Svečanu misu slavio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons. Francis Assisi Chullikatt uz koncelebraciju tajnika Apostolske Nuncijature u BiH mons. Javiera Camañes-Forésa, rektora Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Vogošći don Michela Capassa i još dva svećenika te asistenciju jednog đakona.

Sudjelovale su brojne sestre Služavke Malog Isusa iz Sarajevske provincije predvođene provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, djeca Stadlerovog dječjeg Egipta, provincijalna predstojnica Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina s. M. Željka Dramac u pratnji zamjenice s. M. Mire Blizanac te suradnici i prijatelji koji pomažu sestrama Služavkama Maloga Isusa u ostvarivanju njihova poslanja.

Božja ruka djelovala je po Stadleru

Na početku propovijedi apostolski nuncije je najprije uputio sestrama čestitku za 133. obljetnicu utemeljenja Družbe, podsjećajući da je ovaj dan posebno važan. Podsjetio je da "ovaj dan slavimo samo jednom u godini, ali duh slavlja ovoga dana traje cijelu godinu; kao što i duh vaše karizme traje sve vrijeme". Progovorio je zatim o trojici Arkanđela koji imaju svoju posebno misiju ističući između ostaloga: „Preko arkanđela i anđela, Bog nam se približava jer su oni nebeska bića ili duhovi koji su uvijek u Božjoj prisutnosti. Anđeli su glasnici radosne vijesti koja nas čini sretnima jer nam prenose Božju volju i Božji plan za nas.“

U nastavku propovijedi mons. Chullikatt progovorio je o Božjoj providnosti ističući: „Upravo je ta vjera u Božju providnost, poput one Tobijine, uvijek pratila nadbiskupa Josipa Stadlera u njegovom životu. Ta mu je nepremostiva vjera davala snagu i sigurnost da osnuje vašu Družbu 24. listopada 1890., na današnji dan prije 133. godine, kao djelo koje je Bog želio, a koje je on kao Nadbiskup onog vremena, bio pozvan izvršiti.“ Apostolski je Nuncij citirao Stadlerovo pismo sestrama u kojemu između ostaloga piše: „Izabrao se pak taj dan nasumice zato, da bude i pod pokroviteljstvom sv. arhangjela Rafaela, koji se onako očinski pobrinuo za obitelj staroga i mladoga Tobije, ne bi li svojim nebeskim i milostivim pogledom gledao i na sirotne ženske u ubožnici i na njihove odgojiteljice.“ Stoga je Apostolski Nuncij nastavio: „S tim je ciljem monsinjor Stadler u početku sastavio Pravila vaše Družbe, nazvavši ih Pravila za 'Služavke siromaha i Malog Isusa' ističući tako samu karizmu koja ga je nadahnula na osnivanje Družbe, a to je pomoć siromasima, bolesnima i slabima gledajući u njima lice Djeteta Isusa, siromašno, nježno, ponizno i krhko.“

Zatim progovorio o evanđelju dana (Mt 18,1-5.10) ukazujući na primjer života sluge Božjega nadbiskupa Stadlera: „Život monsinjora Stadlera je doista dojmljiv. Njegov je život bio snažno ukorijenjen u vjeri da nas Bog nikada neće ostaviti siročadima, bespomoćnima ili razočaranima, te da nikada neće dopustiti da ostanemo bez njegove Providnosti, osobito u najtežim, mračnim i kritičnim trenucima.“

Poručio je zatim sestrama: „Iz tog je razloga monsinjor Stadler snažno preporučio pobožnost malome Isusu. Kao Služavke Maloga Isusa pozvane ste gorjeti ljubavlju prema Njemu, prihvatiti Dijete Isusa kao uzor siromaštva, poslušnosti, poniznosti, čistoće, samoće, krotkosti i ljubavi. Monsinjor Stadler je govorio da se Bog htio roditi među nama kao Dijete, lišavajući se svoje neizmjerne veličine, da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo. Zato se monsinjor Stadler nije bojao izvršiti grandiozna djela koja je činio za života, jer je znao da 'Gospodinu koji stvori nebo i zemlju' nijedno djelo koje činimo u njegovo ime i za njegovo ime nikada neće biti preveliko ili nemoguće.“

