Majka Dragica molila je za čudo, a onda je došla Tereza koja je postala Mirninom drugom majkom

      Humanitarni konvoj „Bijeli put za Novu Bilu“ stanovnicima ratom okupirane Lašvanske doline donio je nešto puno važnije od u to vrijeme prijeko potrebnih hrane i lijekova. Donio im je spoznaju da nisu sami ni zaboravljeni. Nakon Bijelog puta, svaki dolazak humanitaraca, liječnika ali i poznatih osoba u vrijeme kad je najteže  nosio je toliko potrebnu nadu da će preživjeti.  Od svih dolazaka u Lašvansku dolinu koji je otvorio humanitarni konvoj Bijeli put, jedan će obitelji Lukić iz okupirane Busovače ostati u posebnom sjećanju jer  je doslovno spasio život njihovoj tada teško bolesnoj Mirni koja je evakuirana na liječenje u Hrvatsku, s nepune četiri godine.

Da se najljepša prijateljstva za cijeli život rađaju u najtežim vremenima dokazale su hrvatska glazbena diva Tereza Kesovija,  tada malena Mirna Lukić iz Busovače i njezina majka Dragica.  Dok je rat bjesnio središnjom Bosnom, rat u kojemu se  Busovača zajedno s Vitezom i Novom Bilom našla u potpunom okruženju Armije R BiH, Mirna je vodila bitku za vlastiti život. A onda se dogodio još jedan dolazak humanitaraca u Lašvansku dolinu. Ovog puta povod je bila svečanost početka gradnje Hrvatske bolnice u Novoj Biloj, u blizini improvizirane crkve bolnice, jedinog  mjesta u kojem su Hrvati Lašvanske doline mogli dobiti liječničku pomoć. U jesen 1994. godine život  malene djevojčice gasio se u improviziranoj Bolnici u  Biloj. Doslovno je umirala na rukama majke Dragice s dijagnozom teškog oblika bronhitisa te alergija na hranu, voće, cvijeće, travu. Mirna je bila alergična čak i na svoje vršnjake te bi dobila napadaj  ukoliko bi u prostoriji u kojoj je boravila bilo više od troje djece.  Osjećaj bespomoći za majku Dragicu dobio je novi smisao. Samo je vrijeme neumoljivo prolazilo te je, prema prognozama liječnika, osvanuo i treći posljednji dan života njezine kćeri. „Ništa mi nije preostalo već moliti se za čudo koje će spasiti moju Mirnu. I baš tog trećeg dana koji joj je trebao biti posljednji, u Bolnicu u Biloj ušla je Tereza Kesovija. Obilazila je ranjenike, ljubila ih i grlila. Tako je došla i do nas“, prisjetila se Dragica Lukić najtežih dana svojega života i trenutka kada je očaj koji je zahvatio pobjeđivao nadu da će joj dijete preživjeti.

„Sjećam se da me Tereza pitala tko je bolestan, vi ili dijete. Rekla sam joj da mi je dijete bolesno i da joj nema spasa“, kazuje nam Dragica Lukić. Tereza je tad sve „digla na noge“ i organizirala Mirni i njezinoj majci prijevoz helikopterom do Splita. Suprug Robert s dvoje djece Robertinom i Draganom, ostao je u Busovači, a Dragica je s Mirnom krenula pomoći joj izboriti se za život. Tri mjeseca u Splitu Mirni su rađene pretrage, a onda se Tereza zauzela da ih prebace u Zagreb gdje je Mirna nastavila liječenje nad kojim je Tereza osobno bdjela brinući se da ništa ne nedostaje ni njoj ni njezinoj majci Dragici. „Pomagala nam je na sve načine, čak i novčano“, prijetila se Dragica brige Tereze Kesovije za nju i njezinu kćer. Za razliku od majke Dragice, sjećanja njezine kćeri nisu toliko precizna, ali se jasno sjeća leta helikopterom, Terezinog zaštitničkog zagrljaja, a od svega najviše ljubavi koju joj je dala.  „Za mene kao dijete vožnja helikopterom bila je veliki doživljaj, iako nisam shvaćala gdje to idemo . Sjećam se i dočeka u Splitu, mislila sam da smo u hotelu, a ne Bolnici, tako mi je sve izgledalo naspram ratne bolnice“, dio je Mirninih sjećanja. Ono što joj se posebno urezalo u sjećanje je ono što je rekla i uradila Tereza Kesovija. „Ni jednog trenutka ona nas nije napustila, sjećam se njezinih riječi „ovoj curici ništa ne smije faliti“. Tako je i bilo, ništa mi falilo nije. Ipak, najviše se sjećam kako me zagrlila, jako, pružajući meni nepoznatoj curici ljubav koja se nikad ne može zaboraviti. Tereza Kesovija je moja druga mama“, prisjetila se danas 31-godišnja Mirna Barišić.

Inače, Mirna živi u Zagrebu od 2009. godine, od završetka školovanja u BiH. Njezini su roditelji Dragica i Robert također 2017. godine iz Busovače odselili u Zagreb u potrazi za poslom, ali najviše kako bi bili bliže djeci i unučadima.  Uskoro će kažu imati još jedno. Mirna kojoj su liječnici prognozirali da zbog mnogih pretraga i zračenja  neće moći imati djecu, početkom iduće godine postat će majka treći put. Ona u takvu prognozu nije vjerovala, a ona se srećom  nije ni ostvarila.  Mirnu i njezinu obitelj s Terezom Kesovijom od rata  veže prijateljstvo, a Tereza je Mirni bila i krizmena kuma. I za tu je prigodu došla u Busovači gdje je Mirna primila sakrament, na opće iznenađenje mnogih koji nisu vjerovali da će poznata Tereza Kesovija doći u njihovu malu Busovaču kako bi bila krizmena kuma nepoznatoj curici. A došla je i ovog je puta ponosno stajala uz Mirnu koja se njoj zahvaljujući mogla liječiti. Bolju kumu kaže nam Mirna ne mi mogla ni zamisliti od svoje prijateljice i druge majke kako je zove. Jer divu ne čini ni vrhunska glazba ni nastupi već veliko srce spremno pomoći potrebitima, bez obzira na sve prepreke i opasnosti.  Tereza Kesovija pokazala je da ga ima te zasluženo nosi titule ne samo glazbene dive nego i ljudske veličine za čiji život i zdravlje svakoga dana mole i Mirna i njezina majka Dragica. Bog im je kažu poslao Terezu u trenutku kad su molile za čudo. Čudo se dogodilo, a uz njega su  dobile su zaštitnicu i prijateljicu za cijeli život.  S Terezom su se Mirna i njezina majka susrele nedavno u Zagrebu. O emotivnom susretu ali i brojnim drugim detaljima humanitarnog konvoja „Bijeli put“  čitajte u specijalu na 132 stranice koji je od danas dostupan i u BiH, uz trobroj Večernjeg lista koji je od danas na kioscima u BiH.

AP/artinfo.ba