Rođen  je u Brestovskom u Kiseljaku,  u obitelji s devetoro djece, obišao je pola svijeta, govori četiri jezika, svira nekoliko instrumenata, napisao je sedam knjiga, sagradio nebrojene mostove među ljudima..

      Fra Franjo Trogrlić Šitum,  po godinama života, a skupio ih je 76. trebao bi biti u mirovini, No, mirovanje je riječ koja ovog fratra najmanje opisuje. Za mirovanje fra Franjo nikad nije  imao vremena, Za sve drugo ga je pronašao, a posebno mjesto u njegovu životu imaju molitva i rad . Rođen je u Brestovskom u Kiseljaku u obitelji s devetoro djece. Troje je preminulo u ranoj dobi.  Poput većine svoje braće i sestara, fra Franjo se školovao, ali ono što ga razliku je da on odlučio slijediti Božji poziv. Nakon završenog sjemeništa u Visokom, novicijata u Kraljevoj Sutjesci i Teološkog fakulteta u Sarajevu,   mladu je misu imao 1975. godine. Službovao u 12 župa u BiH, Hrvatskoj i Njemačkoj,  Brčkom, Docu, Vitezu, Kraljevoj Sutjesci, Konjicu, Podhumu, Tolisi,  Žepču, Busovači, Okučanima u Hrvatskoj i Achenu u Njemačkoj, u kojem je proveo i najveći dio svoje svećeničke službe, ukupno 22 godine. Od oca je naslijedio ljubav prema glazbi te svira nekoliko instrumenata, od majke mudrost  bez koje je  bilo nezamislivo u teškom poratnom vremenu 40.-ih i 50.-ih godina prošlog stoljeća podizati djecu. Govori četiri jezika, obišao je pola svijeta, napisao sedam knjiga, katolički je novinar  i izdavač misijskog glasila „Ognjište“. Nijedna od fra Franjinih knjiga nije imala promociju, ali je svaka s lakoćom pronalazila put do čitatelja, neke su od njih doživjele i više izdanja. U povodu zlatne mise,  jubileja koji će s vjernicima i subraćom fra Franjo Trogrlić Šitum proslaviti iduće nedjelje 13. srpnja razgovarali  s njime smo u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Ondje je fra Franjo i dalje u službi čovjeka, ali i prirode jer odlazak u samostanske vrtove i voćnjake dio mu je svakodnevne rutine kojoj  kaže duguje  zdravlje i vitalnost.  Dočekao nas je s psom Aronom, kojeg od milja  zove  Roni ali i „ministrom obrane“ jer mu je vjerni pratitelj kod odlaska u polje, na težački rad. Molitva,  rad, pisana riječ i gradnja mostova među ljudima najbolje opisuju fra Franjinu životnu filozofiju. Plodovi koje je ubrao u 76. godina života i 50 godina svećeničkog poziva ogledaju se u činjenici da je  među subraćom i vjernicima omiljen,  u osmom desetljeću života, duhom i tijelom zdrav i vitalan.

Artinfo.ba: Jesu li Vam brzo prošle godine života i 50 godina svećeništva? Kad se osvrnete na svoj život da li biste nešto mijenjali i da li biste ponovno odabrali biti svećenik?

• Stara izreka kaže: „Idu danci kao sanci a godišta kao ništa“. Vrijeme brzo prolazi i ne može se povratiti. Zato čovjek treba pametno koristiti vrijeme i narodna izreka kaže: „Vrijeme je novac“. To znači vrijeme i novac treba mudro upotrebljavati i ulagati. A što se tiče godina života, čovjek broji svoje godine i dodaje ih životu. Pametno bi bilo ovako: Ne dodavati samo godine životu nego dodavati život godinama, tj. živjeti život, davati mu sadržaj, a ne odgađati ili bez cilja živjeti. Nisam uvidio nešto što bih trebao mijenjati u svom dosadašnjem životu, a iskreno kažem da bih ponovno odlučio biti svećenik jer je to uzvišen i poseban poziv u službi Bogu, Crkvi i narodu. Sretan sam, radostan i zahvalan da taj poziv i služenje mogu obavljati.

Artinfo.ba: U ovih 50 godina svećeništva bili ste u raznim mjestima u BiH, ali i izvan primjerice u Njemačkoj. Koji perioda je na Vas ostavio najviše traga?

