I sam zatočenik logora Armije R BiH u Bugojnu, na godišnjicu razmjene koju je dočekao s još 293 zatočenika, Bugojanac Josip Kalaica predstavio je dvije svoje kniige koje govore o ratnoj tematici i stradanju bugojanskih Hrvata, ne samo ljudskoj patnji i progonu već i onoj materijalnoj čiji je cilj bio uništavanjem imovine zalediti rezultate etničkog čišćenja..
U pitanju su knjige "Poginuli, nasilno odvedeni i nestali u Domovinskom ratu, Bugojno 1991.-1996.", te knjiga „Porušeno sve hrvatsko za i nakon sukoba Armije BiH i HVO-a u bugojanskim župama i dijelu župe Pećine“.
Knjige su tiskane u nakladi Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata BiH, jednako kao i knjiga koju je Kalaica objavio 2014. godine. Zajedno čine troknjižje u kojem su dokumentirana stradanja bugojanskih Hrvata u Domovinskom ratu, istaknuo je na predstavljanju posljednje dvije knjige, prve koja je tiskana 2020. i posljednje koje je nedavno izašla iz tiska, među ostalim i uz potporu Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH, te ministra vanjskih i euroskih poslova RH Gordana Grlića Radmana.
U prepunoj dvorani župnog ureda u Bugojnu, predstavljanju knjiga, uz ostale, nazočila je Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH.
„Pred nama je knjiga koja i onima koji misle da znaju puno o ratu, donosi mnoštvo novih podataka i činjenica o razornoj snazi zla koje je u proteklom ratu pogodilo Hrvate Bugojna. Knjiga donosi mnoštvo dokumenata koji su ujedno i dokazi zločina, među ostalim i dijelove dnevnika predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna Dževada Mlaće o likvidacviji ratnih zarobljenika, ali i citat da s HVO-om nema pregovora i da sve hrvatsko treba uništiti“, kazao je prof. Ivica Šarac, ravnatelj Dokomentacijskog centra zapitavši se i da li bi nepravomoćna presuda Nisvetu Gasalu, jednom od osmorice optuženih za zločine nad Hrvatima Bugojna o postojanju Udruženog zločinačkog podhvata bila potvrđena da su pravosuđu BiH bili dostupni dokazi koje je Kalaica prikupio i objavio u knjizi "Poginuli, nasilno odvedeni i nestali u Domovinskom ratu, Bugojno 1991.-1996.".
Prof. dr. Zdenko Klepić, rodom Bugojanac koji je uz Ivu Lučića recezent knjige naglasio je kako je autor dokumentaristički prikazao što se sve događalo u ratu, jezikom činjenica i dokumenata, lišenog osobnog bolnog iskustva.
„Autor je priložio dokumente u kojima sve piše i iz kojih se može iščitati što se sve događalo. On ne piše o svojim istinama nego dokumentima govori o činjenicama što se točno događalo, ostavljajući čitatelju da donese svoj sud i svoje viđenje“, istaknuo je Klepić navodeći kako je dokumentacija skupljana godinama za što je trebalo puno motivacije, energije, ali i hrabrosti, te da će biti nezaobilazno štivo svima koji se budu bavili zločinima nad Hrvatima Bugojna od sudskih istražitelja do povjesničara.
O knjizi je govorio i fra Tomislav Brković koji je publikaciju koja sadrži 759 stranica grafički oblikovao. Kao svećenik i franjevac istaknuo je važnost sjećanja koje se mora temeljici na činjenicama i istini, a koji kao takvi ostaju dio kolektivnog identiteta. O knjizi je govorio i sam autor Josip Kalaica, zahvalivši se svima koji su pomogli da ugleda svjetlo dana, među ostalim i preminulom ravnatelju Dokumentacijskog centra Željku Ragužu.
„Knjiga koja govoru o stranju Hrvata podijeljena je u nekoliko poglavlja, od podataka o stradalim, razmjeni, ekshumacijama i reekshumacijama, fotografijama s identifikacija, do podataka o nestalim, te popisa mudžahedina koji su bili na Rostovu. Ona je moj pokušaj prikazati sve razmjere stradanja i zločina kako se oni više nikad i nikome ne bi ponovili, pisana je s nadom u pronalazak svih naših nestalih i logoraša koji su nasilno odvedeni i civila“, kazao je autor Josip Kalaica.
O razmjerima stradanja, ali onim materijalne prirode govori njegova druga publikacija „Porušeno sve hrvatsko za i nakon sukoba Armije BiH i HVO-a u bugojanskim župama i dijelu župe Pećine“. Na autoru svojestven dokumentaristički način na 640 stranica s mnoštvom fotografija uz procjene stručnjaka građevinske struke procjenjena je vrijednost uništene imovine bugojanskih Hrvata.
Među ostalim 1810 obiteljskih kuća, te mnoštva gospodarskih objekata. Samo njihova vrijednost, bez sakralnih objekata, grobalja i kapelica, procjenjena na 350 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka. Pridoda li se i interijer srušene i nakon rata pljačkane imovine onda taj iznos prelazi pola milijarde KM, mišljenja je autor.
„Iz knjige se da jasno zaključiti da uništavanje imovine u vlasništvu Hrvata u Bugojnu nije bilo sporadičan eksec već dio strategije spriječavanja povratka s ciljem zamrzavanja rezultata etničkog čišćenja“, kazao je prof. dr. Zdenko Klepić. U prilog ovoj tvrdi ide i činjenica da je u Bugojnu postojala Agencija za otkup građevinskog matetijala koja koja je radila i dugo nakon rata.
„Kao primjer višegodišnjeg uništavanja i pljačke hrvatske imovine naveo bi selo Zoovac u kojemu su sve kuće do Daytona imale krovove. Poslije njega svi su krovovi skunuti“, kazao je Kalaica govoreći o svojoj drugoj publikaciju u kojoj je dokumentirao razmjere uništavanja imovine čiji su vlasnici bugojanski Hrvati.
Sve tri njegove publikacije jasno i nedvosmisleno, uz mnoštvo činjenica i dokumenata, prikazuju razmjere etničkog čišćenja Bugojna, progona i zločina, ali i sustavnog uništavanja i pljačke imovine u vlasništvu Hrvata i Katoličke crkve.
Na potezu je bh. pravosuđe koje je dosad za zlopčine donijelo samo osam presuda, a procesuirani su uglavnom nižerangirani u lancu odgovornosti dok su nalogodavci i kreatori i dalje na slobodi, a donedavno su obnašali i važne ministarske dužnosti.
artinfo.ba
