Svečanost u Vitezu

zp vitez zastave vojska

ZP Vitez dokazuje da su Hrvati prije svih imali udružen plan obrane BiH od srpske agresije

      Misom zadušnicom u crkvi sv. Juraja u Vitezu koja će biti služena u 11 sati, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred Spomen obilježjem ispred zgrade općine Vitez u 12 sati te Svečanom akademijom koja počinje u 12 i 30 u kino sali Hrvatskog doma u Vitezu, Hrvati središnje Bosne danas će obilježiti 30. obljetnicu osnutka Zbornog područja HVO-a Vitez.  Na čelu organizacijskog odbora obilježavanja ovog događaja je Udruga nositelja ratnih odličja HVO HB Srednjobosanske županije. Tri desetljeća od osnutka ZP Vitez prilika je podsjetiti na okolnosti udruživanja Hrvata središnje Bosne radi obrane od srpske agresije ali i na trnovit ratnih put na kojem su mnogi pripadnici postrojbi HVO-a koje su činile ZP Vitez ostavili živote i dijelove tijela omogućivši svojemu narodu opstanak na ovom području.  Cijenu opstanka u središnjoj Bosni Hrvati su platili životima oko tri tisuće branitelja, dok je njih oko sedam tisuća lakše ili teže ranjeno.

Svjesni da će srpska agresija nakon kratkotrajne epizode u Sloveniji  i krvavog rata koji je bjesnio Hrvatskom  neminovno zahvatiti i BiH, politički čelnici hrvatskog naroda uz podršku najhrabrijih i najodvažnijih hrvatskih sinova, čak i prije referenduma o neovisnosti BiH poduzimaju mnoštvo koraka ka organiziranju u to vrijeme nenaoružanog naroda u vojsku koja će se vrlo brzo suprotstaviti četvrtoj vojnoj sili svijeta, Jugoslavenskoj narodnoj armiji. U aktivnostima na organiziranju i jačanju vojnih postrojbi hrvatskog naroda, uz Hercegovinu i Posavinu, prednjače  Hrvati središnje Bosne. Dva dana prije referenduma o neovisnosti i više od mjesec dana prije službenog osnivanja Hrvatskog vijeća obrane kao legitimne vojne sile hrvatskog naroda u BiH, u Vitezu se 27. veljače 1992. godine uspostavlja regionalni stožer „Operativna zona Vitez“ u čiji sastav ulaze postrojbe formirane u Usori, Žepču, Zenici, Kaknju, Varešu, Sarajevu, Kreševu, Fojnici ,Kiseljaku, Busovači, Vitezu, Novom Travniku, Travniku i Jajcu. Osnivanje i udruživanje postrojbi hrvatskog naroda u regionalni stožer, prije referenduma o neovisnosti BiH dokazuje, kažu nam sudionici događaja iz tog vremena, da su Hrvati imali udružen plan. U pitanju je plan obrane BiH od srpske agresije. Da su upravo Hrvati prvi su stali na branik BiH dokazuje i osnivanje ZP HVO-a Vitez, kao jednog od prvih regionalnih stožera obrane u BiH.

 

IMG-7e69a48f294d664c7953c7a7b2cc26c7-V.jpg

 

