Tuga, šok i nevjerica zavladili su od nedjelje Vitezom, ali i cijelom središnjoj Bosnom nakon što je još jedna malodobna osoba, 16.-godišnjak iz Viteza izvršio samoubojstvo. Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova Srednjobosanske županije, od 2020. godine do danas pet malodobnih osoba s područja ove županije diglo je ruku na sebe, a u posljednjih osam mjeseci dvije. Četiri malodobne osobe koje su izvršile samoubojstvo iz istog su mjesta, iz viteškog Jardola..

Podatak je to koji uz neizmjernu tugu, unosi i ogroman strah, osobito među roditelje njihovih vršnjaka te otvara bezbroj pitanja koja traže odgovore? Postoji li veza između samoubojstava jer puno je toga što djecu povezuje, od mjesta u kojem su rođeni i odrastali, međusobnih poznanstava i druženja? Ako takva veza postoji, što je moglo toliko utjecati na njih da svi odreda dignu ruku na sebe? Pitanja su to koja nemaju jednostavnog odgovara, traže kompleksu istragu i angažiranje različitih stručnjaka s velikom vjerojatnoćom da odgovori na neka pitanja nikad neće biti pronađeni.

Ono što je moguće u ovom trenutku je apelirati na roditelje, osobito tinejdžera, da više pažnje obrate na ponašanje svoje djece, razgovaraju s njima i pokušaji srušiti zidove koje mladi u tinejdžerskoj dobi nerijetko podižu oko sebe smatrajući svijet mjestom koje ne razumijenje njihove probleme i potrebe.

Misterij samoubojstava u Vitezu još je veći ako se zna da su žrtve redom bili jako dobri učenici, mirna i uzorna djeca, odnosno mladi. Još jedan podatak koji potvrđuje da pravila nema te da živimo u društvu sve većih izazova na koje je sve teže odgovoriti.

Na pokopu 16. godišnjaka iz Viteza na mjesnom groblju u Jardolu mnogi su došli ispratiti na vječni počinak još jednu žrtvu tko zna kakvih društvenih anomalija koje su dovele do tragedije, pete u nepune tri godine koliko je malodobnih samoubojstava u SBŽ zabilježeno u spomenutom razdoblju, četvrtu u Vitezu.

O tragediji koja je svojom veličinom odavno prešla granice mjesta i županije u kojoj se dogodila Vitežani nerado govore, svjesni da odgovora na brojna otvorena pitanja nitko od njih nema, ali i iz poštovanja prema obiteljima žrtvama.

Iza užasne tragedije koja je ih pogodila, pored brojnih pitanja, ostaje i opomena da smo kao društvo zakazali plativši najveću moguću cijenu te da je krajnje vrijeme da pokušamo učiniti sve što je na našoj moći da se ovakve tragedije više nikom ne ponove. Jer za mnoge vršnjake onih koji su svoje živote odlučili prekinuti još nije kasno.

Tragedija koja je u crno zavila Vitez i središnju Bosne može dobiti barem djelomičan smisao ako bude posljednja, odnosno da se nakon nje svi počnemo baviti uzrocima do kojih je dovela, a ne posljedicama, često ne vodeći računa čak ni o obiteljima tragično stradalih mladih ljudi koji su za život tek sazrijevali, narušavajući njihovu privatnost u najvećoj boli koja im se mogla dogoditi.

Artinfo.ba