas.“ Naglasio je i kako svijeća naznačuje Krista koji je Svjetlo nebesko a došao je na ovaj svijet da „svojim treperenjem svjetla ljubavi razbija mrak mržnje, tame, grijeha, neprijateljstva, nesporazuma, ratova i svega što ugrožava njegovu radosnu vijest“.

Potom je nadbiskup progovorio o značenju cvijeta istaknuvši kako se stavlja na grob „s nadom da će se grobovi koji čuvaju mrtva tijela naših pokojnika jednoga dana rascvjetati i nastaviti zemaljski život na novi način u nebesima“.

„Stoga, mi kao Crkva, koja je na ovom svijetu, po zagovoru svih svetaca, molimo dragoga Boga da nas sve blagoslovi kako bismo slijedeći Kristov križ sami ustrajali na putu kršćanske radosne vijesti i poput svijeće koja izgara darivali Kristovu ljubav svijetu…“ poručio je mons. Vukšić.

Najveće sarajevsko katoličko groblje

Na kraju svete mise, koju su pjevanjem animirali članovi Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler pod vodstvom vlč. Marka Stanušića, uz glazbenu potporu nazočnih redovnica, riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji euharistijskog slavlja te predslavitelju izrekao je župnik Tomašević spomenuvši kako je u novom broju Katoličkog tjednika izišla reportaža upravo o ovom groblju i ljudima „koji se s puno ljubavi brinu o njemu“.

Prije završnog blagoslova nadbiskup Vukšić izmolio je zajedničko opijelo za sve pokojne koji počivaju na ovom groblju.

Inače, groblje Sv. Josip koje se nalazi u sarajevskom naselju Ciglane, najveće je katoličko počivalište pokojnika u glavnom gradu BiH i površine je dva hektara. Na njemu uskrsnuće mrtvih čekaju zemni ostatci znamenitih Sarajlija među kojima su: književnik Silvije Strahimir Kranjčević, povjesničar Antun Hangi, slikar Roman Petrović, političar Branko Mikulić... Tu su također i grobnice redovnica različitih družbi, nekolicine franjevaca i dijecezanskih svećenika. Valja spomenuti i da je ulazne arkade na groblju projektirao Josip pl. Vancaš. Na njihovu istočnom kraju postoji grobna kapela u kojoj je tijelo mons. Stjepana pl. Hadrovića. Arkade i zvono u pripadajućem im tornju blagoslovio je 24. prosinca 1933. tadašnji vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Ev. Šarić.

KT