Umjesto institucionalne, potraga za nasilno odvedenim logorašima prepuštena je slučaju
Na blagdan Svetog Josipa koji pada 19. ožujka bivši zatočenici logora „Stadion“ Armije R BiH proslavit će svoj drugi rođendan. 294 hrvatska zatočenika preživjela su punih osam mjeseci zatočeništva u neuvjetnim prostorima, ispod tribina NK „Iskre“ u Bugojnu, uz svakodnevne torture , izgladnjivanja, premlaćivanja, prisilno vađenje krvi i odvođenje na crte bojišnice gdje su služili kao živi štit. Razmijenjeni su 19. ožujka 1994. godine. „To je za nas preživjele definitivno drugi rođendan jer nakon dugih osam mjeseci dočekali smo razmjenu i susret sa svojim najmilijim“, kaže Marijo Mostarac, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojna. U pozivnici Udruge logoraša za obilježavanje 28. obljetnice razmjene je i kratko podsjećanje na događaje koji su prethodili otvaranju desetine logora u Bugojnu. Početak je vezan za srpanj 1993. godine kada Armija R BiH ojačana borcima iz islamskih zemalja započinje agresiju i progon hrvatskog i srpskog stanovništva iz Bugojna. Hrvata je iz ovog srednjobosanskog grada protjerano oko 15 tisuća, a oko dvije tisuće njih prošlo je torture logora Armije R BiH od kojih su najzloglasniji bili Gimnazija, Bh. banka i Stadion. Preživjeti sve torture i dočekati razmjenu povod je dostojanstvenoj proslavi koju već 28 godina organiziraju preživjeli. I ove će godine kao i prethodnih odati počast poginulim i nestalim najprije polaganjem vijenaca pred Spomen obilježjem u Gradskom katoličkom groblju Sultanovići, a potom će se u bugojanskoj župnoj crkvi služiti misa za sve poginule i nestale hrvatske branitelje Bugojna.
Obljetnica razmjene 294 hrvatska logoraša kojima je logor „Stadion“ bio zadnja stanica prije razmjene, događaj je na kojemu se miješaju radost i tuga. Radost onih koji su preživjeli, a tuga zbog onih koji nisu izdržali torture logora Armije R BiH opisane u jednoj od rijetkih optužnica koje je zbog zločina nad hrvatskim ratnim zarobljenicima podiglo pravosuđe BiH kao „normalnom ljudskom umu nezamislive“. Dan je to kada se preživjeli na poseban način sjećaju i nasilno odvedenih hrvatskih logoraša. Od njih 21 koliko ih je u ljeto i jesen 1993. godine odvedeno u nepoznato, za tijelima njih 15 još se traga. „Uz naše prisjećanje na radostan trenutak razmjene, uvijek se s tugom sjećamo i naših nestalih. Za razliku od prošle godine kada se u nama probudila nada da ćemo nakon pronalaska tijela četiri nestala na Rostovu u ljeto 2020. godine, pronaći i ostale, ta nada opet polako umire. Nažalost, ona ovisi o slučaju. Prošle godine nitko nije kopao za vikendicu na Rostovu pa nisu ni pronađene kosti naših nestalih “, kaže Mostarac. On kao i većina preživjelih vjeruje da upravo Rostovo krije posmrtne ostatke i preostalih 15 hrvatskih logoraša iz famozne skupine od 21 nestalog. Podsjećamo, dva su tijela pronađeno nekoliko godina nakon rata u Bugojno, a četiri Zorana Galića, Dragana Miličevića, Ante Markulja i Franje Jezidžića, prije nepune dvije godine na Rostovu. „Umjesto institucionalne, imamo potragu koja je prepuštena slučaju jer u Bugojnu i dalje vlada zavjet šutnje kad su u pitanju kosti naših nestalih jer glavni akteri zločina još nisu izvedeni pred lice pravde“, kaže Mladen Kajić, predsjednik Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna.
Glavnim kreatorima zločina i progona , odnosno etničkog čišćenja ovog grada u sklopu kojeg su bili otvoreni i logori za Hrvate, bugojanski Hrvati smatraju Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna i Selmu Cikotića, ratnog zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije R BiH i aktualnog ministra sigurnosti BiH. Sve dok su Mlaćo i Cikotić na slobodi, potraga za tijelima preostalih 15 nasilno odvedenih logoraša bit će prepuštena slučaju budući da je lokalitet Rostova ogroman i teško je pronaći tijela bez pouzdanih informacija o lokalitetima koji ih kriju. Upravo Cikotić koji je nestale trebao prebaciti u Zenicu uvjereni su Hrvati Bugojna, ima pouzdane podatke gdje su završili nestali čija se tijela kao dokaz zločina pomno skrivaju skoro 29 godina. Cikotić je, prema pisanju medija, uoči obljetnice razmjene odlučio otputovati Mekku i obaviti islamsko hodočašće umru. Teško da će ijedno hodočašće sprati krv s Cikotićevih ruku i oprati savjest čovjeka koji tolike godine skriva dokaze zločina, tijela ubijenih hrvatskih logoraša te na taj način produžuje agoniju njihovih obitelji.
Artinfo.ba
