Kiseljačanka sa dvostrukim masterom o izgradnji mira

Anita_Tolo.jpg
Foto:vlastita galerija

Bosna i Hercegovina, izgrađena na temeljima različitosti triju naroda i konfesija svakodnevno nastoji ići putem multikulturalnosti i multireligioznosti. Taj put prije svega moramo svi zajedno odabrati, uzajamnim radom otklanjati prepreke i zajedno kročiti u bolju budućnost međusobnog uvažavanja.

Impresivan životopis

O neosporivoj važnosti isprepletenih religija u svakodnevnici ovih prostora razgovarali smo s Anitom Tolo, Gromljačankom koja je nedavno obranila i drugi magisterij na master studiju “Međureligijski studij i izgradnja mira” temom: “Izgradnja mira u porukama Ivana Pavla II. za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini”. Posebno treba istaknuti da je Anita prva katolkinja, a treća po redu koja je završila ovaj studij u BiH.

Nakon završene srednje medicinske škole u Kiseljaku, upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je 2014. godine stekla zvanje magistar teologije. Trenutno radi u Franjevačkom medijskom centru Svjetlo riječi  kao voditelj marketing službe.

Svoje znanje je tijekom, ali i nakon studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu upotpunila redovito sudjelujući na različitim seminarima i edukativnim radionicama koji su bili međureligijskoga karaktera.

O svome studiju, radu i iskustvu koje je na tom putu stekla o međureligijskom odnosu i izgradnji mira donosimo u razgovoru s Anitom.

Izgradnja mira

O nasilju, sukobima i nerazumijevanju drugih koji su obilježili ljudsku povijest, a dobrim dijelom se nastavlja i u sadašnjosti, kaže; “Svjesni smo da nasilje prijeti uništenjem na globalnoj razni i da je jedini uvjet preživljavanja čovječanstva uspostava istinskoga mira i zalaganja svih u izgradnji mira. S ovim pitanjem implicitno sam se susretala već tijekom petogodišnjeg filozofsko-teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, budući da Crkva u svome, ne samo teološkom nego i multidisciplinarnom pristupu čovjeku, društvu i svijetu, nudi usmjerenje zajedničkoga hoda čovječanstva prema miru u svjetlu objavljene istine”, te dodaje da je na specifičan način pitanje rata i mira, nasilja i mirotvornosti, sukoba i dijaloga bilo okosnica njenog drugog master studija “Međureligijski studiji i izgradnja mira”.

Osim teorijskog znanja filozofsko-teološki studij kroz svoj rad širi vidike svojih studenata,  te ujedno potiče da se najviše može naučiti o izgradnji mira iz vlastite prošlosti, za što BiH ima dobre temelje.

“Ovaj studij mi je ponudio teoretsko-praktične temelje za daljnje promišljanje i djelovanje na području izgradnje mira i istinskog suživota na ovim prostorima, kao i u cijeloj ljudskoj zajednici. Naša je zemlja doživjela okrutnu negaciju mira u ratnim strahotama u razdoblju od 1991. do 1996., i upravo ovo razdoblje nam treba biti izvor novoga rađanja svijesti o neophodnosti mira i zalaganja za mir”.

Obzirom na svakodnevnicu koju u BiH živimo, Anita se slaže s onima koji smatraju da multireligijsko stanje u BiH nije na zadovoljavajućoj razini, te da je potrebno više razumijevanja i tolerancije. Unatoč svim dostignućima na znanstveno-tehnološkom području, nemoguće je zamijeniti ili nadići temeljnu čovjekovu potrebu, a to je komunikacija i interakcija u primarnom obliku, tj dijalogu, koji se živi u obitelji, prijateljskim odnosima, u manjim i većim skupinama ljudi, ali i u odnosima između naroda.

 “S dijalogom trebaju biti usko vezani opraštanje i pomirenje kao vrednote univerzalnoga značenja za čovjeka i cjelokupno čovječanstvo, neovisno o čovjekovu svjetonazorskom uvjerenju. Ove stvarnosti zadaća su svakoga čovjeka u svakome društvu, jer bez njih nije moguć ni osobni ni društveni život, kao ni suživot naroda i međunarodne i svjetske zajednice”, ističe Anita.

Nužnost dijaloga

Upravo zbog loših iskustava iz prošlosti, te pretpostavke da bi se zbog nerazumijevanja mogla iskvariti i budućnost, podiglo je svijest ljudi o važnosti međusobnoga razumijevanja i tolerancije, za što je prijeko potreban dijalog.

“Potreba i nužnost dijaloga, kao i sposobnost za nj, počivaju na temeljnoj čovjekovoj upućenosti na drugoga. Ta je upućenost dvostruka: čovjek je prvenstveno upućen na Boga kao izvor i konačnu svrhu svoje egzistencije, a potom i na druga ljudska bića. Od obitelji, preko lokalne skupine pa do cijeloga naroda, pojedinac se intereakcijom izgrađuje u cjelovitu osobu, u čemu se ogleda važnost interakcije”.