JNA vrlo brzo počinje s planom agresije na BiH  i u središnjoj Bosni zauzimajući neke od strateških pozicija, plato Galice na Vlašiću te prijevoje Kobiljača kod Kiseljaka i Komar prema Donjem Vakufu i Jajcu. Nakon pada Kupresa u travnju 1992. godine središnja Bosna je blokirana, a jedini put kojim je povezana s Hercegovinom bio je preko Vran planine. Srpske snage u svibnju zauzimaju i Doboj te Komušinu i tako od Posavine odsijecaju Žepče i Usoru. Postrojbe regionalnog stožera uzvraćaju udarac agresoru. U poznatoj bitci na „Putnikovom brdu“ 110 brigada HVO Usora u snažnom protuudaru uspijeva zaustaviti JNA i VRS nanoseći im ogromne gubitke te uspostavlja čvrstu crtu obrane i sprječava  daljnji prodor agresora dolinom rijeke Bosne. U Lašvanskoj dolini na strateškom pravcu Komar-Vlašić uspješno se  sprječava prodor JNA te time blokira  i prolazak ka jugu. Istovremeno od JNA se preuzimaju vojarne  u Travniku, Novom Travniku,Busovači, Vitezu , Zenici i Kiseljaku. U znak odmazde zrakoplovi JNA u više navrata raketiraju prostore Usore i Žepča, a zatim i Busovače, Viteza i Novog Travnika. U ljeto 92. sa sjevera i sjeveroistoka stižu novi valovi izbjeglica i prognanih, a srpske snage zauzimaju Kotor Varoš te nakon zločina i progona Hrvata iz tog kraja,  težišno svoje napade usmjeravaju na  Jajce i Dobretiće. Operativna zona Vitez upućuje svježe snage iz Kiseljaka, Kreševa, Fojnice, Busovače, Viteza, Zenice i Travnika kao ispomoć u obrani hrvatskim braniteljima Jajca. Dok HVO brani središnju Bosnu od srpske agresije, Armija R BiH ima sasvim druge planove.  U jesen 1992. godine u više mjesta  dolazi  do najprije incidenata, a uskoro i do napada Armije  R BiH na postrojbe HVO, često sprječavajući odlazak hrvatskih branitelja na crte obrane prema VRS.  Ovakvim je potezima  muslimansko čelništvo u Sarajevu najavilo ciljeve postrojbi Armije R BiH, a to su progon Hrvata iz središnje Bosne, a ne borba protiv VRS i JNA s kojom su dugo nakon početka agresije na BiH blisko surađivali. Uslijedio je slom obrane Jajca i Pougarja. Uporedo s pružanjem otpora srpskom agresoru preustrojavaju se vojne postrojbe. Općinski stožeri HVO prerastaju u brigade, a Operativna zona Vitez prerasta  i ustrojava se kao Zborno područje HVO Vitez.

ZP Vitez nakon otpora srskom agresoru čeka novi i još krvaviji rat, s daleko brojnijom Armijom R BiH ojačanom tisućama boraca iz islamskih zemalja pod čijim su snažnim ideološkim uvjerenjem djelovali. Krajem siječnja 1993. godine Armija R BiH provodi akciju presijecanja komunikacije Kiseljak – Busovača  te zauzimanja šireg područje Kaćuna i Bilalovca čime fizički razdvaja Lepeničku od Lašvanske doline. Zarobljavajući pripadnike HVO i inženjerijske strojeve  na takozvanom putu spasa od Fojnice prema Rami,  zauzimanjem hrvatskih sela u dolini male Neretve te ovladavanjem  prijevoja i hrvatskih sela Rostova i Sebešića prekinute su sve veze prema Uskoplju  i Bugojnu te dalje prema Hercegovini. Ovim operacijama Armija R BIH veći dio središnje Bosne dovodi  u potpuno okruženje. Sredinom travnja 1993 godine angažirajući ogromne snage A RBiH počinje sa otvorenom agresijom na hrvatska područja u Središnjoj Bosni.  Slijede progoni Hrvata iz Zenice, Travnika, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Vareša praćeni stravičnim zločinima nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a. Granata s položaja Armije R BiH u lipnju 1993. ubija osmero djece u Vitezu, stravični zločini počinjeni su i nad Hrvatima u Križančevu Selu, Buhinim Kućama te brojnim drugim mjestima. Silina napada i razmjeri stradanja najbolje su vidljivi u Travniku kada je samo u jednom danu, krvavog 08. lipnja 1993. godine poginulo 137 hrvatskih branitelja i civila. Njih 37 je zarobljeno i strijeljano u Bikošama, a tijela svih žrtava još nisu pronađena ni dostojno pokopana, jednako kao ni posmrtni ostatci 15 Hrvata iz skupine od 21 nasilno odvedenog logoraša Bugojna koji su nakon odvođenja u ljeto i jesen 1993. godine kao dokazi zločinačkog plana etničkog čišćenja Bugojna pomno skriveni, po svemu sudeći na padinama Rostova.