Apostolski je Nuncij nadalje kazao: „Čitajući životopis monsinjora Stadlera čovjek ne može a da ne ostane zapanjen dubinom njegove vjere. Uvijek je želio da sva njegova djela budu u savršenom skladu s Božjom voljom. Nadalje, odmah se uočava kako je Božja ruka djelovala u njegovu životu. Bio je to čovjek neizmjerno dirnut Božjom ljubavlju koja se utjelovila u siromašnom Djetetu Isusu, skromnom, poniznom i krhkom. Stoga je monsinjor Stadler susretao to isto Isusovo Lice i licu svakoga djeteta bez roditelja ili bilo kojeg siromaha i potrebitog naše pomoći.“

Privodeći homiliju kraju novi je nuncij kazao kako "život monsinjora Stadlera uči nas da, samo polazeći od malenosti svakoga djela možemo dostići najveći cilj. Jer sam se Bog, unatoč tome što je bio velik, učinio malenim u Malom Isusu, da bi svakoga od nas malenih učinio velikim kao On".

Na kraju je zaključio: „Evo ovdje vašeg četvrtog zavjeta u duhovnoj viziji monsinjora Stadlera: prigrliti u svom redovničkom životu svaku bol i patnju djeteta, starca i bolesnika, kao da su to vaše boli i patnje, kao što je on činio u svom životu žrtvujući se do kraja za siromahe“.

Nakon propovijedi uslijedio je prinos darova. Za ovo slavlje sestre su prinijele na oltar svijeću kao znak vjere u Krista, simbol Krista i Božje prisutnosti; grudu Bosansko-hercegovačke zemlje na koju je prije 141. godinu Gospodin poslao slugu Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera; knjiga Povijesti Družbe Sestara Služavki Maloga Isusa kao simbol ljubavi prema siromasima i ostavljenima; Konstitucije Družbe SMI u zahvalu za dosadašnja i nova apostolska poslanja; kruh u kojemu su prinijele sve koji su potrebni kruha i ruha – ostavljenu i napuštenu djecu, starce i bolesnike.

Misno su slavlje svojim sviranjem i pjevanjem uzveličale sestre Služavke Maloga Isusa pod ravnanjem s. M. Marinele Zeko.

Bogata duhovna priprava

Na kraju euharistijskog slavlja nazočni su se okupili oko još jednog stola, onog obiteljskog, gdje su nastavili slavlje uz tjelesnu okrjepu i pjesmu, te druženje.

Ovim jednostavnim, ali srcem proslavljenim danom rođendana Družbe, zajedno sa sestrama, prijateljima i braćom svećenicima, sestre SMI su zahvalile Bogu za sve milosti i ljubav koju im je objavio posredstvom Sv. Arkanđela Rafaela, moćnog i vjernog pratitelja na putu, moleći ga za blagoslov i milost da u svemu što čine i jesu bude proslavljeno Njegovo sveto Ime i Srce Djeteta Isusa u njihovim srcima.

Inače, ovo je slavlje bilo o spomenu 180. obljetnice rođenja i krštenja utemeljitelja Družbe sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Prethodila mu  je devetodnevna priprava, koju je pripremilo Vijeće za promicanje duhovne baštine oca Utemeljitelja, duhovnosti i trajne formacije SMI u suradnji s upravom Sarajevske provincije sestara Služavki Malog Isusa. Sestre su ponovno posegnule za duhovnom baštinom koju im je ostavio Utemeljitelj – sluga Božji nadbiskup Stadler – dopuštajući da Stadlerova riječ odjekne u njihovoj nutrini. Dok su slušale što im otac Utemeljitelj govori o kršćanskom mišljenju i življenju spontano se nametnulo pitanje: da li je naše mišljenje i življenje na tragu onoga što je Stadler učio i živio? Tako duhovno pripremljene sestre su dočekale svetkovinu Sv. Arkanđela Rafaela.

s. Ljilja Marinčić, Ž.I., KT