Ponosni na branitelje koji nisu osvajali tuđe već branili svoje, gradimo sretniju budućnost u BiH

     Nakon jučerašnjeg pohoda na Zavrtaljku,  izrazito nepristupačnu kotu na planini Zahor koju je hrvatskim braniteljima uspjelo zauzeti 29. siječnja 1994. godine iako ništa nije bilo na njihovoj strani, ni brojnost,  kao ni teren ni vrijeme, program obilježavanja jedne od najbriljantnijih bitaka Domovinskog rata u BiH nastavio se danas u Brestovskom. Podsjećamo, zauzimanjem Zavrtaljke postrojbe HVO-a stvorile su uvjete za spajanje dvije enklave, Lepeničke i Lašvanske, ali i spriječili nove zločine nad Hrvatima u naseljima koja gravitiraju Brestovskom, dijelu općine Kiseljak prema Busovači. Također stvoreni su preduvjeti za oslobađanje teritorija općine Fojnica koje je okupirala Armija R BiH. „Posebna važnost Bitke za Zavrtaljku je što je zaustavila rat na ovom području i jedna je onih koje su prethodile prestanku ratnih sukoba u BiH“, smatra Mladen Mišurić Ramljak, načelnik Kiseljak i jedan od sudionika  pohoda na Zavrtaljku. Ramljak zajedno s izaslanstvom hrvatskih dužnosnika, predstavnicima Udruga proisteklih iz Domovinskog rata Kiseljaka  zajedno s obiteljima poginulih branitelja u bitci za ovu kotu, kao i pripadnicima Oružanih snaga BiH koje baštine tradiciju HVO-a,  bio je među onima koji su se poklonili uspomeni na poginule branitelje naglašavajući važnost njihove žrtve za opstojnost hrvatskog naroda u Kiseljaku, središnjoj Bosni i BiH. “Bez žrtve naših branitelja koji su branili i obranili svoje domove i narod, mi ne bi opstali na ovim prostorima. Danas molimo za njihove duše i mir kako se rat više nikad ne bio ponovio“, kaže Branko Vidović, hrvatski vojni invalid Domovinskog rata.

Nesebične žrtve poginulih hrvatskih branitelja u svojoj propovijedi u župnoj crkvi u Brestovskom nakon molitve pred Spomen obilježjem ispred crkve, na poseban se način dotakao i fra Nikica Vujica,  definitor i ekonom Franjevačke provincije Bosne Srebrene.  Za žrtvu poginulih branitelja koji su dali ono najsvetije što su imali naglasio je, vežu nas barem tri osjećaja. „Prvi je sjećaj tuge i sjete za onima koji više nisu među nama, a bili su toliko hrabri da se ni smrti nisu bojali. Drugi je osjećaj vjere u život vječni, sigurnost i mir kojeg više niti jedna sila ovog svijeta ne može narušiti dok je treći osjećaj kojeg danas imamo osjećaj ponosa i obveze prema njihovoj nesebičnoj žrtvi. Ponosni smo jer nisu išli osvajati tuđe teritorije već braniti svoj zavičaj, svoje obitelji i svetinje. Naša je obveza ne samo sjećati se njihove žrtve već odgovorno raditi sve što je u našoj moći za napredak društva u kojem živimo. Trajna zadaća svih nas je preuzeti svoj dio odgovornosti u gradnji mozaika sretnije budućnosti na ovim prostorima u koji svatko od nas može ugraditi po jedan kamenčić“, naglasio je u svojoj propovijedi fra Nikica.  

Artinfo.ba