IMG-bfbc5a9adee3ee297fb69505c2edf042-V.jpg

 

 

Nakon što plaćaju visoku cijenu opstanka Hrvata u središnjoj Bosni, pripadnici postrojbi HVO-a okupljeni u ZP Vitez iz kojih preustrojem nastaju 3. Gardijska brigada „Jastrebovi“ i 3. Zdrug HVO-a nastavljaju nakon Washintonskog sporazuma kojim je  u proljeće 1994. godine  zaustavljen rat Hrvata i Bošnjaka, ratni put sudjelujući u svim važnijim vojno redarstvenim operacijama kojima su stvarani preduvjeti prestanku rata u BiH. Od ratišta u Kupresu, Glamoču i Jajcu do vojno redarstvenih operacija u kojima su zajedno s Hrvatskom vojskom stvarali uvjete za trajan mir na ovim prostorima i potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma koji je 1995. godine označio kraj ratnih sukoba u BiH. Prvi na braniku BiH pripadnici postrojbi ZP  HVO-a  Vitez ostali su na braniku svojeg naroda i domovine BiH do zadnjeg dana što im sudeći prema odnosu političkog Sarajeva, bošnjačkih medija i međunarodne javnosti na koju su navedeni imali ogroman utjecaj, nikad nije oprošteno. Očituje se to u neprimjerenom etiketiranju svih pripadnika HVO-a dijelom „zločinačkog“ plana, ali i nepriznavanjem presudne uloge koju su postrojbe ZP HVO-a Vitez odigrale u obrani BiH.    

AP/artinfo.ba

     

 

ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
Svečanost u Vitezu

zp vitez zastave vojska

ZP Vitez dokazuje da su Hrvati prije svih imali udružen plan obrane BiH od srpske agresije

      Misom zadušnicom u crkvi sv. Juraja u Vitezu koja će biti služena u 11 sati, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred Spomen obilježjem ispred zgrade općine Vitez u 12 sati te Svečanom akademijom koja počinje u 12 i 30 u kino sali Hrvatskog doma u Vitezu, Hrvati središnje Bosne danas će obilježiti 30. obljetnicu osnutka Zbornog područja HVO-a Vitez.  Na čelu organizacijskog odbora obilježavanja ovog događaja je Udruga nositelja ratnih odličja HVO HB Srednjobosanske županije. Tri desetljeća od osnutka ZP Vitez prilika je podsjetiti na okolnosti udruživanja Hrvata središnje Bosne radi obrane od srpske agresije ali i na trnovit ratnih put na kojem su mnogi pripadnici postrojbi HVO-a koje su činile ZP Vitez ostavili živote i dijelove tijela omogućivši svojemu narodu opstanak na ovom području.  Cijenu opstanka u središnjoj Bosni Hrvati su platili životima oko tri tisuće branitelja, dok je njih oko sedam tisuća lakše ili teže ranjeno.