Međutim, svrha dijaloga nije samo iskazati svoje želje i potrebe, već uvažavajući drugu stranu postavljajiući se na jednoj razini, postići kompromis, odosno kako je to slikovo Anita objasnila: “Samo nasuprot jednomu „Ti“ izgrađuje se samosvijest o vlastitome „Ja“, iz čega se onda rađa i svijest o „Mi“, koje nije puki zbroj pojedinačnih „Ja“, nego predstavlja jednu novu i širu stvarnost”.

U toj društvenoj stvarnosti i dijalogu osoba postaje svjesnija same sebe i uči biti vjernija svojim temeljnim vrijednostima, u što je uključeno ne samo dijaloško pojašnjenje ideja i spoznaja vlastitih i tuđih stajališta, nego i cjelovita osoba. Kao biće razuma, čovjek ne može postojati drukčije nego kroz dijalog, tj. kao otvorena granica za susret, slušanje, prihvaćanje onoga tko dolazi u susret. Čovjek gubi svoju ljudskost kada njegovo postojanje postane zid, obrana zatvorena za sebe, zatvorena za pitanja, za slušanje drugoga.

Međureligijska suradnja i ideal mira

Na pitanje međureligijskom o stanju u BiH odgovara da je potrebno preći na novi stadij, koji ne podrazumijeva samo međusobno “trpljenje” i “suživot”, nego primijeniti aktivnu toleranciju i njegovati odnose koji će se zasnivati na zajedničkim vrijednostima monoteističkih religija, ali i na univerzalnom moralnom principu da drugima ne činimo ono što ne želimo da oni čine nama, a to bi se moglo postići intenzivnom suradnjom pripadnika različitih konfesija, kako bi se razvijalo pluralističko društvo. Suradnja i zajednički napredak se može postići na različite načine, a osobito ističući sličnosti umjesto razlika kroz, obilaske drugih religijskih insticija, čime bi vjernici sami donosili svoje mišljenje, time odbacili stereotipe, ukazati na značajnu ulogu vjernika u procesu pomirenja, naglasiti doprinos pojedinca, kako si građani BiH imali uvid u aktivnosti i napore koje vjerske zajednice ulažu u izgradnju mira.

Anita smatra da se slijedeći nastojanja pape Ivana Pavla II., mlade treba ohrabrivati da prigrle svoju mladost, želje i ljubav, učeći ih da je mir u njihovim srcima i time osvjestiti njihovu značaj pojedinca u zajednici.

“Također ih trebamo podsjećati da je na njima odluka na kojim će vrednotama graditi svoj život i društvo te ih pozvati da se zalažu za vrednote mira, pravde i istinskoga sudjelovanja u odlukama i naporima koji oblikuju budućnost svijeta, jer samo će tako uistinu mladi i mir ići, rasti i razvijati se zajedno”, Anitin je odgovor na pitanje o određenim bh. kontradiktornostima.

Najsažetije rečeno: izgradnja mira počiva na promicanju dostojanstva osobe, bez obzira na položaj, rasu ili vjeroispovijest, i traženja općeg dobra, tom nastojanju, čovječanstvo će se vratiti svojem prvobitnom i istinskom miru.

“Da bi se spriječili sukobi i nasilje, apsolutno je potrebno da se mir započne živjeti kao duboka vrijednost u nutrini svake osobe: tako se može protegnuti u obitelji i u razne oblike društvenoga udruživanja, sve do uključivanja cijele političke zajednice. U raširenom ozračju sloge i poštovanja pravde može sazreti istinska kultura mira, koja je kadra raširiti se također u međunarodnoj zajednici. Ideal mira na zemlji, kako navodi Kompendij socijalnog nauka Crkve, može se postići samo ako se osigura dobro osoba i ako ljudi s povjerenjem i slobodno međusobno izmjenjuju bogatstva uma i srca” zaključuje Anita.

Svakako ne smije se izostaviti i činjenica da u mržnji strada i onaj koji mrzi, možda i više od onoga kome je mržnja upućena. Stoga pozivajući se na papu Ivana Pavla II i sama smatra da su narodi Bosne i Hercegovine sposobni “logiku neljudskoga nasilja zamijeniti konstruktivnom logikom mira” i da oni u svojoj “složenoj raznolikosti mogu postati znakom za čitavu Europu”, pritom poručuje da bismo trebali slijediti ga i ne proigrati pruženu nam šansu gradnje boljega svijeta za sve ljude u miru, istini i pravdi.