• Fojnica mi je 12. mjesto službovanja i svako mjesto je ostavilo na mene lijepi trag i nezaboravne uspomene, a rekao bih da je najviše Njemačka, grad Aachen, zbog najdužeg boravka (22 godine) i zbog raznih aktivnosti: misijske - 3 mise nedjeljom za Hrvate, druge dane za Nijemce, sprovodi mojih župljana te sprovodi Nijemaca u staračkom domu gdje sam dugo godina pomagao, vjeronauk, posjet starih i nemoćnih u njihovim domovima i u bolnicama (13), suradnja sa socijalnim djelatnicima Caritasa, s Hrvatskim kulturnim društvom, Folklornim društvom, nogometnom momčadi „Cro Sokoli“, čiji sam suosnivač, proslave misijske i društava, mnoga hodočašća u razne europske zemlje. Živeći u Aachenu imao sam mogućnost putovati i u mnoge druge zemlje i kontinente. Još je bilo puno zanimljivoga i dojmljivoga kroz moj svećenički život i rad.

 Artinfo.ba: U pola stoljeća svećeničkog poziva sigurno ste doživjeli i brojne anegdote kojih se rado sjećate i prepričavate. Koje od njih su vam posebno drage i možete li ih s nama podijeliti?

• Kad sam se vratio iz Njemačke u Podmilačje u rujnu 2015., prije jutarnje mise sam šetao ispred crkve i molio časoslov, pobožne starije žene su ranije dolazile na misu pa sam ot-ključao crkvu da uđu. Poslije mise, časna sestra, koja dolazi iz Jajca i otvara crkvu, pita ih tko vam je otvorio crkvu. One su rekle „Novak“ – nisu mi znale ime, nasmijale se i nazvali me „novak“, pa kad dolazim tamo, smiješeći se kažu „novak“. (Novak je mladić koji je tek obukao franjevački habit). Druga zgoda je ovdje u Fojnici. Često idem raditi u voćnjak iznad samostana (kositi travu, staze za šetnju, suhe i polomljene grane ukloniti, trnje i grmlje rezati). Posjetitelji muzeja me susretnu u čizmama, radnom odjelu i s kosom i vilama na ramenu, škarama i najlonskom kesom u ruci i pitaju: „Izvini, koliko sati dnevno radiš, koliko si plaćen, jesi li o svojoj hrani, koliko imaš godina…?“ Ja odgovorim: „ Šef je dobar, a ja sam, Bogu hvala, zdrav i navikao na težački posao“.

Artinfo.ba: Kako biti dobar svećenik u današnjem vremenu koje je puno izazova, kako ljudima kojima je sve dostupno, samo su ljudi sve otuđeniji, postati blizak, potaknuti ih da Vam otvore svoju dušu i srce?

• Biti dobar svećenik uvijek je bilo teško i zahtjevno. Vjernici koji osjećaju potrebu da skinu teret sa srca pristupe sakramentu ispovijedi i znaju da tu mogu tražiti savjet. Inače, danas ljudi puno pate, opterećeni raznim problemima i teško nalaze povjerljivog prijatelja/prijateljicu kome se mogu povjeriti, zato se ljudi povlače i manje druže. U današnje vrijeme svećenik treba biti aktivan u pastoralnom djelovanju, poticati i hrabriti ljude, biti među njima, ne samo ih u uredu lijepo primiti i uslužiti. Uz to, važno je kakav je život svećenika da steknu povjerenje i oduševljenje u vjerničkom životu.

Artinfo.ba: U ovih 50 godina svećeništva i 76 godina života pronašli ste vremena i za pisanu riječ. Autor ste 7 knjiga, a posljednja knjiga nosi naslov „Vitamini za um i srce“. Pored duhovnih i životnih tema bavite se sasvim modernim temama kao što je digitalna tehnologija, uključujući i društvene mreže. Otkuda motiv da se bavite tako širokim spektrom tema?

