Zašto pisati o početku školske godine tek sad, mjesec dana nakon početka. Jer tek sad imamo točne podatke o broju upisanih i tek sad možemo reći da smo zaključili registraciju.
Zašto pisati o početku školske godine tek sad, mjesec dana nakon početka. Jer tek sad imamo točne podatke o broju upisanih i tek sad možemo reći da smo zaključili registraciju.
Riječi su ovo dugogodišnjeg misionara Ivice Perića iz Kiseljaka, točnije Lepenice, koji svako malo za web stranicu Centra u Ruandi piše izvješća o svom radu i napretku.
Riječ je o Centru koji nosi naziv po fra Vjeki Ćuriću,također misionaru koji je čak i svoj vlastiti život žrtvovao za dobrobit ljudi i katoličke vjere u Africi.
Njegov rad uspješno je dakle nastavio fra Ivica koji je pak svoj poziv posvetio najviše obrazovanju djece u siromašnoj ali lijepoj Ruandi. Njegov posljednji tekst o početku školske godine, prenosimo u cijelosti:
467 je broj na koji smo ovih dana jako ponosni u našem Centru Otac Vjeko. Broj je to učenika koji će ove godine pohađati naše dvije škole VTC i TSS. Uz ovoliki broj učenika dvorište škole tijekom registracije bilo je i više nego živo. A i sama registracija je trajala i trajala, da smo se pitali " Ima li ovemu kraja ?"
Kažu da mi imamo satove, a da oni u Africi imaju vrijeme, ( ako se dogovorite u 10, ne očekujte da će to tad stvarno i biti). E pa čini mi se da isto vrijedi i za datume. Iako je školska godina počela 26og siječnja učenici su danima iza dolazili s molbama za upis, jako opušteni, bez osjećaja da zapravo kasne i bez zabrinutosti što je školska godina već započela.
Za njih ovdje je najnormalnija stvar bila dva tjedna nakon isteka roka za upis pojaviti se i tražiti svoje mjesto u nekoj od sekcija. A tek kako im objasniti, da su pojedine kvote ispunjene i da moraju izabrati nešto drugo, a ne ono što su želili jer nisu došli na vrijeme, kad su oni uvjereni da ne kasne. Najjednostavnije je onda ovdje ne postavljati pitanje "Kad" jer odgovor će biti relativno drugačiji od stvarnosti. Registracija inače svugdje traje dan, dva, ali eto, kod nas u Ruandi , ona traje danima.
Ove godine smo imali i dosta učenika koje smo morali odbiti jer su jednostavno bili premladi i poslati ih natrag da završe osnovno obrazovanje.
Zahvaljujući edukaciji koju naši učitelji pružaju našim učenicima, te praktičnom radu koji su pokazali ne samo u školi već i po završetku svoga školovanja u svojoj zajednici, razlog je sve veće zainteresiranosti za pohađanje upravo ovih dviju škola koje su postale jako poznate po svome programu i kvaliteti izobrazbe.
Kažu "dobar glas daleko se čuje" pa tako imamo učenike i iz puno većih mjesta nego što je naše, s većim mogućnostima kad je riječ o opredjeljenju, ali oni su izabrali Centar Otac Vjeko.
Velika novost ove godine je i smjestaj za učenike ili internat. Tako imamo oko 80ak učenika smještenih u tri kuće koje su sređene uz pomoć naših učitelja i starijih učenika, a u neposrednoj su blizini škole. Uz smještaj i hranu osiguran im je i prostor i vrijeme za učenje, vrijeme za sport i ples, te ostali sadržaj za popunjavanje slobodnog vremena.
Vjerujemo da je ispred nas još jedna uspješna godina u kojoj želimo našim učenicima što bolji uspijeh i puno sreće.
I.M.|Artinfo.ba