 

T.Šušnjara /artinfo.ba

ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
Kiseljačanka sa dvostrukim masterom o izgradnji mira

Anita_Tolo.jpg
Foto:vlastita galerija

Bosna i Hercegovina, izgrađena na temeljima različitosti triju naroda i konfesija svakodnevno nastoji ići putem multikulturalnosti i multireligioznosti. Taj put prije svega moramo svi zajedno odabrati, uzajamnim radom otklanjati prepreke i zajedno kročiti u bolju budućnost međusobnog uvažavanja.

Impresivan životopis

O neosporivoj važnosti isprepletenih religija u svakodnevnici ovih prostora razgovarali smo s Anitom Tolo, Gromljačankom koja je nedavno obranila i drugi magisterij na master studiju “Međureligijski studij i izgradnja mira” temom: “Izgradnja mira u porukama Ivana Pavla II. za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini”. Posebno treba istaknuti da je Anita prva katolkinja, a treća po redu koja je završila ovaj studij u BiH.

Nakon završene srednje medicinske škole u Kiseljaku, upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je 2014. godine stekla zvanje magistar teologije. Trenutno radi u Franjevačkom medijskom centru Svjetlo riječi  kao voditelj marketing službe.

Svoje znanje je tijekom, ali i nakon studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu upotpunila redovito sudjelujući na različitim seminarima i edukativnim radionicama koji su bili međureligijskoga karaktera.

O svome studiju, radu i iskustvu koje je na tom putu stekla o međureligijskom odnosu i izgradnji mira donosimo u razgovoru s Anitom.

Izgradnja mira

O nasilju, sukobima i nerazumijevanju drugih koji su obilježili ljudsku povijest, a dobrim dijelom se nastavlja i u sadašnjosti, kaže; “Svjesni smo da nasilje prijeti uništenjem na globalnoj razni i da je jedini uvjet preživljavanja čovječanstva uspostava istinskoga mira i zalaganja svih u izgradnji mira. S ovim pitanjem implicitno sam se susretala već tijekom petogodišnjeg filozofsko-teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, budući da Crkva u svome, ne samo teološkom nego i multidisciplinarnom pristupu čovjeku, društvu i svijetu, nudi usmjerenje zajedničkoga hoda čovječanstva prema miru u svjetlu objavljene istine”, te dodaje da je na specifičan način pitanje rata i mira, nasilja i mirotvornosti, sukoba i dijaloga bilo okosnica njenog drugog master studija “Međureligijski studiji i izgradnja mira”.

Osim teorijskog znanja filozofsko-teološki studij kroz svoj rad širi vidike svojih studenata,  te ujedno potiče da se najviše može naučiti o izgradnji mira iz vlastite prošlosti, za što BiH ima dobre temelje.

“Ovaj studij mi je ponudio teoretsko-praktične temelje za daljnje promišljanje i djelovanje na području izgradnje mira i istinskog suživota na ovim prostorima, kao i u cijeloj ljudskoj zajednici. Naša je zemlja doživjela okrutnu negaciju mira u ratnim strahotama u razdoblju od 1991. do 1996., i upravo ovo razdoblje nam treba biti izvor novoga rađanja svijesti o neophodnosti mira i zalaganja za mir”.

Obzirom na svakodnevnicu koju u BiH živimo, Anita se slaže s onima koji smatraju da multireligijsko stanje u BiH nije na zadovoljavajućoj razini, te da je potrebno više razumijevanja i tolerancije. Unatoč svim dostignućima na znanstveno-tehnološkom području, nemoguće je zamijeniti ili nadići temeljnu čovjekovu potrebu, a to je komunikacija i interakcija u primarnom obliku, tj dijalogu, koji se živi u obitelji, prijateljskim odnosima, u manjim i većim skupinama ljudi, ali i u odnosima između naroda.

 “S dijalogom trebaju biti usko vezani opraštanje i pomirenje kao vrednote univerzalnoga značenja za čovjeka i cjelokupno čovječanstvo, neovisno o čovjekovu svjetonazorskom uvjerenju. Ove stvarnosti zadaća su svakoga čovjeka u svakome društvu, jer bez njih nije moguć ni osobni ni društveni život, kao ni suživot naroda i međunarodne i svjetske zajednice”, ističe Anita.

Nužnost dijaloga

Upravo zbog loših iskustava iz prošlosti, te pretpostavke da bi se zbog nerazumijevanja mogla iskvariti i budućnost, podiglo je svijest ljudi o važnosti međusobnoga razumijevanja i tolerancije, za što je prijeko potreban dijalog.

“Potreba i nužnost dijaloga, kao i sposobnost za nj, počivaju na temeljnoj čovjekovoj upućenosti na drugoga. Ta je upućenost dvostruka: čovjek je prvenstveno upućen na Boga kao izvor i konačnu svrhu svoje egzistencije, a potom i na druga ljudska bića. Od obitelji, preko lokalne skupine pa do cijeloga naroda, pojedinac se intereakcijom izgrađuje u cjelovitu osobu, u čemu se ogleda važnost interakcije”.

