Prvi zločin nad Hrvatima u općini Konjic pripadnici bošnjačke Armije RBiH počinili su na katoličku svetkovinu Blagovijesti, 25. ožujka 1993. u Orlištu. Bio je tada i prvi dan Ramazanskog bajrama.
Okrutno su ubili četiri starija hrvatska civila među kojima i osam godina nepokretnu i u invalidskim kolicima Anđu Kostić. Selo su temeljito opljačkali, a zatim spalili. Odvučeni su poljoprivredni strojevi, a stoka i druge vrijedne stvari završile su u susjednim muslimanskim selima. Ovaj recept korišten je i u kasnijim osvajanjima hrvatskih sela u Klisu i drugim dijelovima općine Konjić, prenosi Nedjelja.ba.
Budući da su bila pokrivena velikim snijegom unakažena tijela Ivana i Anđe Kostić pronađena su nakon tjedan, a Janje i Branka Kostića nakon 15 dana i pokopana su u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu. Tijela su pronađena ukočena i unakažena noževima i metcima. Prilog o ovom gnusnom činu se može naći na Youtubeu.
Nažalost, ovaj zločin bio je tek početak etničkog čišćenja hrvatskog naroda u općinama Konjic i Jablanica.
Pročitajte dio svjedočenja Ivke Kostić o ratnom zločinu u Orlištu koje se može naći, između ostaloga, i na Facebook stranici Vrci-Klis/Konjic: “Nekoliko dana uoči zločina dolazili su muslimanski vojnici do sela i izazivali nas psovanjem hrvatske majke. Bili su to Muslimani iz susjednih sela Gobelovine i Raotića. Verbalne provokacija u nama su izazvale strah. Čuvali smo stražu i sakrivali vrjednije stvari. Sa strepnjom smo očekivali što će se dogoditi jer im se nismo bili u stanju usprotiviti, pošto smo gotovo svi bili goloruki, stari i bolesni. Muslimansku vojsku predvodio je Mirsad Bajraktarević iz susjednog sela Lokve. U Orlište, koje je na Blagovijest i muslimanski prvi dan Ramazanskog bajrama osvanulo u magli, muslimanski vojnici su upali ujutro sa svih strana. Malo prije njihova napada moj sin Mijo je došao s linije presvući se. Selo je čuvalo 15 vojnika HVO-a. Bilo je to nedovoljno za muslimansku bujicu vojnika koja je nadirala sa svih strana poput osica. Moj Branko, Ivan, Anđa i Janja nisu uspjeli pobjeći (…) Okrutno su ih ubili. Kuće i štale su zapalili, stoku otjerali (…) U selu su sve opljačkali i spalili. Ubili su mi supruga Branka, zapalili kuću i štalu te otjerali 57 ovaca, osmero goveda i konja. Mi sumnjamo da su to opljačkali Muslimani iz Raotića (…) Izišla sam zajedno s još nekoliko Hrvata preko planine Bokševice. Sin Mijo je sa Žitača izišao s vojskom 7. srpnja 1993. pod okriljem mraka i kiše putem koji je vodio preko planine Bokševice i sela Bukovice i Kučana do Prozora i Mostara gdje živimo kao prognanici.”
Na kraju, bitno je napomenuti kako se ovaj zločin dogodio u vrijeme “primirja” i u nazočnosti nacionalno mješovitog povjerenstva koje su predvodili Slavko Puljić i Muhamed Cero.
