Svatko od nas može učiniti više, umjesto senzacionalizma problemu pristupiti stručno i odgovorno
Porast broja suicida u BiH, osobito kod djece i mladih, bolna su tema kojom su se dosad bavili uglavnom stručnjaci, psiholozi, pedagozi i drugi profesionalci koje se bave mentalnim zdravljem. Na potrebu da se takav odnos mijenja ukazali su i nedavni slučajevi djece i mladih u Vitezu koji su digli ruku na sebe te nas kao društvo natjerali da se svi zapitamo što se to događa i kako možemo zaustaviti ovakve tragične događaje u budućnosti. Porastom broja suicida posebno je pogođena Srednjobosanska županija u kojoj su po riječima Hasana Hodžića, glasnogovornika policijskog komesara, u prvih osam mjeseci ove godine prijavljena dva samoubojstva, a u protekle tri godina još tri takva slučaja. O ovoj temi s naglaskom na prevenciju i mijenjanje odnosa društva i pojedinaca prema problemima koji dovode do suicida kod djece i mladih, razgovarali smo s Klementinom Vuković, psihologinjom i savjetnicom za djecu i adolescente u Centru za mentalno zdravlje u Vitezu te sa ministrom obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa u SBŽ Bojanom Domićem.
Oboje naših sugovornika slažu se da porast suicida kod djece traži reakciju društva i institucija, ali i pojedinaca. „Moje kolege i ja već dugi niz godina pričamo o ovoj temi, naročito posljednje dvije tri godine, od kada imamo povećan broj djece i mladih koji su u suicidalnom riziku“, kaže nam na početku razgovora psihologinja Klementina Vuković iza koje su 22 godine rada s djecom i adolescentima. U svom dugogodišnjem radu došla je do spoznaje da se u BiH o mentalnim poremećajima i bolestima još uvijek govori sa zadrškom ili stigmom iako smo svi mi u životu imali barem jednu mentalnu krizu. O njima treba govoriti, a svaki nemili događaj poput nedavnih slučajeva suicida mladodobnih osoba shvatiti kao nešto što se svakome od nas može dogoditi, u našim obiteljima, u susjedstvu ili nama bliskim osobama. Jer podatci su zabrinjavajući i traže reakciju svih. „Prema podatcima do kojih sam ja došao, u prošloj smo godini u BiH imali 40 posto više samoubojstava u odnosu na prethodnu godinu. Tu je i pojava da mladi ljudi koji su na početku života, puni snage i optimizma dižu ruku na sebe. To je jedan poseban problem i fenomen. Svi oni koji mogu pomoći, a vjerujem da ima ljudi koji mogu, svi nam oni trebaju“, kaže ministar Domić.
Lanac odgovornosti smatra Vuković činimo svi zajedno, pojedinci jednako kao i društvo te institucije. „Svatko od nas može i treba preuzeti odgovornost, širom otvoriti oči i sagledati vlastite mane te se zapitati što ja mogu učiniti kako bi pomogao svojima u obitelji, susjedima, prijateljima. Kad su u pitanju ustanove, počevši od vrtića i škola, trebamo ih kapacitirati stručnim osobama psiholozima, pedagozima, socijalnim radnicima te otvoriti put jednom multidisciplinarnom pristupu koji podrazumijeva ne samo rad s učenicima već i roditeljima i nastavnicima. Jer pred svima stoje povećani zahtjevi i izazovi“, smatra psihologinja Klementina Vuković te naglašava važnost žurnog donošenja zakona o psihološkoj djelatnosti kojeg BiH nema. „Iako je ovo bolna tema i o njoj je teško govoriti, svi moramo pronaći snage, uključiti struku koja nam treba dati smjernice, a mi onda raditi prema tim smjernicama, osobito mi koji smo za to zaduženi“, naglašava ministar obrazovanja u SBŽ Bojan Domić.
Kad govorimo o temi suicida djece i mladih posebno je važno izbjeći bilo kakav senzacionalizam kojemu smo kao društvo skloni te se fokusirati na vlastitu odgovornost ali i ne zaboraviti da se današnji adolescenti suočavaju s puno većim izazovima nego što su ih imali njihovi roditelji.
„Svi smo mi skloni na period naše adolescencije gledati kao na jedno lijepo razdoblje zaboravljajući da su današnji adolescenti suočeni s puno većim i potpuno drugačijim izazovima nego što smo ih imali. S druge strane imaju značajno smanjenu kognitivnu sposobnost i tu im mi možemo i trebamo pomoći, ukazati im da iz problema koji ih je trenutačno preplavio ima izlaz i da će potpuno drugačije izgledati za tri ili šest mjeseci“, kaže psihologinja s više od dva desetljeća iskustva u radu s djecom i adolescentima uz poruku da je najbolja zaštita mentalnog zdravlja svakodnevni osobni kontakt. A upravo smo ovaj vid komunikacije zapostavili, često zbog svakodnevnih obveza i ubrzanog tempa života. Dobrim ga je dijelom zamijenio svijet društvenih mreža s brojnim opasnostima te kao takav zahtijeva nadzor i kontrolu korištenja kad su u pitanju djeca i adolescenti. Spriječiti nove tragedije možemo svi. Početi trebamo od svijesti o vlastitim propustima i odgovornosti, a nastaviti stručnim jačanjem institucija i sustava te u konačnici donošenjem i provedbom zakonskog okvira koji nam još uvijek nedostaje kada je u pitanju psihološka djelatnost.
AP/Artinfo.ba
