Razgovor s fra Matom Cvjetkovićem

Sagradio je kiseljačku crkvu, iduće godine slavi zlatni jubilej, 50 godina svećeničkog poziva

         Fra Mato Cvjetković,  po rođenju Kiseljačanin, po habitusu  svećenik, franjevac, mnogima jedan od najdražih s ovih prostora, odavno je zagazio u osmo desetljeće života. U rujnu će napuniti 77 godina, a iduće godine, poslužili li ga zdravlje, i veliki svećenički jubilej, zlatnu misu. Fra Mato umirovljeničke dane provodi u Franjevačkom samostanu u Kreševu. Izuzev otežanog kretanja, većih zdravstvenih tegoba nema. Bistra uma i nasmijan,  dočekao nas je u svome sadašnjem domu, spreman na razgovor o svim temama vezanim za njegov život, o tragovima koje je kao svećenik ostavio kao  i onima koje su ljudi  i mjesta u kojima je služio Bogu i čovjeku,  ostavili na njega. Jedan od najprepoznatljivijih  vidljivih  tragova,  fra Mato je bez sumnje ostavio  u rodnom Kiseljaku.  Graditelj  je kiseljačke crkve, modernog i  za crkvu pomalo neobičnog zdanja koje osvaja ljepotom i jedan  je od  najprepoznatljivijih simbola Kiseljaka.

Foto: Fra Mato/Artinfo.ba

Svećenički put

„Za svećenika sam zaređen u Jajcu 1975. godine.  Prva župa u kojoj sam bio na službi je Rama iz koje nosim sjećanja i na prelijepu prirodu,  planine koje sam rado obilazio. U Rami sam bio župni vikar kao i u Šurkovcu mjestu u kojemu je na službi poznati fra Ivo Pavić. Nakon Šurkovca opet se vraćam u Ramu, a potom u Busovaču gdje sam župni vikar bio od 1979. do 1982.  Danas je to teško i zamisliti, ali u to vrijeme u Busovači i bilo i po 300 prvopričesnika“, prisjetio se prvih koraka na svojemu  svećeničkom puta koji je krenuo koračati prije skoro pola stoljeća fra Mato Cvjetković. Put ga nakon Rame, Šurkovca pokraj Prijedora  i Busovače vodi u njegov rodni Kiseljak gdje u službi župnika provodi devet godina, od 1982. do 1991. U Kiseljaku ga čeka zahtjevan posao gradnje nove župne crkve.

Gradnja crkve

Projekt  od početka prate brojne dileme počevši od toga je li bolje obnavljati staru ili graditi novu crkvu.  Odluka u dogovoru sa subraćom, među kojima je bio još jedan omiljeni franjevac ovih prostora fra Stjepan Buljan, pada da se u Kiseljaku gradi nova crkva. „Najprije sam tragao za arhitektom koji bi se upustio u jedan po svemu zahtjevan projekt . Našao sam ga u Zagrebu, a u pitanju je Antun Karavanić. Osim Karavanića u gradnju crkve uključujem i stručnjake s Građevinskog fakulteta u Sarajevu.  Želio sam napraviti jedan iskorak, sagraditi crkvu koja će biti  drugačija.

Foto: Crkva u Kiseljaku/Artinfo.ba

Nije to bilo u to vrijeme baš ni lako jer većina ljudi ne voli promjene. Zanimljivo je da su novu crkvu puno bolje prihvatili obični ljudi, od većine intelektualaca koji su sumnjičavo  gledali na projekt.  Crkva u Kiseljaku po mnogima je zaista lijepo zdanje, a zanimljivo je da sa svih strana s kojima joj prilazite izgleda drugačije. Nije ista ako je gledate  s „Kreševske ceste“ i  kad  joj prilazite s glavnog ulaza“, kazuje nam fra Mato te priznaje kako je poput mnogih Kiseljačana ponosan na crkvu posvećenu nebeskom zaštitniku župe sv. Iliji Proroku.

