Foto: Arhiva
Danas se navršavaju tri desetljeća od prvog masovnog zločina kojeg su pripadnici Armije R BiH počinili nad Hrvatima Lašvanske doline, zločina u selu Dusina čija je žrtva pored devetoro Hrvata i jedan Srbin koji se sa suprugom nakon progona iz Zenice sklonio u Dusinu.
S ciljem presijecanja komunikacije između Zenice i Busovače na koju je Armija R BiH početkom 1993. godine započela agresiju u mjestu Dusina koje se smjestilo u dolini Lašve, koje teritorijalno pripada Zenici, dok je crkveno dio župe Busovača, 26. siječnja 1993. godine upadaju pripadnici 7. Muslimanske brigade na čelu sa zapovjednikom Šerifom Patkovićem.
Po dolasku u selo ubijaju Franju Rajića i Draženka Kegelja, a krvavi pohod nastavljaju zarobljavajem, mućenjem i ubijajanjem lokalnog stanovništva na okrutne načine. Među ostalim, jednoj od žrtava Zvonku Rajiću vade srce, a prema iskazima svjedoka to je učinio Šerif Patković osobno koji nakon rata u bošnjačkoj javnosti uživa ugled patriote i branitelja BiH.
Tek prošle godine iz Tužiteljstva BiH stižu naznake da bi Patković trebao biti obuhvaćen optužnicom za zločine u Dusini, prije svih za ubojstvo Zvonka Rajića. Za ovaj zločin na 14 godina zatvora dosad je osuđen jedino Vehid Subotić zvani Geler koji je je izdvojio osam civila hrvatske nacionalnosti, proveo ih do jedne kuće i naredio pripadnicima čete da ih ubiju. Ubijeni su bili u poodmakloj životnoj dobi, nakon što su zarobljeni pripadnici Hrvatskog vijeća obrane predali oružje.
Civili nakon upada Patkovićeve 7. Muslimanske brigade i pripadnika Škorpiona kojima je zapovijedao Vehib Šehović, spas pokušavaju naći po podrumima obiteljskih kuća. Po ulasku u selo pripadnici Armije R BiH ih zarobljavaju i zatvaraju u obiteljsku kuću Stipe Kegelja. Uz maltretiranja, dio civila koriste kao živi štit kako bi na predaju prisilili sedmoricu pripadnika HVO-a koji su u to vrijeme bili na položaju na obližnjem lokalitetu Brdo.
Jedan od zarobljenih iz živog štita Mladen Kegelj odveden je o obližnji mejtef gdje je preminuo od posljedica zlostavljanja. I ostalim je uskoro rečeno da izađu iz kuće Stipe Kegelja. Od njih devet, od kojih su samo troje bili pripadnici HVO-a, pred kućom ih je strijeljano šest, Miljenko Rajić je odveden u nepoznatom pravcu, a dvoje preživjelih nakon ranjavanja najprije su vraćeni u kuću Stipe Kegelja da bi potom bili odvedeni u obližnje selo Lašvu, te pušteni dan kasnije.
Tijela ubijenih naknadno su prebačena preko Zenice u župu Čajdraš, te u Busovaču gdje su pokopani. Od ubijenih 10 osoba njih pet bili su članovi obitelji Kegelj – Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj i Vinko Kegelj, te Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Dva tjedna poslije pokolja, 3. veljače 1993., pokopana su tijela ubijenih na groblju u Busovači.
Pored toga što je prvi masovni zločin kojeg je Armija BiH počinila u Lašvanskoj dolini, Dusina je i ogledni primjer etničkog čišćenja, Hrvati u Dusini bili su enklava u bošnjačkom okruženju, od 70-ak ljudi ukupno, od čega ih je vrlo malo bilo vojno sposobnih. Otprilike 80% stanovništva napadnutoga naselja činili su Bošnjaci, dok su Hrvati činili približno 20% stanovnika.
U Dusini danas ne živi niti jedan Hrvat.
Notra.ba