Svjesni da će srpska agresija nakon kratkotrajne epizode u Sloveniji  i krvavog rata koji je bjesnio Hrvatskom  neminovno zahvatiti i BiH, politički čelnici hrvatskog naroda uz podršku najhrabrijih i najodvažnijih hrvatskih sinova, čak i prije referenduma o neovisnosti BiH poduzimaju mnoštvo koraka ka organiziranju u to vrijeme nenaoružanog naroda u vojsku koja će se vrlo brzo suprotstaviti četvrtoj vojnoj sili svijeta, Jugoslavenskoj narodnoj armiji. U aktivnostima na organiziranju i jačanju vojnih postrojbi hrvatskog naroda, uz Hercegovinu i Posavinu, prednjače  Hrvati središnje Bosne. Dva dana prije referenduma o neovisnosti i više od mjesec dana prije službenog osnivanja Hrvatskog vijeća obrane kao legitimne vojne sile hrvatskog naroda u BiH, u Vitezu se 27. veljače 1992. godine uspostavlja regionalni stožer „Operativna zona Vitez“ u čiji sastav ulaze postrojbe formirane u Usori, Žepču, Zenici, Kaknju, Varešu, Sarajevu, Kreševu, Fojnici ,Kiseljaku, Busovači, Vitezu, Novom Travniku, Travniku i Jajcu. Osnivanje i udruživanje postrojbi hrvatskog naroda u regionalni stožer, prije referenduma o neovisnosti BiH dokazuje, kažu nam sudionici događaja iz tog vremena, da su Hrvati imali udružen plan. U pitanju je plan obrane BiH od srpske agresije. Da su upravo Hrvati prvi su stali na branik BiH dokazuje i osnivanje ZP HVO-a Vitez, kao jednog od prvih regionalnih stožera obrane u BiH.

 

IMG-7e69a48f294d664c7953c7a7b2cc26c7-V.jpg

 

JNA vrlo brzo počinje s planom agresije na BiH  i u središnjoj Bosni zauzimajući neke od strateških pozicija, plato Galice na Vlašiću te prijevoje Kobiljača kod Kiseljaka i Komar prema Donjem Vakufu i Jajcu. Nakon pada Kupresa u travnju 1992. godine središnja Bosna je blokirana, a jedini put kojim je povezana s Hercegovinom bio je preko Vran planine. Srpske snage u svibnju zauzimaju i Doboj te Komušinu i tako od Posavine odsijecaju Žepče i Usoru. Postrojbe regionalnog stožera uzvraćaju udarac agresoru. U poznatoj bitci na „Putnikovom brdu“ 110 brigada HVO Usora u snažnom protuudaru uspijeva zaustaviti JNA i VRS nanoseći im ogromne gubitke te uspostavlja čvrstu crtu obrane i sprječava  daljnji prodor agresora dolinom rijeke Bosne. U Lašvanskoj dolini na strateškom pravcu Komar-Vlašić uspješno se  sprječava prodor JNA te time blokira  i prolazak ka jugu. Istovremeno od JNA se preuzimaju vojarne  u Travniku, Novom Travniku,Busovači, Vitezu , Zenici i Kiseljaku. U znak odmazde zrakoplovi JNA u više navrata raketiraju prostore Usore i Žepča, a zatim i Busovače, Viteza i Novog Travnika. U ljeto 92. sa sjevera i sjeveroistoka stižu novi valovi izbjeglica i prognanih, a srpske snage zauzimaju Kotor Varoš te nakon zločina i progona Hrvata iz tog kraja,  težišno svoje napade usmjeravaju na  Jajce i Dobretiće. Operativna zona Vitez upućuje svježe snage iz Kiseljaka, Kreševa, Fojnice, Busovače, Viteza, Zenice i Travnika kao ispomoć u obrani hrvatskim braniteljima Jajca. Dok HVO brani središnju Bosnu od srpske agresije, Armija R BiH ima sasvim druge planove.  U jesen 1992. godine u više mjesta  dolazi  do najprije incidenata, a uskoro i do napada Armije  R BiH na postrojbe HVO, često sprječavajući odlazak hrvatskih branitelja na crte obrane prema VRS.  Ovakvim je potezima  muslimansko čelništvo u Sarajevu najavilo ciljeve postrojbi Armije R BiH, a to su progon Hrvata iz središnje Bosne, a ne borba protiv VRS i JNA s kojom su dugo nakon početka agresije na BiH blisko surađivali. Uslijedio je slom obrane Jajca i Pougarja. Uporedo s pružanjem otpora srpskom agresoru preustrojavaju se vojne postrojbe. Općinski stožeri HVO prerastaju u brigade, a Operativna zona Vitez prerasta  i ustrojava se kao Zborno područje HVO Vitez.