Služba u Hrvatskoj

Nakon što je sagradio crkvu u Kiseljaku, fra Matu  čeka novi izazov, ovog puta graditi živu crkvu u Sesvetskoj Sopnici u Hrvatskoj,  župi sv. Marije Anđeoske koja je nastala 1991. odjeljivanjem od župe Sesvete. Fra Mato je bio prvi župnik u novoosnovanoj župi koja je dodijeljena na upravljanje Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. „Prema obećanju kardinala Franje Kuharića da će i našim franjevcima kao i drugim provincijama dati jednu od župa u Hrvatskoj u kojoj bi bili na službi,  biskup Kokša predlagao je da to budu Okučani ili Bogićevci.  Na kraju je odluka pala na Sesvetsku Sopinicu . Naš tadašnji provincijal fra Petar Anđelović slao me u Sesvete na ispomoć vlč. Petru Ribaniću u župu  u kojoj je bila velika koncentracija vjernika na malom prostoru. Uz njegovu veliku pomoć  gradimo kuću za naše bogoslove, ali i nas svećenike kada imamo neki događaj u Hrvatskoj, da ne moramo tražiti smještaj.  U Sesvetskoj Sopnici bilo je vjernika iz Zagreba, Like, Zagorja, Zeline,  ali i Posavine, Hercegovine,  Bosne, iz raznih krajeva Hrvatske i BiH. Bila je to brojna i živa župa u kojoj sam na službi bio od '91. do '97. u teškom ratnom vremenu“, kazuje nam fra Mato. Po povratku u BiH fra Matu čekaju službe gvardijana i župnika u Kreševu, župnika u župi Bandrdo/ Lepenica, župnog vikara u Bučićima, novotravničkoj župi kao i župi Ovčarevo u Travniku.  U svakoj od župa ostavlja vidljive ali i one lijepe nevidljive tragove u srcima vjernika koje čuva kao najljepše uspomene i u svojemu sjećanju.  Jedan od projekata kojeg je pokrenuo je gradnja podzide  iznad kreševskog samostana i parkirališta. „Na taj način smo otvorili samostan, ljudi mogu sada vozilima doći pred samostan, parkirati se, obići muzej i knjižnicu“, pojašnjava nam fra Mato Cvjetković, kojemu je služba župnog vikara u Kreševu bila posljednja prije odlaska u mirovinu. Iza fra Mate je i niz drugih projekata poput gradnje župne kuće i elektrifikacije novih zvona u Lepenici, kapelice u Rakovici.

Magare u crkvi

Posebno draga uspomena su mu prve žive jaslice u Kreševu koje je u suradnji s fra Marinkom Didakom,  uprizorio na Božić 2000. godine.  „To je bio zaista poseban događaj na kojeg su i neki fratri gledali u čudu, posebno nakon što smo u crkvu uveli magare. Sve je bilo lijepo, ali za magare u crkvi nek' vam povijest sudi, rekao je tada jedan stariji fratar“, ispričao nam je fra Mato. S osmjehom se sjeća i jedne zgode u kojoj je preuzeo ulogu sv. Nikole u Kreševu.

Foto: Crkva u Kreševu/Artinfo.ba

„Malo sam zakasnio te djeci počeo pričati kako mi je ispuhao oblak pa sam čekao anđele da mi pomognu. Jedna od curica je na to rekla, „šta ovaj priča““, prisjetio se u razgovoru za Artinfo.ba, fra Mato Cvjetković koji je u sebi usprkos godinama i ozbiljnim projektima na kojima je radio,  sačuvao pogled i radoznalost djeteta  uvijek spremnog radovati se sitnicimaa.   Poslužili li ga zdravlje fra Mato će iduće godine u Kreševu proslaviti zlatni jubilej. Pridružit će mu se još jedan slavljenik, njegov veliki prijatelj i saveznik u različitim poduhvatima poput živih jaslica u Kreševu, fra Marinko Didak, svećenik rodom iz Ovčareva, trenutačno župnik u Docu. Fra Marinko iduće godine slavi 25 godina svećeničkog zvanja. Proslava zlatnog i srebrnog jubileja dvojice svećenika i prijatelja bit će jedinstven događaj na ovim prostorima.

AP/Artinfo.ba

Foto: L Stanić