• Svećenik nije samo propovjednik Božje riječi i djelitelj sakramenata, nego je pozvan i poslan da se brine za cjelovitog čovjeka, za njegov fizički i psihički život, da se angažira na mnogim područjima života, da čovjeku pomogne živjeti bolje i radosnije. Sveti Franjo kaže: „Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti“. A narodna mudrost: „Živi tako da uljepšaš život sebi i drugima“. Glede pisanja mogu reći da su me dobronamjerni ljudi potaknuli na pisanje govoreći da mogu čitateljima pružiti poučne i korisne stvari, jer sam 22 godine u Njemačkoj izdavao misijsko glasilo „Ognjište“ tri puta godišnje. Usudio sam se i upustio u te vode i čitatelji su prepoznali moj trud i ljubav za pisanje raznovrsnih životnih tema, baš ono što čovjeka muči i uznemiruje. Kao svećenik i katolički novinar moram ići u korak s vremenom, ne zastajati i upozoriti mlade na izazove i opasnosti današnjeg digitalnog vremena, ali i na važnost i korist digitalne tehnologije.

Artinfo.ba: Moderno digitalno doba je i vrijeme u kojem gotovo svi traže načina kako živjeti bez truda i napora. Kako ljude danas motivirati da se uhvate u koštac sa svim izazovima koje život nosi, da ne odustaju od borbe i svladavanja poteškoća?

• Sve se uči u obitelji: dobar odgoj, radinost, red, poštenje, poštivanje, društvenost, zahvalnost i te se vrline poslije razvijaju i dolaze do izražaja u životu. Po tome se čovjek prepoznaje iz kakve je obitelji. Ne kaže se uzalud „Blago majci koja te rodila i tako lijepo odgojila“! A lijepo se kaže: “Pomozi sebi i Bog će ti pomoći“ ili ona stara mudrost: „Bog pomaže težaku, a ne ležaku“. Danas to razumljivije rečeno: „Bog pomaže vrijednome, a ne lijenome“, te „Bog pomaže onome koji ustraje, a ne onom koji odustaje“.

Artinfo.ba: Jesmo li se mi kao hrvatski narod u BiH pomalo umorili i izgubili između teške ratne prošlosti, sadašnjosti u kojoj se naš glas u ovoj zemlji najmanje čuje i budućnosti koja se mnogima čini ljepšom pod suncem tuđeg neba? Je li bilo težih vremena i kako smo pronalazili izlaz i opstajali tu gdje jesmo rođeni na zemlji naših predaka?

• Svako vrijeme je teško. I prije je bilo teško i teže živjeti, ali su ljudi sve nevolje s vjerom nosili, podnosili i prebrodili i ostali vjerni Bogu i svome rodu. Sjetimo se teških vremena, patnji i nevolja u Bosni za vrijeme turske vladavine kada je je fra Anđeo Zvizdović 1463. stupio pred sultana Mehmed El Fatiha u mjestu Milodraž/Kiseljak i isposlovao dokument „Ahdnamu“ za kršćanski puk i odatle naziv za bosanskog franjevca „ujak“. Političke, pravne, društvene i ekonomske prilike su takve kakve jesu i mlađi ljudi i obitelji kušaju potražiti bolje i sigurnije mjesto odnosno zemlju življenja i rada. Toga je uvijek bilo. Ali ima života u BiH koja je bogata prirodnim ljepotama i svime što je čovjeku potrebno za život da bude sretan i zahvalan. Samo je potrebno širiti istinu, radost, mir, ljubav i prijateljstvo među ljudima i narodima.

Artinfo.ba: Kako ćete proslaviti svoj zlatni jubilej i koje poruke želite poslati vjernicima, a na poseban način mladima i onima koji žele prihvatiti svećenički poziv?

• Na želju rodbine i župljana pristao sam obilježiti ovaj jubilej 13.7.2025. svečanom nedjeljnom misom u Fojnici i poslije mi-se radosnim druženjem ispred crkve uz iće, piće i narodno kolo. Budući da je iste nedjelje u isto vrijeme u Busovači mlada misa fra Darija Laštre, pa gvardijan i neka subraća žele ići tamo, onda ću i navečer u 18 sati slaviti misu sa subraćom iz samostana i svećenicima koji nam se pridruže uz prisustvo Božjeg puka. A moja poruka za vjernike: „Vjera u Boga i među-sobna sloga“. Mladima bih poručio da se ne boje života i da s vjerom u Božju pomoć i podršku roditelja odlučno idu kroz život. Bog se brine za svoje. Taknuo je u srce sedmoricu mladi-ća, srednjoškolaca i pozvao ih u svećenički poziv. Hrabra i sudbonosna odluka. Neka ih prati Božji blagoslov! Svima želim MIR i DOBRO!

artinifo.ba