ZP Vitez nakon otpora srskom agresoru čeka novi i još krvaviji rat, s daleko brojnijom Armijom R BiH ojačanom tisućama boraca iz islamskih zemalja pod čijim su snažnim ideološkim uvjerenjem djelovali. Krajem siječnja 1993. godine Armija R BiH provodi akciju presijecanja komunikacije Kiseljak – Busovača  te zauzimanja šireg područje Kaćuna i Bilalovca čime fizički razdvaja Lepeničku od Lašvanske doline. Zarobljavajući pripadnike HVO i inženjerijske strojeve  na takozvanom putu spasa od Fojnice prema Rami,  zauzimanjem hrvatskih sela u dolini male Neretve te ovladavanjem  prijevoja i hrvatskih sela Rostova i Sebešića prekinute su sve veze prema Uskoplju  i Bugojnu te dalje prema Hercegovini. Ovim operacijama Armija R BIH veći dio središnje Bosne dovodi  u potpuno okruženje. Sredinom travnja 1993 godine angažirajući ogromne snage A RBiH počinje sa otvorenom agresijom na hrvatska područja u Središnjoj Bosni.  Slijede progoni Hrvata iz Zenice, Travnika, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Vareša praćeni stravičnim zločinima nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a. Granata s položaja Armije R BiH u lipnju 1993. ubija osmero djece u Vitezu, stravični zločini počinjeni su i nad Hrvatima u Križančevu Selu, Buhinim Kućama te brojnim drugim mjestima. Silina napada i razmjeri stradanja najbolje su vidljivi u Travniku kada je samo u jednom danu, krvavog 08. lipnja 1993. godine poginulo 137 hrvatskih branitelja i civila. Njih 37 je zarobljeno i strijeljano u Bikošama, a tijela svih žrtava još nisu pronađena ni dostojno pokopana, jednako kao ni posmrtni ostatci 15 Hrvata iz skupine od 21 nasilno odvedenog logoraša Bugojna koji su nakon odvođenja u ljeto i jesen 1993. godine kao dokazi zločinačkog plana etničkog čišćenja Bugojna pomno skriveni, po svemu sudeći na padinama Rostova.

IMG-bfbc5a9adee3ee297fb69505c2edf042-V.jpg

 

 

Nakon što plaćaju visoku cijenu opstanka Hrvata u središnjoj Bosni, pripadnici postrojbi HVO-a okupljeni u ZP Vitez iz kojih preustrojem nastaju 3. Gardijska brigada „Jastrebovi“ i 3. Zdrug HVO-a nastavljaju nakon Washintonskog sporazuma kojim je  u proljeće 1994. godine  zaustavljen rat Hrvata i Bošnjaka, ratni put sudjelujući u svim važnijim vojno redarstvenim operacijama kojima su stvarani preduvjeti prestanku rata u BiH. Od ratišta u Kupresu, Glamoču i Jajcu do vojno redarstvenih operacija u kojima su zajedno s Hrvatskom vojskom stvarali uvjete za trajan mir na ovim prostorima i potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma koji je 1995. godine označio kraj ratnih sukoba u BiH. Prvi na braniku BiH pripadnici postrojbi ZP  HVO-a  Vitez ostali su na braniku svojeg naroda i domovine BiH do zadnjeg dana što im sudeći prema odnosu političkog Sarajeva, bošnjačkih medija i međunarodne javnosti na koju su navedeni imali ogroman utjecaj, nikad nije oprošteno. Očituje se to u neprimjerenom etiketiranju svih pripadnika HVO-a dijelom „zločinačkog“ plana, ali i nepriznavanjem presudne uloge koju su postrojbe ZP HVO-a Vitez odigrale u obrani BiH.    

AP/artinfo.ba

     

 

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2022 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17