Međutim, svrha dijaloga nije samo iskazati svoje želje i potrebe, već uvažavajući drugu stranu postavljajiući se na jednoj razini, postići kompromis, odosno kako je to slikovo Anita objasnila: “Samo nasuprot jednomu „Ti“ izgrađuje se samosvijest o vlastitome „Ja“, iz čega se onda rađa i svijest o „Mi“, koje nije puki zbroj pojedinačnih „Ja“, nego predstavlja jednu novu i širu stvarnost”.

U toj društvenoj stvarnosti i dijalogu osoba postaje svjesnija same sebe i uči biti vjernija svojim temeljnim vrijednostima, u što je uključeno ne samo dijaloško pojašnjenje ideja i spoznaja vlastitih i tuđih stajališta, nego i cjelovita osoba. Kao biće razuma, čovjek ne može postojati drukčije nego kroz dijalog, tj. kao otvorena granica za susret, slušanje, prihvaćanje onoga tko dolazi u susret. Čovjek gubi svoju ljudskost kada njegovo postojanje postane zid, obrana zatvorena za sebe, zatvorena za pitanja, za slušanje drugoga.

Međureligijska suradnja i ideal mira

Na pitanje međureligijskom o stanju u BiH odgovara da je potrebno preći na novi stadij, koji ne podrazumijeva samo međusobno “trpljenje” i “suživot”, nego primijeniti aktivnu toleranciju i njegovati odnose koji će se zasnivati na zajedničkim vrijednostima monoteističkih religija, ali i na univerzalnom moralnom principu da drugima ne činimo ono što ne želimo da oni čine nama, a to bi se moglo postići intenzivnom suradnjom pripadnika različitih konfesija, kako bi se razvijalo pluralističko društvo. Suradnja i zajednički napredak se može postići na različite načine, a osobito ističući sličnosti umjesto razlika kroz, obilaske drugih religijskih insticija, čime bi vjernici sami donosili svoje mišljenje, time odbacili stereotipe, ukazati na značajnu ulogu vjernika u procesu pomirenja, naglasiti doprinos pojedinca, kako si građani BiH imali uvid u aktivnosti i napore koje vjerske zajednice ulažu u izgradnju mira.

Anita smatra da se slijedeći nastojanja pape Ivana Pavla II., mlade treba ohrabrivati da prigrle svoju mladost, želje i ljubav, učeći ih da je mir u njihovim srcima i time osvjestiti njihovu značaj pojedinca u zajednici.

“Također ih trebamo podsjećati da je na njima odluka na kojim će vrednotama graditi svoj život i društvo te ih pozvati da se zalažu za vrednote mira, pravde i istinskoga sudjelovanja u odlukama i naporima koji oblikuju budućnost svijeta, jer samo će tako uistinu mladi i mir ići, rasti i razvijati se zajedno”, Anitin je odgovor na pitanje o određenim bh. kontradiktornostima.

Najsažetije rečeno: izgradnja mira počiva na promicanju dostojanstva osobe, bez obzira na položaj, rasu ili vjeroispovijest, i traženja općeg dobra, tom nastojanju, čovječanstvo će se vratiti svojem prvobitnom i istinskom miru.

“Da bi se spriječili sukobi i nasilje, apsolutno je potrebno da se mir započne živjeti kao duboka vrijednost u nutrini svake osobe: tako se može protegnuti u obitelji i u razne oblike društvenoga udruživanja, sve do uključivanja cijele političke zajednice. U raširenom ozračju sloge i poštovanja pravde može sazreti istinska kultura mira, koja je kadra raširiti se također u međunarodnoj zajednici. Ideal mira na zemlji, kako navodi Kompendij socijalnog nauka Crkve, može se postići samo ako se osigura dobro osoba i ako ljudi s povjerenjem i slobodno međusobno izmjenjuju bogatstva uma i srca” zaključuje Anita.

Svakako ne smije se izostaviti i činjenica da u mržnji strada i onaj koji mrzi, možda i više od onoga kome je mržnja upućena. Stoga pozivajući se na papu Ivana Pavla II i sama smatra da su narodi Bosne i Hercegovine sposobni “logiku neljudskoga nasilja zamijeniti konstruktivnom logikom mira” i da oni u svojoj “složenoj raznolikosti mogu postati znakom za čitavu Europu”, pritom poručuje da bismo trebali slijediti ga i ne proigrati pruženu nam šansu gradnje boljega svijeta za sve ljude u miru, istini i pravdi.

 

T.Šušnjara /artinfo.ba

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2022 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17