Papa je najprije objasnio kako je svetopisamski redak kao naslov poruke "u oprjeci s onim što svijet misli o toj životnoj dobi, ali i sa stavom rezignacije nekih od nas, starijih osoba, koji žive s malo nade i ne očekuju više ništa od budućnosti".

Ukazao je potom kako se mnogi starosti boje. "Smatraju je nekom vrstom bolesti s kojom je bolje izbjegavati svaki kontakt: misle da nas se stari ljudi ne tiču i da je poželjno držati ih što je dalje moguće, možda okupljene zajedno, u strukturama koje brinu o njima i štite nas od toga da mi sami preuzmemo na sebe odgovornost za njihove brige", napisao je papa Brgoglio uputivši kako je to "kultura odbacivanja", nasuprot svetopisamskom poimanju da su starije osobe živi znakovi dobrohotnosti Boga. "Blagoslovljena kuća u kojoj živi starija osoba! Blagoslovljena obitelj u kojoj se starije poštuje!", istaknuo je.

O starosti treba učiti

Zatim je pojasnio kako je o starosti potrebno učiti. "S jedne strane smo u napasti tjerati od sebe starost skrivajući svoje bore i pretvarajući se da smo vječno mladi; s druge strane, čini se da nemamo drugog izbora nego živjeti razočarani i pomiriti se s tim da nemamo više 'plodove koje možemo donijeti'", naveo je Papa te upozorio na napast osjećaja beskorisnosti kod starijih iz koga proizlazi molitva Psalma: "Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, / ne zapusti me!" (71,9). Stoga je pojasnio kako isti psalam potiče na nadu otkrivajući kako je starenje "dar dugog života" i blagoslov.

"Zato se moramo brinuti za sebe i naučiti živjeti aktivnu starost, također s duhovnoga gledišta, njegujući svoj unutarnji život marljivim čitanjem Božje riječi, svakodnevnom molitvom, redovitim pristupanjem sakramentima i sudjelovanjem u bogoslužju", potaknuo je Sveti Otac ukazavši i na važnost njegovanja odnosa u obitelji, s djecom, unucima, siromasima i patnicima. "Sve to će nam pomoći da se ne osjećamo kao puki promatrači u kazalištu svijeta, da se ne ograničavamo na 'gledanje s balkona', na 'virenje kroz prozor'. Ako umjesto toga izoštrimo svoja osjetila da prepoznaju Gospodinovu prisutnost, bit ćemo kao 'zelena maslina u domu Božjem' (usp. Ps 52, 10) i moći ćemo biti blagoslov onima koji žive s nama", istaknuo je.

U službi "revolucije nježnosti"

Potom je Papa ukazao da je starost vrijeme u kome treba i dalje donositi plodove upravljajući pogled u budućnost, ostvarujući duhovnu "revoluciju nježnosti". Uputio je i da svijet prolazi kroz vrijeme teške kušnje obilježene pandemijom i ratom, što pak ne smije u zaborav baciti i druge oblike nasilja. Odatle je ukazao na potrebu duboke promjene i obraćenje u kojoj bake, djedovi i starije osobe imaju odgovornost "naučiti žene i muškarce našeg vremena da na druge gledaju istim razumijevanjem i pogledom punim ljubavi kojim mi gledamo svoje unuke".

"Jedan od plodova koji smo pozvani donijeti jest briga za svijet. 'Svi smo bili u krilu naših djedova i baka koji su nas držali u naručju'; ali danas je vrijeme da – uz konkretnu pomoć ili čak samo molitvu – zajedno s vlastitima na koljenima držimo brojne preplašene unuke koje još ne poznamo, a koji možda bježe ili pate zbog rata. Čuvajmo u svojemu srcu – kao što je to učinio Sveti Josip, taj nježan i brižan otac – mališane iz Ukrajine, Afganistana, Južnog Sudana…", napisao je Papa istaknuvši kako stariji trebaju posvjedočiti "onima koji se zavaravaju da u suprotstavljanju mogu pronaći osobno ispunjenje i uspjeh", kako je sreća "kruh koji se zajedno blaguje". Odatle je pojasnio kako se "revolucija nježnosti" postiže putem molitve. "Naša zaufana molitva može mnogo: može pratiti bolni vapaj onih koji trpe i pomoći da dođe do promjene u srcima. Možemo biti 'stalni zbor velikog duhovnog svetišta, gdje molitva prošnje i pjesma hvale podupiru zajednicu koja radi i bori se na poprištu života'", naglasio je Sveti Otac te završno pojasnio kako je Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba prigoda zajedništva. "Pozivam vas da taj Dan naviještate u svojim župama i zajednicama; da posjetite najusamljenije starije osobe, u njihovu domu ili u domovima u koje su smješteni. Potrudimo se da nitko ne proživi taj dan u samoći. Imati nekoga za čekati može unijeti promjenu u životu onima koji više ne očekuju ništa dobro od budućnosti; i iz ovog prvog susreta može se roditi novo prijateljstvo. Posjećivanje usamljenih starijih ljudi je djelo milosrđa u naše vrijeme!", istaknuo je Rimski prvosvećenik zazvavši Gospu, Majku nježnosti, "da nas sve učini tvorcima revolucije nježnosti, kako bismo zajedno oslobodili svijet od sjene samoće i zloduha rata".

KT